Crkve protiv pohlepe

U Njemačkoj i nekim drugim kultiviranim zemljama različite crkve, osim što plodonosno dijalogiziraju i lijepo surađuju, zajednički se i konstruktivno izjašnjavaju o mnogim ključnim pitanjima u kulturi, politici i gospodarstvu. Na taj način one i vjerodostojnije svjedoče o zajedničkim temeljima i suvremenoj relevanciji kršćanske vjere.

 

Ovih dana je u Njemačkoj udarna vijest da su se obje kršćanske crkve javno izjasnile protiv “pohlepe i neumjerenosti” u životu općenito i u gospodarstvu. Pod lozinkom “Zajednička odgovornost za pravednije društvo” Evangelička crkva Njemačke (EKD) i Njemačka (katolička) biskupska konferencija (DBK) ozbiljno razmišljaju o moralnim razlozima i posljedicama sveobuhvatne recesije, a posebice financijske krize posljednjih pet godina.

 

Glavni potpisnici i objavitelji ove korektivne i smjerodavne proročke pobudnice, koju su neki njemački mediji već označili kao najznačajniji Socialwort religijskog nadahnuća, su Nikolaus Schneider, predsjednik  Saveza EKD i nadbiskup Robert Zollitsch, predsjednik DBK. Njemački evangelici i rimokatolici izražavaju duboku zabrinutost što se ekonomija sve više udaljava od etike te naglašavaju kako takozvana “ekonomska racionalnost ne može relativizirati vrline poput pravednosti, poštenja i umjerenosti”. Zbog toga je neprihvatljiva te se ne smije tolerirati “maksimizacija profita po svaku cijenu”.

Glavni potpisnici i objavitelji ove korektivne i smjerodavne proročke pobudnice, koju su neki njemački mediji već označili kao najznačajniji Socialwort religijskog nadahnuća, su Nikolaus Schneider, predsjednik  Saveza EKD i nadbiskup Robert Zollitsch, predsjednik DBK. Njemački evangelici i rimokatolici izražavaju duboku zabrinutost što se ekonomija sve više udaljava od etike te naglašavaju kako takozvana “ekonomska racionalnost ne može relativizirati vrline poput pravednosti, poštenja i umjerenosti”. Zbog toga je neprihvatljiva te se ne smije tolerirati “maksimizacija profita po svaku cijenu”

 

Iako je dokument mnogo uravnoteženiji, u njemu ipak snažno odjekuju poruke “Pape siromašnih,” bivšeg nadbiskupa Buenos Airesa, koji je od samih početaka svog pontifikata postao pravi Franjo, glasnogovornik i apostol siromašnih. Sumnje nema da su njegova temeljna uvjerenja uvelike oblikovana kontekstualnim realnostima njegova pastoralnog rada i odgovorne teološke refleksije. U toj formaciji sada već globalno prepoznatljivih stavova je značajno i traumatično argentinsko iskustvo sučeljavanja s vrlo ozbiljnim gospodarskim krizama koje su zemlju potresale u vrijeme njegova biskupovanja, a čijim je glavnim uzrokom bila kombinacija pohlepe bogatih i promašene ekonomske strategije političkih i financijskih oligarha koji su zemlju u nekoliko navrata doveli na rub bankrota.

 

U kontekstu tog i takvog životnog iskustva i razmišljanja o vjerodostojnosti kršćanstva u takvim situacijama treba razumjeti ovog duboko duhovnog i pravdoljubivog pastira s velikim srcem za siromahe. Papa Franjo je u više navrata usmjerio oštricu svoje socijalne kritike prema konzumerizmu i neumjerenosti kapitalističkih veleposjednika, njihovih srodnika i rukovodilaca te ih optužio da stvaraju i proširuju jaz između bogatih i siromašnih.

 

Kao da je htio dati natuknice njemačkim evangelicima i katolicima za dokument “protiv pohlepe i neumjerenosti,” papa Franjo je u poruci upućenoj povodom nedavnog Svjetskog dana mira, a u kontekstu poziva na smanjenje naoružanja na svijetu vrlo otvoreno, konkretno i doslovno napao i velike plaće i praksu dijeljenja golemih bonusa te pozvao na ravnomjerniju raspodjelu bogatstva. Upozoravajući na nemoralnost prevelikih plaća, on s prepoznatljivom pravdoljubivom gorljivošću priželjkuje “politiku koja bi osiguravala sredstva nužna za obrazovanje, zdravstvo i tehnologiju”. U istoj će poruci eksplicite ukazati i na jednu toksičnu povezanost, naime “kako se kriminalne organizacije razvijaju zajedno s korupcijom, koja je danas kapilarno razgranata, a to vrijeđa Boga”.

 

Pretpostavljam da su Zollitsch i Schneider zajedno sa suautorima njihova teksta pažljivo pročitali i Franjinu homiliju o kušnjama bogatih i prokletstvu zaljubljenosti u novac. Istina je da su oni tu propovijed na tipično njemački analitički način pretočili u nešto sofisticiraniji i programatski uvjerljiviji tekst, ali evanđeoska neposrednost i svježina izrečenog zaslužuje da poslušamo ovdje relevantan dio Papina pastoralno konkretiziranog izlaganja o nezdravom odnosu prema novcu. “Kolike su samo obitelji uništene zbog novca: brat protiv brata, a otac protiv sina… A prvo što privrženost novcu učini, jest uništenje. Kad je neka osoba privržena novcu, uništava sebe i obitelj. Novac uništava!”

U okvirima iste teme dajmo zaključnu riječ papi Franji: ”Isus izgovara vrlo oštre riječi protiv pohlepe za novcem; veli da se ne može služiti dvojici gospodara: ili Bogu ili novcu… jer je On jedini Gospodin, a ne zlatni idol. A sva dobra koja posjedujemo Bog nam ih daje da unapređujemo svijet, da čovječanstvo ide naprijed, da pomažemo drugima. Neka nam danas u srcu ostane Gospodinov naputak: Pozorni budite i čuvajte se svake pohlepe.”

 

Papa Franjo nije skroz negativan i njegova upozorenja se dosljedno pozivaju na najviši autoritet. “Novac služi za dobra djela, za napredak čovječanstva, ali ako je srce privrženo novcu, onda razara osobu… Isus u Evanđelju govori o bogatašu koji razmišlja o gomilanju bogatstva, a ne o bogaćenju u Bogu. Isus je opomenuo da se držimo daleko od pohlepe: u pohlepi za novcem se krije zlo. Gomilanje novca vodi k idolopoklonstvu i uništava odnos s drugima. Nije novac zlo, nego pretjerana žudnja za novcem, što se naziva pohlepom, odnosno bolešću. Pohlepa je u konačnici oruđe idolopoklonstva.”

 

Vratimo se za trenutak njemačkim evangelicima i katolicima i njihovom apelu “protiv pohlepe i neumjerenosti”. Oni idu dalje od Papinih apela u sustavnom napadu na “ideologizaciju deregulacije” koju oštro osuđuju i proglašavaju velikim zlom. Oni se ovim dokumentom uključuju i u debatu o neplaćanju poreza i otvoreno kritiziraju “laksiran porezni moral”. (Ovaj dio njihove poruke je itekako relevantan i za našu situaciju i eventualnu pohvalnicu kontroverznom ministru Liniću.)

 

Obje njemačke crkve u nastavku osuđuju ponašanje transnacionalnih kompanija kao i bogataše koji koriste moralno upitne mogućnosti da izbjegnu plaćanje poreza. Oni traže transparentnost i automatsku izmjenu svih informacija i podataka koji se odnose na plaćanje poreza.

 

Evangelici i katolici zajedno naglašavaju da su prihvatili koalicijski sporazum takozvane crno-crvene koalicije (kršćanskih demokrata i njemačkog SDP-a) te posebno pozdravljaju ukidanje nekih nepravilnosti i korekcije koje je vlada donijela u nekoliko područja javnog života. Podržavaju i uvođenje minimalne plaće jer kao kršćani smatraju nužnim “suprotstaviti se nereguliranom tržištu rada”.

 

U okvirima iste teme dajmo zaključnu riječ papi Franji: ”Isus izgovara vrlo oštre riječi protiv pohlepe za novcem; veli da se ne može služiti dvojici gospodara: ili Bogu ili novcu… jer je On jedini Gospodin, a ne zlatni idol. A sva dobra koja posjedujemo Bog nam ih daje da unapređujemo svijet, da čovječanstvo ide naprijed, da pomažemo drugima. Neka nam danas u srcu ostane Gospodinov naputak: Pozorni budite i čuvajte se svake pohlepe.”

    •  Michael Novak – nedvojbeno jedan od najvećih
    •  Kardinal Kuharić bi nam trebao ostati uzorom
    •  Hristos vaistinu vaskrse
    •  Cvjetnica je i poruka – Obratite se i vjerujte u Evanđelje
    •  Velikani koje je svijet nepravedno i prebrzo zaboravio
    •  Teologija u Osijeku nekad i danas
    •  Božića nema u ranom krščanstvu
    •  Neke religiološke pouke iz akademskog Bostona
    •  Uz Dan Reformacije - Luther nije podijelio kršćanstvo
    •  Glad je zločin kada se koristi kao oružje rata

> Svi tekstovi ovog autora