Donedavno su Velikom Britanijom kružili kamioni s reklamnom kampanjom Agencije za useljavanje. Oglas je pozivao ilegalne imigrante da se prijave vlastima koje će im pomoći da se vrate odakle su došli. Ako to ne učine, bit će uhićeni i deportirani. Nakon žestoke reakcije organizacija za zaštitu ljudskih prava, kampanja je zabranjena i prekinuta. No ovoga tjedna uslijedilo je novo iznenađenje.
“Zahtijevamo od vas da napustite Veliku Britaniju jer više nemate pravo ovdje boraviti”, tekst je poruke koju je odaslala jedna privatna agencija s kojom je ministarstvo unutarnjih poslova sklopilo ugovor. Poruku je dobio jedan aktivist koji se bori protiv rasizma i koji u Britaniji živi od 1966. te jedan pravnik koji pomaže imigrantima i koji u toj zemlji živi od 1973. godine, a britansku putovnicu posjeduje od rođenja.
Isprva su obojica mislila da je riječ o neslanoj šali, ali nakon telefonskih razgovara postalo im je jasno da nije riječ ni o kakvoj šali. Pokazalo se da se u slučaju te dvojice dogodila pogreška, ali i da su SMS-ovi odaslani mnogima, pa i jednom hrvatskom državljaninu, koji je napustio Veliku Britaniju dva tjedna nakon što je dobio ovakvu poruku.
Zemlje Europske unije san su ilegalnih imigranata iz Afrike, s Bliskog istoka i Središnje Azije, a jedna od “najporoznijih” vanjskih granica Unije jest ona između Grčke i Turske, preko koje u EU ulazi oko 40 posto od ukupnog broja ilegalnih imigranata. Ovih dana problematična je postala i granica između Bugarske i Turske, preko koje masovno ulaze izbjeglice iz Sirije.
Problem je tako velik da je Bugarska od Bruxellesa zatražila pomoć kako bi podignula 30 kilometara ograde na najugroženijem dijelu granice. Na talijanski otok Lampedusu, koji je najveća ulazna točka imigranata u EU, godišnje uđe i po 60 tisuća imigranata, većinom iz Libije i Tunisa, a nedavna tragedija, kada se utopilo oko tri stotine ljudi, problem je stavila u prvi plan.
No osnovni je problem što te ljude nitko ne želi zato što predstavljaju dodatno opterećenje za ionako prenapregnute proračune brojnih europskih zemalja. U 2012. godini azil je u europskim zemljama zatražilo 330 tisuća ljudi, što je 11 posto više nego 2011. godine. Među njima je najviše Afganistanaca, zatim Sirijaca. No većina europskih vlada smatra da su većina onih koji uđu u EU ekonomski imigranti, a ne politički, pa je broj odobrenih azila malen.
S onima koji dobiju odbijenicu često se brutalno postupa, a najbolji primjer za to jest slučaj romske djevojčice koju je francuska policija izvukla iz školskog autobusa i uhitila je kako bi je mogla deportirati na Kosova zajedno s njezinom obitelji.
Francuska je već prije stekla lošu reputaciju zbog postupanja s Romima. Bivši predsjednik Nicolas Sarkozy počeo je kampanju čišćenja Francuske od ilegalnih romskih doseljenika. U nekoliko navrata deportirano je i po desetak tisuća Roma, razrušena su njihova ilegalna naselja… Desna politička opcija u Nizozemskoj izrazito je neprijateljski raspoložena prema imigrantima. Tako je čak bilo i prijedloga da se mijenja zakon po kojem bi i ilegalni ulazak u zemlju, ali i pomaganje ilegalnim imigrantima, postali kazneno djelo. No to nije bilo u skladu s europskim zakonima pa ih je EK zaustavio.
Prenosimo s portala Večernjeg lista (Marina Šerić)
Još tekstova ovog autora:
- Nina Simone: Roman
- Knjiga mojih života
- Gabrijela ne smije umrijeti
- Alikvot
- Aktovka
- Standardni jezici i sociolekti u 21. stoljeću
- Sarina druga ljubav
- Narodni preporod u Istri (1860 – 1907)
- Saznanje i politika
- Prijateljstvo
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.