Sramota koja ostaje urezana u povijest

”Okupili smo se u Vukovaru da odamo počast žrtvama strašnog zločina agresora u Vukovaru. Došli smo da još jednom pokažemo jedinstvo Hrvatske u sućuti prema stradalnicima. Znali smo, ima onih koji prijete da će komemoraciju pretvoriti u političku demonstraciju. Ipak, došli smo, cijeli državni vrh, da pokažemo da nam je stalo do Vukovara i do jedinstva u iskazivanju pijeteta prema Gradu Heroju. Nadao sam se da Stožer ipak neće uprljati Vukovar politikom. Bio sam žalostan kada sam vidio da su otišli tako daleko da bol i tugu, osjećaj pijeteta, zloupotrijebe za dnevnu politiku. Istina je, najveći broj ljudi je došao samo radi poštovanja prema žrtvi.

A oni, koji su to zloupotrijebili, učinili su da i Vukovar postane mjesto podjele, onako kako to nikada prije nije bio. Ove godine, trebao je biti učinjen još jedan korak u pomirenju. Bili su u Vukovaru i predstavnici Srpskog narodnog vijeća i Srpskog demokratskog foruma da i oni iskažu počast vukovarskim žrtvama. Nakon današnjeg dana, trebat će nam puno snage i upornosti da kulturu dijaloga, pomirenja i poštovanja prema žrtvama vratimo u naše društvo”, napisao je u svom statusu na Facebooku dan nakon vukovarske obljetnice predsjednik države Ivo Josipović.

Iz njegove je objave, kao i izjava danih nakon Dana sjećanja, vidljiva neizmjerna tuga. Ljudska, iskrena, nepolitizirana, potpuno iz srca. Vjerojatno je i on smatrao kako na najtužniju hrvatsku obljetnicu u Vukovaru neće biti mjesta za podijeljenost, za razdvajanja na ”njihove” i ”naše”. No neki su u državi ipak željeli drugačije, igrajući na emocije, zamućujući razum i onima koji su sami bili žrtve i prinijeli žrtve za Hrvatsku. Ne sanjajući da će ona danas biti ovakva, žalosna, devastirana i moralno dotučena.

”Imate kolonu sa 100 000 ljudi iz svih dijelova Hrvatske i skupinu državnog vrha u malom broju. Prema tome, nisam vidio dvije kolone. Mogu samo reći da mi je žao što oni nisu bili dio ove velike kolone, ali dogodilo se tako kako se dogodilo”, kazao je HDZ-ov šef Tomislav Karamarko u Hrvatskom saboru.

Odgovarajući na novinarsku konstataciju kako je državnom vrhu doslovno zabranjen ulazak u Kolonu sjećanja, Karamarko se pravio naivan. ”Ako su bili spriječeni, onda to doista nije u redu. Ne može se dogoditi da državni vrh bude spriječen u svojoj zemlji komunicirati i kretati se. Treba vidjeti što se dogodilo. Međutim, mislim da su napravili veliku grešku što nisu na pravi način komunicirali sa Stožerom za obranu hrvatskog Vukovara, mislim da je to velik propust.

No mislim da im je bilo mjesto u koloni. Makar, možemo govoriti o tome zašto postoji ta nervoza i ljutnja prema njima, a to je ćirilica. Opet ću ponoviti članak 8. Ustavnog zakona o pravima manjina, a nitko ga ne akceptira kao punopravni članak. Da su poštivali članak 8., ne bi bilo nasilnog i nezakonitog postavljanja onih ploča, ne bi dolazilo do onih nemilih scena koje smo morali gledati na ulicama Vukovara”, rekao je Karamarko.

No zaboravio je pritom reći da je i sam bio svjedokom sramote u Vukovaru, ali se toga dana pravio da to ne vidi. Odmah je odbacio i tvrdnje kako HDZ stoji iza organiziranog zaprečivanja ulaska u Kolonu sjećanja državnom vrhu. ”Neka krivicu potraže u svom dvorištu – nedostatak komunikacije, arogancija, podcjenjivanje Stožera i Vukovara i nepoštivanje ovog zakona. HDZ je zapravo kriv i za 350 tisuća nezaposlenih, HDZ je kriv i za to što zadnje dvije godine nema investicija, HDZ je kriv što su uništeni brojni poduzetnici, HDZ je kriv i što će se uvesti porez na nekretnine. Njima pašu ove teme i danima ćemo pričati o ovome, a ne o gospodarstvu”, nastavio je Karamarko.

Što uopće reći na ovakvu izjavu, ovakve optužbe? Kakvim bi to monstrumima odgovarao skandal u Gradu Heroju? Koji bi to bolesni mozgovi bili? Milanović, koji jest arogantan, bahat i svakakav, ali, zaboga, nije lud?! Ivo Josipović, koji se zadnjih mjeseci ionako stalno trudi biti pomiritelj napetosti između dvije glavne stranke, SDP-a i HDZ-a, pokušavajući ”spustiti loptu”? Teško je bilo što pametno reći i napisati nakon ovih Karamarkovih istupa, osim što ostaje osjećaj nelagode, užasa i jeze.

Istodobno, ne zaboravimo da je upravo obilježena i 22. obljetnica stradanja civila i hrvatskih branitelja vukovarske četvrti Borovo naselje. Njegova je obrana pala dan poslije sloma vukovarske obrane: 19. studenoga ubijena je 51 osoba, a 115 osoba odvedeno je u nepoznato.

Nakon održane mise nekoliko tisuća građana u Koloni sjećanja uputilo se prema crkvi Gospe Fatimske, gdje je liturgijsko slavlje predvodio sisački biskup mons. Vlado Košić. Bacanjem vijenca u Dunav u Borovu i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen-obilježja masovne grobnice na farmi Lovas između Borova i Dalja odana je počast braniteljima i civilima ubijenima na tim mjestima 1991. godine. Ni danas nije poznata sudbina nestalih.

Strašna je ova hrvatska podijeljenost, koja je tako ružno eskalirala na mjestu na kojemu je potrebna samo tišina, sućut, dostojanstvo i pijetet. Strašno je to što su neki, koje su zaludile i nahuškale političke garniture kojima ništa nije sveto, bili spremni potegnuti i oružje na demokratski, legitimno izabranu vlast. Takvo je što necivilizacijski čin u državi koja je tek ušla u Europsku uniju, u kojoj su dobro poznate vrednote društva, pojedinaca, a nekamoli zakona.

Netko je negdje napisao da je to što je učinio tzv. Stožer za vukovarsku Hrvatsku ravno državnom udaru. Šakama i pripremljenim oružjem na vlast, izabranu na izborima a ne nekakvim plemenskim vračanjem. Teške riječi, državni udar? Pa čak i ne; pogledajte samo televizijske snimke, koje zorno pokazuju spremnost da se navali na vladajuće. Zato je 18. studenoga 2013. sramota koja ostaje urezana u hrvatsku povijest. Nesumnjivo.