Splitsko stanje uma

Isprovocirana činjenicom da su joj demolirali automobil u Splitu samo zato što ima beogradske registarske pločice, Marija Martinić napisala je otvoreno pismo o ”splitsko stanju uma” gradonačelniku Splita Ivi Baldasaru, predsjedniku Gradskog vijeća Splita Borisu Ćurkoviću i predsjedniku Turističke zajednice Vedranu Matošiću koje donosimo u cijelosti (i prenosimo s portala forum.tm).

 

Poštovana gospodo,

 

unatoč činjenici da je u ponedjeljak, 6. siječnja, između 18.30 i 21 sat naš auto beogradskih registracija razbijen na parkingu u Karamanovoj ulici broj 6 i da je s njega skinuta registracijska pločica, ne obraćam vam se kao vlasnica automobila na kojem je načinjena šteta za koju nitko neće odgovarati, nego vam se obraćam kao građanka Splita s biračkim pravom i doskora ponosna hrvatska državljanka.

 

Ovo sam iskustvo već prolazila s ljudima koje poznajem – ne samo u istom ovom gradu, nego na istom mjestu! Riječ je o parkingu koji graniči s dječjim igralištem koje, pak, sa zalaskom sunca postaje okupljalište onih koje roditelji nazivaju ”dicom”, narod ”huliganima”, a vlast ”mulcima”.

O tome kakvu budućnost svoga grada vidite vi koji imate vlast u njemu ako razbijanje auta onih ”Drugih” tolerirate kao dio lokalnog folklora, o tome što se dogodilo s političkom kulturom grada koji je nekad imao zavidan identitet i renome, a koji danas nastanjuju ljudi što zaplašeni huliganstvom ne nalaze ni snage ni potrebe da mu se suprotstave – o tome ću napisat knjigu i poslat’ vam je

 

Na tom parkingu već više od godinu dana ne opstaje ni jedno jedino auto koje nema splitske registracijske oznake. Prošlo lito na njemu nije razbijen samo beogradski, nego i ruski auto, sve pred očima građana od kojih se samo jedan usudio viknuti i skrenuti pozornost na vandalski čin koji se događao u 14 sati, usred dana, po nadaleko reklamiranom splitskom suncu. No, naš grad nikad nije poduzeo ništa.

 

O tome kakvu budućnost svoga grada vidite vi koji imate vlast u njemu ako razbijanje auta onih ”Drugih” tolerirate kao dio lokalnog folklora, o tome što se dogodilo s političkom kulturom grada koji je nekad imao zavidan identitet i renome, a koji danas nastanjuju ljudi što zaplašeni huliganstvom ne nalaze ni snage ni potrebe da mu se suprotstave – o tome ću napisat knjigu i poslat’ vam je.

 

Ono što od vas sada očekujem je hitan odgovor na sljedeća pitanja: kako mislite osigurati u svom/našem gradu da se ljudi osjećaju sigurno? Imate li strateški plan, imate li sistemski odgovor na pojavu koja već dugo predstavlja fenomen, a ne tek sporadični incident? Imate li ideju o mogućnosti da ovakve prekršaje napokon i sankcionirate? Jer, počinitelje nije teško pronaći…

 

Imate li odgovor bolji od očekivanog skrivanja jedne institucije iza druge i prebacivanja loptice na tuđi teren po poznatom receptu ”nije to naša nadležnost”?

 

Kada smo nazvali policiju, nije da smo baš očekivali nekakvu pravdu, ali da policija odbije izaći na mjesto događaja i barem fotografira automobil, da ti kaže da to napraviš sam i dođeš ujutro, ali da ne zaboraviš ponijeti 40 kuna za takse – to mi se čini malo previše, iako znam šta je splitska fjaka…

 

U policiji, pak, dočekao je nas je inspektor koji nije imao ništa za reći, ali se – kad je čuo da je riječ o autu BG-tablica – počeo smješkati.

 

Voljela bih da mi kao ljudi koji vode ovaj grad i brinu o njegovu imidžu objasnite čemu se smješkao.

 

Nama?

 

Sebi?

 

Sistemu u kojem radi?

 

Što je to smiješno u cijeloj ovoj priči? Dapače, tužno je. Koliko je kuna iz proračuna hrvatskih građana plaćeno posljednje tri godine kada je, tijekom cijelog ljeta, hrvatski Jadran bio promoviran na svakoj autobusnoj stanici u Beogradu i na svakom bilboardu od Terazija do Novog Beograda?

Što je to smiješno u cijeloj ovoj priči? Dapače, tužno je. Koliko je kuna iz proračuna hrvatskih građana plaćeno posljednje tri godine kada je, tijekom cijelog ljeta, hrvatski Jadran bio promoviran na svakoj autobusnoj stanici u Beogradu i na svakom bilboardu od Terazija do Novog Beograda?

 

Znate li vi koliko to košta? Ja znam, a vjerujem da znate i vi… Pa ako vam već nije stalo do imidža grada, zar nemate ni poriv da zaštitite vlastitu investiciju?

 

Šteta na našem autu je, u hrvatskoj valuti, četveroznamenkasta… Žao mi je ipak što niste bili pokraj nas jutros, kada je jedna gospođa, dok smo fotografirali automobil, prišla i rekla: ”Jesu li vam ga razbili? A znam, ja imam isti problem s turistima, imam apartmane u gradu, svako lito je svaki auto razbijen.”

 

Voljela bih da ste nju pitali kolika je njezina šteta…

 

Mi smo, recimo, inspektora pitali što nam savjetuje kad dođemo opet istim autom, da skinemo registracije i vozimo se bez njih? Rekao je: ”Ne znam.” Vidite li vi uopće elemente poraza države u ovakvom odgovoru službene osobe? No, i ta šteta koju će sigurno pretrpjeti hrvatski turizam zanemariva je u odnosu na onu dugoročnu koju će imati naš grad. Jer ta ”dica”, ”mulci”, ”huligani” sutra će u ovom gradu biti doktori, policajci, saobraćajci, odvjetnici, trgovci, gradonačelnici….

 

Društvo koje će oni kreirati pitat će što ste vi radili. Taktika nečinjenja tada više neće dobro izgledati, a objašnjenje da ste, kao gradska vlast, bili ”nemoćni” neće prolaziti.

 

Zato vas pitam: što ćete uraditi?

 

Srdačan pozdrav,

 

Marija Martinić