Nepredvidive odluke, vele, simptomi su andropauze. Muškog klimakterija. Promjene možda i nisu tako burne kao kod žena u klimakteriju, barem prema van, ali testosteron pada, metabolizam se usporava, kosa ispada, dioptrija raste, a rastu bogami i izdajničke dlake u nosu i ušima. Samopouzdanje strmoglavo pada proporcionalno smanjenju mišićne mase i rastu pivskog trbuščića.
Neskloni nadomjesnoj hormonskoj terapiji sumorno raspoloženje zbog sjedina u ono malo preostale kose nerijetko liječe roštiljanjem uz pivo s prijateljima ili pak samotnim ispijanjem na kauču. To nerijetko rezultira ozbiljnim zdravstvenim problemima. Započne tabletama za tlak i kolesterol, no srce koje u tom razdoblju muškarčeva života biva znatno krhkije, osjetljivije, nježnije (zato valjda i jesu bolji dede no što su bili očevi), odbija raditi bez pomoći stentova i premosnica.
Moć i snagu kakvu su osjećali dok je tijelo uredno proizvodilo testosteron mogu vratiti, pogađate – politikom! Visokom politikom. Najbolje onom s Pantovčaka
Oni koji zbog hormonalne bure ne vide sebe realno prema van se ponašaju kao da su i dalje fit. Ubijaju se u teretani. Trče u tajicama. Jedre. Plivaju. Rone. Bildaju. Voze brdske bicikle. Iscrpljuju ostarjelo tijelo do krajnjih granica ne bi li im kakva dvadesetogodišnjakinja u teretani samilosno udijelila kompliment, što se najčešće svodi tek na to da izgledaju “jako dobro za svoje godine”.
Za nešto više od toga potreban je i podeblji konto da se zamaskiraju poklonima i high lifeom sve one promjene koje srednje godine sa sobom nose. Oni koji nikako da prihvate realnost života žive ga debelo iznad svojih mogućnosti. Razvode se. Dižu kredite za ljetovanja i zimovanja, skupe automobile i motore. Kao da konjske snage mogu vratiti snagu koju su im godine otele.
Nerijetko su smiješni u tim svojim bijelim i rozkastim lanenim košuljama Ralph Lauren (roza navodno idealno paše uz kosu prošaranu sijedima, a bijela ih općenito čini mlađima). Ukočeni do komičnosti u na koljenima razderanim skinny trapericama i hlačama u boji (recimo pedesetosmogodišnji Gari Cappeli u Rijeci se nedavno pojavio u kraljevski plavima), u stopericama, tenisicama i brodaricama prekopiranima od sinova – neki moguće i od unuka.
Hoću reći, žene su odavno izgubile primat u očajničkim pokušajima da vrate izgubljenu mladost. Muški ih, ako im to zdravlja dopusti, zahvaljujući i svijetu u kakvome živimo koji štuje i veliča samo mladost, slijede s puno volje i entuzijazma.
Kad im zdravlje zatrokira, kad pumpica skladno radi samo uz bypasse, kad je protok krvi do ovog životno važnog mišića moguć samo uz premosnice, otpada ubijanje staračke depresije čobancima, brudetima, kotletima i pivom, ali i brdsko bicikliranje, bildanje, surfanje i ronjenje.
Ne bi bio biljka, fikus, ali bi rado bio alatka naroda? Ja, pak, ne bih oruđe, pa makar i naroda, za predsjednika. I to oruđe koji bi uz to bilo “alatka ovisna o Božjoj pomoći”. Tim više što mu – ako je suditi po količini ugrađenih bypassa – Bog i nije baš sklon
Moć i snagu kakvu su osjećali dok je tijelo uredno proizvodilo testosteron mogu vratiti, pogađate – politikom! Visokom politikom. Najbolje onom s Pantovčaka. Jedno je bilo u njoj se ogledati dok si bio zdrav i fit (biti nakratko konzulom Republike Hrvatske i saborskim zastupnikom HDZ-a), pa zaključiti kako je pametnije ulagati u privatni business novac od komponiranja, aranžiranja i pjevanja uz tamburice, a sasvim druga priča kad napuniš pedeset i šest i preko noći dobiješ infarkt i četiri premosnice.
Svojevrsni uomo universale HDZ-a, multipraktik zabavljač i svojevremeno najskuplje plaćeni voditelj HTV-a (za show “Pjevaj moju pjesmu”), koji nas shodno godinama preko TV ekrana poziva da se odazovemo na preventivne preglede za rak, odlučio se kandidirati za predsjednika.
Miroslav Škoro uspješno je predsjedavao žirijem zabavne emisije “Zvijezde pjevaju”. Pokazao se duhovitim i šarmantnim predsjednikom tog žirija. Doskočicama je neprestance aludirao na nepotizam i korupciju aktualne politike u nas. Zato ga je prvenstveno desni birački spektar, ali i nekolicina prijatelja i kolega s estrade, valjda i prepoznala kao mogućeg kandidata. Ističu ga kao čovjeka koji je poodavno uz fakultet završio i diplomatsku školu, a sem toga pjeva, svira i … doktorira i bez osvojenoga mandata.
Sam je u nekome od nedavnih intervjua izjavio kako bolest čovjeku izoštri osjetila. Njemu ih je tako izoštrila da bi se onih njegovih nedjeljnih pet minuta na Faceu slobodno moglo nazvati sublimacijom populizma. Sudac Kolakušić je mala beba. Dobio je ozbiljnoga konkurenta.
Mijenjao bi Ustav jer želi za predsjednika veće ovlasti. Čitaj: bio bi Tuđman – bez rata, nadam se! Šarmantniji, opušteniji, duhovitiji, relaksiraniji Tuđman – ali time po demokratski sustav i opasniji, jer ono što je, doktoratu usprkos, u nedjelju “s idiota” čitao nije nimalo benigno!
Mene nitko ništa ne pita, ja zasad, za razliku od hadezeovaca i društva s desna, koje vjerojatno ima Kolakušića, Grabar-Kitarović i Škoru, imam samo kandidata “s karakterom” u isto tako hormonalno osjetljivim godinama, koje kod njega bace na prgavost i hinjeni nacionalizam, pa zato komentiram njihovog kandidata.
Nadam se kako će Škoro iznaći neki drugi način da u ozbiljnim godinama nakon infarkta vrati moć i snagu, da će, bez obzira na to što on pjeva, svira i doktorira, neka druga politička zvijezda “zapjevati” s Pantovčaka. No, kad smo mi u pitanju, nikad ne reci nikad. Stanovništvo nam odlascima van rapidno stari. Prosjek nam je, pretpostavljam, upravo u tim osjetljivim godinama u kojima se protestni populizam lako konzumira kao nadomjesna terapija
Dakle, kad je pak Škoro u pitanju, I’d prefer not to. Zašto, pa zato, brate, što ni na vjerojatno najgorim mukicama ne može upotrijebiti imenicu građani. Zato što bi načinio nagli zaokret i vratio nas trideset godina unatrag. Mijenjao Ustav da on ne bude fikus? Izlazio na referendum za svaku glupost? Jačao vojsku, a ja bih nekako radije da taj ogromni novac ode u vrtiće, škole i obrazovanje.
Ne bi bio biljka, fikus, ali bi rado bio alatka naroda? Ja pak ne bih oruđe, pa makar i naroda, za predsjednika. I to oruđe koji bi uz to bilo “alatka ovisna o Božjoj pomoći”. Tim više što mu – ako je suditi po količini ugrađenih bypassa – Bog i nije baš sklon.
Nadam se da će Škoro iznaći neki drugi način da u ozbiljnim godinama nakon infarkta vrati moć i snagu, da će, bez obzira na to što on pjeva, svira i doktorira, neka druga politička zvijezda “zapjevati” s Pantovčaka.
No, kad smo mi u pitanju nikad ne reci nikad. Stanovništvo nam odlascima rapidno stari. Prosjek nam je, pretpostavljam, upravo u tim osjetljivim godinama u kojima se protestni populizam lako konzumira kao nadomjesna terapija.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Naši i njihovi fašizmi
- Kandidat Milanović u sridu
- Tito samo za vanjsku upotrebu
- Kud će Vlada neg’ u dvorac
- Njihov i naš nacionalizam – dva brata uboga
- Kako je biti Rom u Hrvatskoj?
- Kičmanovići u akciji: Osuđeni na lektiru
- Tajne službe i javne tiranije
- Perceptivne varke i ostavke
- Oteto uvijek, baš uvijek prokleto
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.