Katarina Kruhonja
”Znamo kako demokracije umiru. Njihova smrt dolazi nečujno”, piše 32 laureata Nagrade za ispravno življenje (Right Livelihood ili alternativna Nobelova nagrada za mir) iz 27 zemalja u otvorenom pismu švedskim političarima koje je objavljeno 25. rujna 2022. godine, četiri dana prije prvog glasanja o novoj vladi nakon pobjede desnog bloka na parlamentarnim izborima u Švedskoj.
I ja sam jedna od potpisnica. Neposredni poticaj da se pridružim apelu odraz je mog osobnog iskustva i povezanosti s prijateljima mirovnim aktivistima/znanstvenicima/političarima koji su nam došli pomoći usred rata.
Unijeli su potrebnu nam dozu razumijevanja i nade – kao ohrabrujući primjer miroljubivog (200 godina bez rata), demokratskog društva koje je cjeloživotno učenje usvojilo kao jednu od ključnih javnih politika i prakticira je već generacijama. Kao i podršku ljudima iz zemalja u razvoju.
Ostali smo povezani sve ove godine i dio smo međunarodnih mirovnih nastojanja učeći kroz razmjenu i suradnju. Posljednjih nekoliko godina tema nam je politike nenasilja, odnosno kako graditi alternativnu političku paradigmu – politike suosjećanja u doba nemilosrdne moći (borbe za moć) i galopirajuće klimatske katastrofe.
Nakon parlamentarnih izbora moja mi je prijateljica iz Stockholma, Margareta Ingelstam, napisala: ”Šokirani smo… tužni… ožalošćeni. Pokušavamo otkriti izlaze i svjetlo”.
No ovaj apel nije samo prijateljska ruka u potrebi. Želi potaknuti tradicionalne švedske stranke, koje zajedno predstavljaju veliku većinu ljudi koji ne glasaju za rasizam i autoritarizam, da formiraju vladu koja će se zalagati za interese svih u Švedskoj i biti snažan glas za demokraciju. U Švedskoj – i za svijet.
Prenosim neslužbeni prijevod apela, a izvornik je OVDJE.
Svijet treba demokratsku Švedsku
Kao Right Livelihood laureati od 1980-ih do 2020-ih, povezani smo sa Švedskom i njezinim parlamentom dugi niz godina. Od Švedske smo dobili veliku podršku u našem radu za pravdu, održivost, jednakost i mir diljem svijeta. Duboko smo zabrinuti čuti da neke od tradicionalnih švedskih stranaka sada razmišljaju o podjeli vlasti s krajnje desnom strankom.
Znamo kako umiru demokracije. Vidjeli smo to vlastitim očima. Njihova smrt dolazi nečujno. Nema ustanka, nema državnih udara. Demokracije umiru iznutra. Opet i opet, svjedoci smo kako antidemokratske snage koriste demokratske procese kako bi dobile zastupljenost i smirile svoj diskurs pun mržnje. I kako osvajaju vlast kada demokratske stranke sklapaju saveze s njima, radi taktičke dobiti i s nadom da će njima ovladati.
Ali ”ovladavanje njima” gotovo nikad ne funkcionira. Umjesto toga, dijeljenje vlasti s antidemokratskim snagama dodatno naginje ravnotežu u njihovu korist. Oni će obično koristiti svoj novoosvojeni legitimitet i politički utjecaj kako bi učvrstili svoju moć i prerasli svoje bivše saveznike. Znaju što rade i cilj im nije drugo mjesto.
Razumijemo da Švedska nikada nije doživjela nikakav ozbiljan napad na svoje demokratske institucije otkad su se pojavile u sadašnjem obliku. Ali to ne znači da se to ne može dogoditi. I ne znači da stranka koja je demokratski izabrana ne može imati antidemokratske politike.
Zabrinjava nas što, prema izvješću Reportera bez granica, krajnje desničarski Švedski demokrati već napadaju medije, zabrinjava nas čuti da se otvoreno bratime s autoritarnim vođama u drugim zemljama te da negiraju legitimitet političkih protivnika. Vlastiti legitimitet temelje na nacionalnoj pripadnosti i navodnoj volji ”naroda”.
Ovo su tipične prve faze autoritarnog djelovanja, ali bojimo se da neće ostati na tome i da bi švedska demokracija mogla postupno biti narušena ako se sada prijeđe granica dijeljenja vlasti s krajnje desnom strankom.
Međutim, ovo ne pišemo samo zbog brige za Švedsku. Pišemo jer smo zabrinuti za svijet i podršku demokraciji na globalnoj razini. Prema pisanju CIVICUS-u, ”institucije i tradicija demokracije su pod sve većim udarom”, a Economist otkriva da ”više od trećine svjetskog stanovništva živi pod autoritarnom vladavinom, dok samo 6,4 % uživa punu demokraciju”.
Prema analizi Economista, 2021. godine zabilježen je najoštriji pad demokracije u cijelom svijetu od 2010. godine, a trend pada se nastavlja. Taj je proces otišao toliko daleko da mnogi od nas Right Livelihood laureata sada vide kako su nam demokratska prava ozbiljno ograničena – u nekim slučajevima do te mjere da riskiramo svoju slobodu ili čak život zalažući se za prava drugih.
Švedska već desetljećima podržava nas i druge aktiviste za ljudska prava u našoj borbi za demokraciju i vladavinu prava diljem svijeta. Od 1993. u švedskom parlamentu postoji parlamentarna udruga s članovima iz svih stranaka osim Švedskih demokrata, pod nazivom The Association for the Right Livelihood Award. Parlamentarci su nas pozivali u parlament i dolazili su u misije solidarnosti nekima od nas koji smo bili ugroženi u svojim domovinama.
Švedska veleposlanstva diljem svijeta podržavala su nas i druge koji su se zalagali za demokraciju kada smo bili izloženi napadima. I što je najvažnije, Švedska se zalaže za demokraciju u međunarodnim forumima kao što su EU i UN. U Bruxellesu je Švedska bila važan glas u kritiziranju autoritarnih europskih vlada poput one Viktora Orbána u Mađarskoj, a na Vijeću za ljudska prava UN-a je njezin glas često na strani ljudskih i političkih prava.
U vrijeme kada je demokracija tako snažno pod pritiskom u svijetu, i unutar zemalja, i kroz brutalni rat koji ruska diktatura vodi protiv demokratske Ukrajine, trebamo Švedsku čvrsto u demokratskom taboru.
Mnogi od nas bili su svjedoci “meke moći” švedskog univerzalizma i multilateralizma, i zamolili bismo Švedsku da ne podcjenjuje svoj utjecaj, čak i kao mala nacija, kada se čvrsto zalaže za ljudska prava i demokratske vrijednosti.
Nova švedska vlada čija bi se parlamentarna potpora temeljila na kompromisu oko ovih vrijednosti, više ne bi mogla djelovati kao vjerodostojan međunarodni glas za demokraciju.
S naše točke gledišta, iz 27 zemalja, ponizno bismo dodali da, u usporedbi sa situacijom na mnogim mjestima diljem svijeta, životi koje ljudi uživaju u Švedskoj ima mnogo dobrih strana. Shvaćamo da Švedska također ima ozbiljnih problema i da švedski glasači s pravom žele da njihovi novi parlamentarci rade na njihovom rješavanju.
Ono što ne možemo razumjeti je zašto bi ovi problemi ikada bili vrijedni slabljenja švedske demokracije dijeljenjem vlasti sa strankom koju su osnovali simpatizeri nacista. Umjesto toga, Švedska bi mogla graditi na svojoj tradicionalnoj demokratskoj snazi i pronaći kompromis između ideoloških podjela, kao što su to učinile druge zemlje kada je nacija bila pod pritiskom ekstremističkih snaga.
Zaključno, željeli bismo potaknuti tradicionalne švedske stranke, koje zajedno predstavljaju veliku većinu ljudi koji ne glasaju za rasizam i autoritarizam, da formiraju vladu koja će se zalagati za interese svih u Švedskoj i biti snažan glas za demokraciju. U Švedskoj – i za svijet.
Apel potpisujem kao poziv političarima da ne glasaju za rasizam i autoritarizam – hitna i nužna mjera. No što ako glasaju i kako onda dalje?
Istražujem, razmišljam, isprobavam koncept ”politike nenasilja”. To za mene znači promišljati kako u praksi povezati politiku (demokratsko uređivanje i vođenje društva i političke zajednice) sa stavovima, vrijednostima i umijećem nenasilnog djelovanja koji daje zajednički okvir prevenciji nasilja, aktivnom građanstvu i kulturi solidarnosti i suradnje.
U slučaju Švedske glavne su predizborne teme bile nasilje uličnih bandi, imigracija, integracija i inflacija – sve potpuno legitimne, možda čak niti ne prenapuhane (kako bi se izvana moglo činiti).
Pitanje je kako se s njima nosimo, promišljamo i kako ih tretiramo u političkoj areni. Upravljamo li njima na konstruktivan i uključujući način – za razliku od manipulacije pri čemu je cilj nadvladavanje druge strane radi preuzimanja/zadržavanja političke moći.
Ako ćemo postaviti pojednostavljenu dijagnozu da se treba oduprijeti populizmu, mom razumijevanju, i kao polazište za promišljanje, ponajviše odgovara definicija Mudde i Rovira Kaltwassera (2017.). Oni predstavljaju populizam kao ”tanku ideologiju” koja dijeli društvo u dva antagonistička tabora, ”čisti ljudi” nasuprot ”pokvarene elite”.
Potvrđivanje legitimiteta homogenog ”naroda” (da politika treba biti izraz volje ”naroda”) i delegitimiranje drugih skupina je privilegiranje koje je štetno za demokratski pluralizam. Postaje još otrovnije kada se ti drugi glasovi ocrnjuju kao ”neprijatelji” i ”nasilnici” ili odbacuju kao ”lažne vijesti”, svođenjem složenih političkih dilema na propagandu, slogane i pojednostavljene zvučne zapise.
Odgovore tražim u drugačijem razumijevanju moći – u smislu suradnje (moć ”sa”), a ne dominacije (moć ”nad”) koje pomaže identificirati vrijednosti i uvjerenja koja mogu ujediniti, a ne podijeliti države i društva.
Najzahtjevniji izazov na koji mi je nekada/često nemoguće odgovoriti je kako se u konkretnoj situaciji iskobeljati iz logike postojeće političke paradigme (itekako obojene populističkim načinima) i biti promjenom.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ja se za put politike nenasilja obvezujem
- Može li 25. obljetnica usprkos MEĐUTIM biti i prekretnica?
- Kako nestaje duh slobode u lokalnoj samoupravi
- Pravo na pobačaj ne bi trebalo biti predmetom dijaloga
- Zalažem se za život i podržavam DOSTA
- Birati (zauzetost za) MIR
- Imam vijest za vas: Domovinski je rat završio na miran način
- Radost slobode od logike i spirale nasilja!
- Nužna je solidarnost, suosjećanje i suradnja s izbjeglicama
- Svojoj djeci ne smijemo ostaviti u naslijeđe nedovršen rat
