Znači imamo domoljubne i nedomoljubne branitelje

Izbori još nisu baš tako blizu, a na našoj političkoj sceni već imamo nekoliko političkih grupacija s prestižnom domoljubnom deklaracijom. Uz Domoljubnu koaliciju predvođenu HDZ-om, starim i dokazanim patriotima, prije koji dan nagoviješteno je i skoro rađanje Radikalno domoljubne koalicije, one između HSP-a i Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić.

Još pouzdano ne znaju hoće li im se pridružiti i Željka Markić i njezina udruga ”U ime obitelji“, ali su unaprijed definirali kako će im izborni slogan biti stari hrvatski obiteljski pozdrav ”Spremni!“

Uz ove uzorite domoljube, friško smo počašćeni i spoznajom da je na pomolu rađanje još jednog političkog bloka kojemu su domoljublje i poštenje temeljna značajka, alfa i omega, početak i kraj.

Uz Domoljubnu koaliciju predvođenu HDZ-om, starim i dokazanim patriotima, prije koji dan nagoviješteno je i skoro rađanje Radikalno domoljubne koalicije, one između HSP-a i Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić. Još pouzdano ne znaju hoće li im se pridružiti i Željka Markić i njezina udruga ”U ime obitelji“, ali su unaprijed definirali kako će im izborni slogan biti stari hrvatski obiteljski pozdrav ”Spremni!“

To je tzv. Domoljubno-socijalna koalicija kojoj osovinu drže primoštenski načelnik Stipe Petrina i istarski saborski bundžija Damir Kajin. Ne zna se, doduše, još najpreciznije tko je tu domoljub, a tko socijalan: budući da je Kajin zajedno s Vladimirom Šeksom i drugim istaknutim domoljubima prije par godina sebi rezervirao pravo na povlaštenu saborsku mirovinu, bit će ipak da Stipe Petrina reprezentira lijevu polutku saveza.

Da ljevica odveć ne prevagne brinu se druge ideološke sastavnice ove političke ponude među kojima je, kakve li originalnosti, i Braniteljsko-domoljubna stranka Hrvatske. Budući da – ako niste znali – povrh hrvatskih branitelja-domoljuba kod nas egzistiraju i hrvatski branitelji-nedomoljubi, kao i hrvatski branitelji-četnici.

Ovakve hiperinflacije domoljuba, svega mi, nije bilo još od predratnih dana. Da ne znamo kako je riječ o više nego unosnoj domaćoj robi, čovjek bi mogao pomisliti da su i domoljubi proizvod globalnih klimatskih promjena. Valjalo bi nekako pod hitno zaštititi tu napaćenu riječ, uvesti u nekoj komori, možda i poljoprivrednoj, certificiranu etiketu sa strogom procedurom dobivanja i rigoroznom kontrolom kvalitete.

Meštar nacističke propagande Joseph Goebbels znao je navodno reći: ”Kad čujem riječ kultura, hvatam se za revolver.” Hrvatsko povijesno iskustvo nalaže uglavnom da se na poklič ”domoljub“ pošteni slušatelj refleksno uhvati za takujin ili skoči u zaklon, bilo doslovno ili metaforički.

Jednako kao što svaka odrasla i zrela osoba zna da ga netko voli a da mu ni jednom riječju to formalno ne kaže, isto tako bez suvišnoga teksta ljubav bilo kojega svojega građanina kirurški precizno zna prepoznati i zrela i odgovorna država.

Vidi tu ljubav iz njegove porezne kartice, iz njegova odnosa prema građanskim obvezama, iz nepostojanja kaznenih prijava na njegovo ime, iz cjelokupnog njegova ljudskog i radnog habitusa.

Da ljevica odveć ne prevagne brinu se druge ideološke sastavnice ove političke ponude među kojima je, kakve li originalnosti, i Braniteljsko-domoljubna stranka Hrvatske. Budući da – ako niste znali – povrh hrvatskih branitelja-domoljuba kod nas egzistiraju i hrvatski branitelji-nedomoljubi, kao i hrvatski branitelji-četnici

Kad se glasno deklarira, domoljublje zapravo samo nepotrebno patetizira i pervertira taj ljubavni odnos čovjeka i njegova životnoga okružja: sve normalne ljude oko sebe samoproglašeni domoljub automatski dovodi u ponižavajući, inferiorni položaj.

Ako netko dreči ”ja sam hrvatski domoljub“, neizgovoreni dio teksta je: ”a što si ti, gnjido (bezdomna, anacionalna, inovjerska, dotepenečka, jugoslavenska…)?“

Na takvu provokaciju prirodna je reakcija ugroženog obrambena, da i on krene verbalno demonstrirati svoje domoljublje i hrvatstvo i da stane oko sebe rastjerivati tu instantnu dominacijsku tjeskobu.

Kičaste parole bez smisla i sadržaja glavni su alat u toj bizarnoj demagoškoj olimpijadi što ovdje ne jenjava već punu četvrt stoljeća. Nemalo puta u posljednje vrijeme znao se u nju upustiti i (još) nedeklarirani domoljub Zoran Milanović, prilično naivno računajući da će grizući u njihovu udicu te podmukle političke ribolovce na koncu pridobiti na svoju stranu.

Riječ je, zapravo, o jednoj od prizemnijih i sirovijih političkih ucjena u kojoj ste vi ste unaprijed krivi, a prava mjera stvari isključivo onaj manipulator koji je sam sebi dodijelio titulu ovlaštene ispitne komisije.

Jedina adekvatna i medicinski preporučljiva reakcija na ovu vrstu agresije nipošto nije upuštanje u jalovi dokazni postupak da ste i vi domoljub, da i vi vješate zastavu na balkon, da volite vojne parade, da osuđujete komuniste ili pjevate ”Vilu velebita“.

Ovakve hiperinflacije domoljuba, svega mi, nije bilo još od predratnih dana. Da ne znamo kako je riječ o više nego unosnoj domaćoj robi, čovjek bi mogao pomisliti da su i domoljubi proizvod globalnih klimatskih promjena. Valjalo bi nekako pod hitno zaštititi tu napaćenu riječ, uvesti u nekoj komori, možda i poljoprivrednoj, certificiranu etiketu sa strogom procedurom dobivanja i rigoroznom kontrolom kvalitete

Jedina efikasna terapija je da svakoga tko vas isprazno zasiplje navodnim vlastitim patriotizmom po kratkom postupku pošaljete u jedinu domovinu koja mu po toj samohvali pripada – onu slavnu materinu – i usput ga priupitate: Koliko si, gnjido, u ime te ljubavi voljenu zemlju unazadio, pokrao i upropastio?

Ako još nisi, a unaprijed smatraš da ti je domovina puno više dužna nego drugim sugrađanima, onda je – premda neizgovoren – to zapravo tvoj najjasniji politički program i plan.

Davno su pametni ljudi napisali da je domoljublje najčešće posljednje utočište hulja. Hrvati, istinabog, nisu previše skloni čitanju, ali čak ni kod njih domoljublje nema doživotnu garanciju na emajliranje lopovluka, nesposobnosti, podlosti i parazitizma.

Što bi rekao Smoje: Dragi domoljubi, fermajte više, dosta ste spasili!

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora:

• Marko Vučetić: ”Mi smo država bez društva”
• Tko se još sjeća Tomislava Karamarka?
• Vladimir Putin, neskriveni uzor Zorana Milanovića i Tim Oreškovića
• Mandatar mekog srca
• Radost bezvlađa
• Izračunajmo koliko smo svjetlosnih godina do Kanade
• Hoće li i 8. studenog pobijediti cinizam?
• Neoboljševika poput Karamarka nema sve do Bjelorusije
• Panika raste kao plima u plitkome mozgu
• Predsjednica ne zna što joj je posao

» Svi tekstovi ovog autora