Žuta opasnost i dugi nosovi

Milan Rakovac

Ča nas čeka lako se more znati, samo štiješ ča pišu: a pišu da ćemo bjelokršćanski zgubidani – seliti u Kinu. Masa nas do 2030. I sad, recimo da je ovo 2029. a ne 2019. Altroke Žuta opasnost stiže u Europu, ma to je Žuta nada. A mi, Dugi Nosovi (kako nas tamo zovu) poružnit ćemo svojim nosinama šetališta kineskih gradova.

Danas, 2029., 10 godina poslije 2019. i 100 godina poslije One svjetske krize, u mojoj 90-oj godini (a moram živjeti još barem 4 godine, jer 2033. mi prestaje važiti vozačka dozvola!) pišem reportažu iz najvećeg slavenskog i europskog grada Jing-Jin-Ji, skraćeno JJJ, koji je u – Kini, a gdje drugdje.

Dakle, Žute opasnosti nema; ima za Kinu Bijele opasnosti, jer mi, WHITE TRASH, ako ne dobijemo milijun eura na lotu, letimo u Kinu, tamo nas čekaju milijuni.

Žute opasnosti nema; ima za Kinu Bijele opasnosti, jer mi, WHITE TRASH, ako ne dobijemo milijun eura na lotu, letimo u Kinu, tamo nas čekaju milijuni

Letim iz Pariza u JJJ; dok čekam ukrcaj na dron veličine katedrale, a takvi i još veći dronovi polijeću za Šangaj, Peking, Nanking… svakih trideset sekundi, jer fizičke poslove u Europi rade useljenici iz Afrike i Azije, sa zvučnika odjekuje nova europska svečana pjesma, uz Beethovena, ritmično modificirana na melodiju ”Moj očka ima konjička dva”, stihove napisalo 2006. neznano dijete iz Afrike:

When I Born, I Black
When I grow up, I Black
When I go in sun, I Black
When I sick, I Black, and
When I die, I still Black
And U White fella,
When u born, u pink
When u grow up, u white
When u go in sun, u red
When u cold, u blue
When u Scared, u yellow
When u sick, u green, and
When u die, u gray
And You calling me colored??

Slijećemo u Shenzen, jedno od predgrađa JJJ-a. Sad tu niče grad Dugi Nosovi, tu će živjeti 25-30 milijuna gastarbajtera, najviše Makedonaca, Srba, Bošnjaka, Hrvata, Ukrajinaca, Slovaka, Bjelorusa i Poljaka.

Tu je Deng Xiaoping 1979. odlučio da ribarsko selo bude prva posebna ekonomska zona gdje su strane kompanije mogle investirati. Inženjeri i radnici iz svih krajeva Kine izgradili su tu megalopolis. ”Shenzhen sudu” –  shenzhenska brzina.

Milijardu mobitela godišnje se proizvede tu i proda diljem svijeta. Mudri Kinezi imaju novi pojam za virtualno društvo današnjice: ”ditóuzú” – društvo spuštenih glava, jer smo pognuti nad malim ekrančićima danju i noću.

I sad se Shenzen i još osam gradova provincije spaja u jedan gigantski megalopolis, u koji se ulaže vrtoglavih 325 milijardi američkih dolara. Broj stanovnika u tom mega velegradu rast će na 130 milijuna ljudi, a ukupni BDP na čak dva bilijuna američkih dolara.

Usporedbe radi, ukupni BDP SAD-a u 2013. iznosio je približno 16 bilijuna dolara. Prema izvješću Svjetske banke urbano je područje delte Biserne rijeke, koja je s duljinom od 2400 km treća najveća kineska rijeka nakon Huang Hea (Žute rijeke) i Yangtzea, veličinom i brojem stanovnika znatno nadmašilo Tokio. Naime,to se urbano područje 2000. prostiralo na 4500 km2, u 2010. zauzimalo je čak 7000 km2, a i dalje se neprestano širi.

Obećah reportažu iz slavensko-europskog kineskog grada, ali izgleda da je nju pojela dosadna statistika, koju ljubim kao i samoga sebe, tako da mi ostaje – opet samo statistika iz NADGRADA, GRADA SVIH GRADOVA JJJ-a: tu od ove 2029. godine djeluje SB ”Juraj Križanić”, sveslavensko bratstvo nazvano imenom slavonskog svećenika koji je 1659. ponudio ruskom caru ujedinjenje svih kršćanskih crkvi i stvaranje jednog jezika svih Slavena. Car ga je, jasno, prognao u Tobolsk.

Milijardu mobitela godišnje se proizvede tu i proda diljem svijeta. Mudri Kinezi imaju novi pojam za virtualno društvo današnjice: ”ditóuzú” – društvo spuštenih glava, jer smo pognuti nad malim ekrančićima danju i noću

I sada, neka tri i pol stoljeća kasnije, njegove ideje ostvaruju kineski Slaveni: Jože Bepo iz Tinjana ima u JJJ-u fabriku dronova jednosjeda iz kojih jedan čovjek može obraditi vinograd, Jože Bepo iz Mačkovlja najjaču filmsku produkciju na svijetu koja snima samo filmove o Kekecu (Kekec I, II, III, IV,.. LIII), Joško Bepo iz Drvenika Malog vodeću fabriku kavijara s filijalama u Iranu i Rusiji, a Jozefina (Fina) iz Svrljiga vlasnica je i pjevačica u najvećem noćnom klubu JJJ-a ”TSAY KA” čiji singl ”Aj ju ahahah ju mi bimbumbam” lomi srca i noge.

Još je tu cijeli novoslavenski narod kockara, trapulera, inženjera prevare, bankarskih savjetnika bez banaka i trgovaca nekretninama čija je jedina nekretnina njihova vlastita guzica – jer se ne kreće.

Ta naša bratija dobila je i kolokvijalni kolektivni naziv: YE BO TE YA…

No sve to zajedno u meni danas (2019.) budi sjećanja – koja su brana pred ovakvom mogućom 2029. godinom, sjećanja na ono najbolje u čovjeku, što je najbolji jugoslavenski rock-band (dakle i sveslavenski!), sarajevski Indexi, sažeo u jednoj kratkoj kitici:

U meni neka tuga, u meni neka sjeta,
u meni neka tajna bezimena,
u meni ona suza moje braće Slavena…

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Globish iliti uloga jezika u jeziku
• ”Riječka farsa” ili kako se Krleža uzaludno rugao D’Annunziju
• Adio, Daša moja, duša moja!
• Dvije pjesme pročitane na prosvjedu protiv žice
• Dvije pjesme pročitane na prosvjedu protiv žice

» Svi tekstovi ovog autora