Dobro da ovu kolumnu nisam napisao prije jučerašnjeg gostovanja u emisiji ‘‘Nedjeljom u 2“ Aleksandra Stankovića jer bi ocjena koju sam dobio možda bila slična onoj koju od građana dobiva premijer Milanović, a koja nije dobra. Međutim, kako sam rekao kolegi Stankoviću, zadatak novinara je da govori istinu u zgodno i u nezgodno vrijeme, pa se tako konflikt nameće kao moralni imperativ.
A što bi trebalo biti važno, etički ispravno, napisati u religiološkoj kolumni na dan kada Katolička crkva ”među Hrvatima” obilježava smrt blaženog zagrebačkog nadbiskupa kardinala dr. Aloizija Stepinca (Brezarić kraj Krašića, 8. svibnja 1898. – Krašić, 10. veljače 1960.)? Dakle na 54. godišnjicu smrti nekima svetog, a nekima izuzetno osporavanog crkvenog vođe.
Nekima se ova kolumna neće uopće sviđati, ali mi nije zadatak da se svima dopadam. Meni je žao što ću nekima pokvariti raspoloženje i poremetiti idilu, ali to su ljudi, bojim se, koji za uzor imaju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, a istovremeno su ostali, iako tvrde da svjedoče istinu, bez glasa i traga kada smo, na primjer, sa zaprepaštenjem saznali, prateći na Županijskom sudu u Zagrebu tijek suđenja odgovornima za zločine počinjene u rujnu 1993., u akciji kod Medačkog džepa i nakon nje, da su tamošnji Srbi bili živi nabijani na kolac i bacani u bunare, baš kao u doba NDH.
Što bi trebalo biti važno, etički ispravno napisati u religiološkoj kolumni na dan kada Katolička crkva ”među Hrvatima” obilježava smrt blaženog zagrebačkog nadbiskupa kardinala dr. Aloizija Stepinca (Brezarić kraj Krašića, 8. svibnja 1898. – Krašić, 10. veljače 1960.)? Dakle, na 54. godišnjicu smrti nekima svetog, a nekima izuzetno osporavanog crkvenog vođe
To su ljudi, uostalom, koji se nikad nisu odrekli ili ogradili od odlikovanja koje je nadbiskup zagrebački primio od ustaškog Poglavnika (”Redom za zasluge – Velereda sa zviezdom”) i to, navodno, kada je Stepinac bio jako bijesan na Pavelića i ustaše i, navedimo zbog preciznosti: ”Što je kao nadbiskup razkrinkavao u zemlji i izvan zemlje odmetnike s područja Nezavisne Države Hrvatske”, kako stoji u službenom glasilu NDH ”Narodne novine” te 1944. godine, kad je tiskana odredba o odlikovanju na prijedlog ustaškog Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja.
To su ljudi koji ne vide ništa problematično u tomu da je za Stepinca, na primjer, Jasenovac tek ”sramotna ljaga na tijelu NDH”, zloćudne tvorevine s rasnim zakonodavstvom koja je sama po sebi ljaga jer je nastala voljom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Ali to nadbiskup Stepinac ne vidi ni uoči proglašenja NDH, ni svršetkom rata, kada je svima bilo jasno što je bio ustaški režim ogrezao u zločinu.
I ovo treba pojasniti: na konstataciju da je nadbiskup zagrebački Stepinac izjavio da je logor Jasenovac ”sramotna ljaga za hrvatski narod” i ”najveća nesreća Hrvatske” valja reći da to nije bila izvorna Stepinčeva izjava, već dijelovi rečenica izvađenih iz konteksta pisma Alojzija Stepinca upućenog ustaškom poglavniku Anti Paveliću od 24. veljače 1943. godine, u kojemu Stepinac ogorčeno od Pavelića traži objašnjenje za ubojstvo sedam svećenika u Jasenovcu riječima: ”Sramotna ljaga i zločin, koji vapi u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitav Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Ali čitava javnost, a napose rodbina ubijenih svećenika traži zadovoljštinu, odštetu, izvođenje krvnika pred sud! Oni su najveća nesreća Hrvatske…”
Stepinac ovdje čitav Jasenovac naziva ljagom za NDH i to nakon ubojstva rimokatoličkih svećenika, ali ne vidi i ne spominje druge ustaške logore smrti. Za njega je Jasenovac tek sramotna ljaga na tijelu NDH, zloćudne tvorevine s rasnim zakonodavstvom koja je sama po sebi ljaga jer je nastala, ponavljam, voljom nacističke Njemačke i fašističke Italije.
Stepinac čitav Jasenovac naziva ljagom za NDH i to nakon ubojstva rimokatoličkih svećenika, ali ne vidi i ne spominje druge ustaške logore smrti. Za njega je Jasenovac tek sramotna ljaga na tijelu NDH, zloćudne tvorevine s rasnim zakonodavstvom koja je sama po sebi ljaga jer je nastala voljom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Ali to Stepinac ne vidi ni uoči proglašenja NDH, ni svršetkom rata, kada je svima bilo jasno što je bio ustaški režim ogrezao u zločinu
U Jasenovcu su 17. listopada 1942. ubijena šestorica slovenskih rimokatoličkih svećenika i jedan slovački, dakle šest Slovenaca i jedan šleski Poljak. Pismo koje nadbiskup zagrebački 1943. godine upućuje ustaškom Poglavniku događa se u vrijeme kad se iz Zagreba deportiraju u smrt posljednji ostaci ostataka zagrebačke židovske zajednice. Iduće godine nadbiskup zagrebački biva odlikovan od ustaškog Poglavnika navedenim odlikovanjem.
Jesu li članovi episkopata, ”Glas Koncila”, ta bulumenta tzv. katoličkih novinara ili grlati nacionalisti u redovima klera barem jednom riječju izrazili otklon od početnog, dosta dugog i vrlo važnog divljenja Stepinca prema Paveliću? Nisu! Nego nas već napadaju tezama da smo samo produžena ruka UDBE. Ma nemojte!
Je li UDBA ubacivala svoje tekstove u Stepinčev ”Katolički list”? Ma budimo ozbiljni! Evo što je objavljeno u tom glasilu: ”NDH stvorena je Božjom milošću, mudrim i požrtvovnim radom Poglavnika i ustaškog pokreta te voljom naših saveznika. Od osnutka Države (…) prošlo je kratko vrijeme (…) učinjena su djela, koja zadivljuju…” (Nadbiskup Stepinac u članku ”S nadom u bolju budućnost”, KL, Broj 32/1941.).
I zašto se onda čuditi kada čitamo, prema mišljenju povjesničara i publicista Ive i Slavka Goldsteina (”Holokaust u Zagrebu”, Zagreb, Novi Liber-ŽOZ, 2001., poglavlje 37: ”Katolička crkva, nadbiskup Stepinac i Židovi”, str. 559-578) da se sam Stepinac načelno nije protivio donošenju rasnih zakona koje naziva ”protužidovskima”, već samo nekim njihovim aspektima i rigoroznoj provedbi. Štoviše, da ih je često opravdavao?
Osoba koja je vjerovala i javno širila misao da je NDH ”Božje djelo” bila je sposobna zastupati ovakve antiekumenske i antikršćanske misli: ”Sve u svemu Hrvati i Srbi dva su svijeta … koji se nikada ne će približiti osim čudom Božjim. Shizma (tj. pravoslavlje) je najveće prokletstvo Evrope, skoro veće nego protestantizam. Tu nema morala, nema načela, nema istine, nema pravde, nema poštenja.”
Jesu li članovi episkopata, ”Glas Koncila”, ta bulumenta tzv. katoličkih novinara ili grlati nacionalisti u redovima klera barem jednom riječju izrazili otklon od početnog, dosta dugog i vrlo važnog divljenja Stepinca Paveliću? Nisu! Nego nas već napadaju tezama da smo samo produžena ruka UDBE. Ma nemojte!
To je napisao u svom dnevniku (str. 176) nakon što su 27. ožujka 1941. izbile u Beogradu i drugim gradovima masovne demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, a probritanski oficiri izvršili državni udar. Nadbiskup Stepinac bio je ogorčen i, očigledno je vjerske razlike držao podlogom svim ostalim razlikama, pa tako i glavnim izvorom nevolja u Jugoslaviji.
Njegovo ushićenje uspostavom NDH je sasvim logično. Da nije bilo simpatije za NDH, vjerojatno nadbiskup Stepinac ne bi požurio već 12. travnja pohoditi Slavka Kvaternika. U međuvremenu je blagoslovio i osnutak te tzv. države. Samo četiri dana kasnije, 16. travnja, prvi dan po Pavelićevu dolasku u Zagreb, nadbiskup Stepinac posjećuje Poglavnika da bi izrazio odanost novom režimu.
Svojim je biskupima 28. travnja pak poslao okružnicu u prigodi uspostave (marionetske) hrvatske države ocjenjujući da se radi o ”najzamašnijim događajima u životu hrvatskog naroda… o davno sanjanom i željkovanom idealu”, te zaključuje: ”Je li potrebno isticati, da je i u našim žilama življe zakolala krv, da je i u našim grudima življe zakucalo srce? Nitko pametan toga osuditi ne može … jer je ljubav prema vlastitom narodu Božjim prstom upisana u ljudsko biće i Božja zapovijed!”
A već tada je bila uništena sinagoga u Osijeku (14. travnja), već je bila donesena temeljna zakonska odredba (17. travnja) kojom se ozakonjuje najgori politički teror te nekoliko diskriminatorskih zakonskih odredbi protiv Židova i Srba i već se obilno razmahala sramotna huškačka kampanja u novinama i na državnom radiju. Svakome je moglo biti jasno da su vlasti novouspostavljene NDH krenule bitno drugačijim putem od onih kojima se ostvaruju etičke zasade kršćanstva i pravednog društva. Općenito se može reći da je nadbiskup Stepinac bio fasciniran činjenicom da je hrvatska država osnovana i smatrao je da je treba apsolutno podržavati bez obzira na rasistički karakter njenih temelja.
Od koga, onda, očekivati nadu i volju za angažmanom u stvaranju bolje, humanije budućnosti? Svakako od onih koji znaju da kršćanstvo ne smije biti potisnuto u svijet mita i osjećaja, nego mora biti poštivano kako bi njegov navještaj rasvijetlio istinu o čovjeku grešniku
Od koga, onda, očekivati nadu i volju za angažmanom u stvaranju bolje, humanije budućnosti? Svakako od onih koji znaju da kršćanstvo ne smije biti potisnuto u svijet mita i osjećaja, nego mora biti poštivano kako bi njegov navještaj rasvijetlio istinu o čovjeku grešniku. I kada smo već kod tog pojma, dopustite da dovršim ovu kolumnu konstatacijom da naša ne odveć vesela stvarnost svjedoči da su grijesi u ”nacionalnoj stvarnosti” neosporne činjenice.
Zato citiram dio pisma kancelara Konrada Adenauera iz veljače 1946. jednom katoličkom svećeniku u Bonnu: ”Mislim da njemački narod, pa tako i biskupi i svećenici u njemu, nose veliku krivnju za ono što se dogodilo u koncentracijskim logorima (…) A ta je krivnja počela dosta ranije jer su narod i Crkva podržali nacističku agitaciju. Neki vrlo entuzijastički.” (dio pisma tadašnjeg njemačkog kancelara svećeniku Bonhardu Custodisu, u Bonnu, 23. veljače 1946. Vidi u: Konrad Adenauer, ”Briefe: 1945.-1947.”, kompilacija Hansa Petera Mensinga, Rhönder Ausgabe, Siedler, Berlin, 1983, pismo 169, str. 172.).
Dame i gospodo, ljudi dobre volje, poštovane čitateljice i čitatelji, zaista je došlo vrijeme da okajemo grijehe naše i naših otaca, te da prestanemo koketirati s fašizmom koji vjeri pravi kompliment radi nacije, a naciju uzdiže na stupanj božanstva.
Samo iz te perspektive antifašizam ima itekako budućnosti. Možda će naša budućnost biti kvalitetnija i određena time što ćemo pokazati umijemo li artikulirati adekvatnu politiku razlika, odnosno politiku jednakog dostojanstva i poštivanja drugosti ili ćemo u tome promašiti naš poziv na slobodu stvaranja i su-stvaranja. Konačno, drugost je sinonim za solidarnost, a ovaj novinar i teolog zna da je vrhunac solidarnosti postignut u drami Velikog petka, na Golgoti, kada se Isus solidarizirao s ljudima i podijelio, vlastitim tijelom, patnje svih ljudi, posebno onih siromašnih i slabih kojima je, ponajviše, ovaj portal u duhu i posvećen.
”Bili smo nijemi svjedoci zlodjela, prani smo mnogim vodama, naučili smo umijeće pretvaranja i mnogoznačnog govora, preko iskustva postali smo nepovjerljivi prema ljudima i često smo im morali ostati dužni istinu i slobodnu riječ, u neizdrživim sukobima postali smo mekušci ili možda čak i cinici. Jesmo li dakle još potrebni?”, pitao se Dietrich Bonhoeffer. Danas bi ovaj radikalni Bonhoefferov upit morao stajati u središtu egzistencije svakog kršćanina s područja bivše Jugoslavije i to kao cijena čak i puke primisli o tome da se o sebi usudi razmišljati kao o kršćaninu
Kad se proučava povijest Katoličke crkve na ovim prostorima, vidimo da ne samo ona, već ni jedna kršćanska crkva (ni druga vjerska zajednica) nije izvršila adekvatan proces suočavanja s negativnom prošlošću, proces kajanja i praštanja.
Danas je, dakle, Stepinčevo i opet će se čuti hagiografija dok povijest čeka jer historiografi oklijevaju i nemaju petlje ogoliti čovjeka kao što se svatko od nas mora ogoliti u susretu s vlastitim grijehom, u dodiru s našim ograničenjima, strahovima i promašajima.
Što je vama Stepinac? Pitajte se to. Meni? Stepinac je slojevita pojava jer je i mnogo dobra učinio, kako svjedoče brojni Židovi. Ali Stepinac ne smije i, što se nas na ovom portalu tiče, neće biti pošteđen ozbiljnoga, temeljitoga povijesnoga, pa i crkvenoga, dakle, antropološkoga i ekleziološkoga proučavanja.
”Bili smo nijemi svjedoci zlodjela, prani smo mnogim vodama, naučili smo umijeće pretvaranja i mnogoznačnog govora, preko iskustva postali smo nepovjerljivi prema ljudima i često smo im morali ostati dužni istinu i slobodnu riječ, u neizdrživim sukobima postali smo mekušci ili možda čak i cinici. Jesmo li dakle još potrebni?”, pitao se Dietrich Bonhoeffer. Danas bi taj radikalni Bonhoefferov upit morao stajati u središtu egzistencije svakog kršćanina s područja bivše Jugoslavije i to kao cijena čak i puke primisli o tome da se o sebi usudi razmišljati kao o kršćaninu.
To je moja poruka svima onima koji veličaju Stepinca, nekritički ga uzdižu u nebesa, a i dalje pronalaze načina da se negiraju svi zločini, osobito oni iz doba NDH, ili da se pronalaze mehanizmi njihova relativiziranja, nadasve upiranjem prsta na tuđe zlo; jer, čemu onda još kršćanstvo, čemu kršćani na našim prostorima?
Postavimo stvari kako treba i zapitajmo se: ako se tako ponašamo, bezosjećajno, bez smisla za pokajanje i bez potrebe za pomirenjem, za iskazivanjem oprosta i za traženjem oprosta, tko je, nakon svega, toliko samodopadan i ohol da se uopće usudi nazvati kršćaninom?
Još tekstova ovog autora:
- Jasenovac, NDH i pitanje hrvatske krivnje
- Predlažem da se smirite i razmislite o velikoj koaliciji
- U Buenos Airesu fra Josip Peranić na misi i dalje slavi NDH
- Genocid, ta strašna riječ, tako bliska Hrvatima
- Prva žrtva rata nije Josip Jović već Srbin Goran Alavanja
- Zoki Mad Max, brutalna verzija već poznatog/slabog premijera
- Izuzetno je pogrešno kazati da bi nam Franjo naudio i uništio nas
- Narikače i tifusari
- Naš drug časni i veliki, Ivan od Bosne
- In memoriam Ivan Markešić
Ivan Delić says
Gospodine Pilsel, pridružujem Vam se u u vašoj bezrezervnoj i rezolutnoj osudi nadbiskupa Stepinca jer nije učinio dovoljno u osudi ustaškog režima. Od vas očekujem da kao novinar koji je vrlo aktivan u suočavanju sa ratnim zločinima u istom tonu osudite i zločine komunističkih jugoslasvenskih snaga te zločine srpskih vojnih grupa počinjene nad Hrvatima tijekom II s.r. i Domovinskog rata. Mogu li to očekivati od vas. Možda riječ, dvije o ustanku u Srbu ili Vojislavu Stanimiroviću ?
Drago Pilsel says
Niste upućen, gospodine Delić, jer o tome sam na desetke puta pisao. O ustanku u Srbu pišu pak povjesničari ali ja prihvaćam ono što je u vezi toga napisao prof. Tvrtko Jakovina. Pogledajte u http://www.jutarnji.hr/ustanak-u-srbu–sto-se-dogodilo-27–srpnja-1941–/850034/ i drugdje. Problem nije ustanak u Srbu, koji je bio potreban i važan, već pokolj Hrvata u selu Boričevac a i neki zločini koji su se dogodili u bitkama oko Kulen Vakufa. Nije mi pak poznato da je Vojislav Stanimirović ratni zločinac. On je zastupnik u Saboru. Ako imate saznanja da je počinio zločin, dužni ste to prijaviti policiji.
Ivan Delić says
Gospodine Delić: U skladu s našim pravilima komentiranja ne dopuštamo uvrede niti postavljanje linkova na mjesta gdje se vrijeđa. Dajemo vam prvu opomenu. Uredništvo Autografa.
Ivan Delić says
Poštovani g. Pilsel, hvala na odgovoru. Moji su iz tog “ustaničkog” kraja pa sam prilično dobro upoznat sa zbivanjima 1941. Zločini srpskog Ustanka u Srbu i Drvaru su u daleko širem kontekstu od uništenog sela Boričevci i grada Kulen Vakufa. Povijesna faktografija znanstvene radove profesora Jakovine u najmanju ruku dovodi u veliko pitanje. Nije teško doći do tih fakata. Mogu preporučiti znanstvenu literaturu.
Ivan Delić says
Ima prilično argumentiranih kaznenih prijava na ime Vojislava Stanimirovića, i puno su teže od optužbi na račun nadbiskupa Stepinca. Za razliku od Nadbiskupa, g. Stanimirovića direktno vežu uz zločine nad hrvatskim civilma. Odvođenje ljudi koji se danas vode pod nestalima i sl. Umjesto mene, to su već prijavili svjedoci. Vi niste dužni o tome pisati s obzirom na problematiku kojom se bavite ?
Drago Pilsel says
Mislim da je deplasirano s Vaše strane uspoređivati Stepinca i Stanimirovića. To nije ozbiljna rasprava. Ponavljam, ako imate dokaze protiv Stanimirovića, koji je živ (Stepinac je mrtav), iznesite ih policiji.
Ivan Delić says
Uredništvu autografa hvala na opomeni. Obećavam da neću vrijeđati već tek argumentirano novinarski pitati i zapitkivati. Neizmjerno zahvalan g. Pilselu na odgovorima.
Livijo Stankovic says
Stovani gospodine Pilsel, gledajuci i slusajuci vas razgovor s gosp. Stankovicem stekao sam dojam, date ste vi osoba koja je “prosla pakao te bili u cistilistu” i sada nama propovjedate istinu/politiku iz raja, koja jednostavno receno, nema veze s realnim zivotom u Hrvatskoj.
Akose varam pokusajte moju, zasada samo teoriju, opovrgnuti.
Drago Pilsel says
Stekli ste jako krivi dojam jer ja o politici uopće nisam raspravljao. Nemojte, molim Vas, širiti temu koja ovdje nije otvorena. Ako ne možete ili ne znate doprinjeti diskusiji, suzdržite se. Hvala.
Livijo Stankovic says
Gospodine Stanković: Ne smijete rečenice našega urednika izvući iz konteksta i njima manipulirati. Ovdje imate 700 znakova da zaokružite misao koja se mora ticati kolumne. To smo vam već poručili. Hvala.
GORANKA HERLJEVIĆ says
Čestitke autoru na “Argentinskom romanu”. Voljela bih pročitati da u raspravi sudjeluje i netko tko je roman doista i pročitao. Bez obzira na osobni stav, svako ocjenjivanje autora i njegovih svjetonazora dobilo bi na ozbiljnosti i vjerodostojnosti.
Jakša Kaleb says
Osvrnuo bih se na emisiju NU2,i sa ovim tekstom koji ste napisali zaokužio misli;Hvala Vam što se došli u Hrvatsku..Onaj tko vam kaže da niste dobrodošli slijep je pored zdravih očiju.
Nemojte preteško shvatiti,ali Vi ste postali uzorni građanin ove zemlje koja je u kroničnom deficitu istih,onog dana kada ste odlučili reći svoju istinu.To je i naša istina.
Ivan Delić says
Gospodine Delić: Naš urednik Vam je odgovorio ali Vi nastavljate. Primorani smo prekinuti raspravu koja nije vezana uz temu s kojom se bavi ova kolumna.
GORANKA HERLJEVIĆ says
Gospodine Delić, što u stvari želite postići?
Postavili ste gospodinu Pilselu konkretno pitanje i dobili ste direktan odgovor.
Niste zadovoljni. I što ćemo sad?
Čini mi se da malo zloupotrebljavate prostor koji je namijenjen komentarima, jer to što pišete nije komentar. Bilo bi dobro i korisno da o svojim saznanjima sami napišete neki autorski tekst, vrijedan pažnje, uvjerena sam. Na ovaj način ostavljate loš dojam, bez obzira na dobre namjere.
Ivan Delić says
Gospodine Delić: Vaš komentar mičemo jer ne poštujete naša pravila komentiranja. Našem uredniku podvaljujete i insinuirate da on podržava ratne zločine počinjene u Vukovaru. Dajemo vam i drugu opomenu što donosi zabranu komentiranja na tri mjeseca.
Danijel Bošnjak says
Poštovani gospodine Pilsel, ako mi dozvolite ovako amatersku psihoanalizu, ja razumijem Vašu potrebu razračunavanja sa demonima ustaštva koji su Vas kroz život na neki način zabludjele, zavele na put “druženja sa argentinskim fašistima” da citiram gosp.Stankovića, ali zašto tratiti svoj novinarski potencijal, golemo znanje, na događaje od prije već 70 godina, ili još gore povlačenje paralela sa zločinima u Oluji? Znam da ćete me možda optužiti za relativiziranje stradalih ali nemam jednostavno drugog načina da izrazim svoje nezadovoljstvo traćenjem Vašeg potencijala. Zar mislite da će prebrojavanje mrtvih po selima razrušenim ratom doprinijeti ičemu osim nekog Don Quijotevskog…
Danijel Bošnjak says
razračunavanja sa “mračnim vremenima NDH”? Ona je mrtva i pokopana, imamo Republiku Hrvatsku, zar mislite da išta dobro činite djelovanjem u gore navedenom smjeru, da se to ičim razlikuje od najprizemnijih rasprava kojim je zagađeno medijsko nebo? Dajte gosp. Pilsel neka rješenja za ovakvo stanje društva. modernog društva, rješenja prema naprijed, prema budućnosti, za ono što sam mislio da će ova stranica predstavljati nakon što sam vidio ovu plejadu vrhunskih autora. I ako Vas mogu zamoliti, ne znam koliko pratite događanja u Federaciji BiH i ovdašnju političku scenu, možda neki Vaš dojam svega ovoga što se događa kroz neku kolumnu? Zahvaljujem.
Ljubomir Legen says
Nedajte se omesti g.Pilsel. Nažalost mnogi ljudi ne shvataju da lažnom prošlošću nema budućnosti.
Danijel Bošnjak says
Ovaj komentar brišemo jer nije u skladu s našim pravilima komentiranja. Nikoga se ovdje ne smije ponižavati. Mi to ne dopuštamo. Uredništvo.
Drago Pilsel says
Danijel Bošnjak valjda želi reći, tako ja tumačim ono što mi poručuje, da su Nijemci neki siroti i bezveznjaci jer su se eto, temeljito pozabavili svojim zločinima da bi krenuli dalje. Komentare Danijela Bošnjaka treba ostaviti kao dokaz da su kardinal Kuharić i kolege bili na tragu ali da ih razni Bošnjaci smatraju gubitnicima vremena. S Bošnjakom ne kanim polemizirati jer nije pametno čovjeku koji ne shvaća Njemačku ukazati na potrebu da pogleda malo oko sebe. On ima jasan put. Ja idem, valjda mi i to želi reći, nejasnom stazom Karla Jaspersa.
Danijel Bošnjak says
Komentar brišemo jer podmećete našem uredniku. Dajemo vam opomenu. Uredništvo.
Miljenko Letinić says
Gospodine Pilsel. imate moju podršku, Čestitam na dosljednosti u borbi protiv neofašizma u našem društvu. Katolička crkva nikada ne spominje da je dio svećenika u dalmaciji bio uz svoj narod i skupa sa njima borio se protiv fašizma. Živjeli!
Jadranka Bunoza says
Gospođo Bunoza: Vaš komentar mičemo jer ne dopuštamo vrijeđanja naših autora i pozivamo Vas da pročitate naša pravila komentiranja. Ovoga Vam puta ne izričemo opomenu. Uredništvo.
Teo Šteković says
Gospodine Bosnjak, zar ne mislite da zaista treba prokazati pravu istinu o tom vremenu upravo za nasu bolju buducnost? Dok je god istina voda duboka, i ovakva kakvom ju zele prikazati danasnje veliki Hrvati, nama ce ovako biti. Svakojaki Karamarkovi, Tomasici i Srbovi ce iza takvih tema skrivati svoju nesposobnost i svoje prave interese, a to su punjenje vlastitih racuna Makijavelistickim metodama.
Danijel Bošnjak says
Ponavljamo: nemojte imputirati autoru ništa niti zahtjevati niti insinuirati jer će te dobiti drugu opomenu koja nosi tromjesečnu suspenziju. Uredništvo.
Teo Šteković says
Vjera je u Hrvatskoj iskoristena u osobne svrhe, u svrhe bogacenja i vlasti. Kada su u Becu uhitili ex-generala Zagorca i pitali ga dali ima saznanja odakle ti dijamanti u ministarstu obrane, on je rekao: ” nema smisla vam reci kad to onda necete objaviti”. Kasnije je rekao da su dosli s Kaptola (..) Poštovani gospodine, ostatak komentara brišemo jer nema dokaza za vašu tvrdnju. Uredništvo.
GORANKA HERLJEVIĆ says
Kad smo već kod toga, zna li itko zašto obnova Zagrebačke katedrale traje tako sramotno dugo? Zbog nedostatka novca, prihoda? Zbog opstrukcije? O čemu se radi? Obnova je, inače, započeta 1990., dakle preko dvadeset godina…. Što je sada drugačije i teže nego npr, poslije Velikog potresa 1880. (ako se ne varam)?
Drago Pilsel says
Zašto ”sramotno”? Obnavljaju se zvonici, polako i pedantno, u skladu s tehničkim izazovima (o tome u našem je tisku zaista puno objavljeno) i novcima koji se teže skupljaju nego što to mogu učiniti neke mjesne crkve u drugim europskim gradovima.
GORANKA HERLJEVIĆ says
Ovo je, pretpostavljam, bila fina ironija kojoj nisam vična? Zacijelo se šalite.
Drago Pilsel says
Nisam očekivao da ovu kolumnu otvori na tisuće i tisuće čitatelja. Neki krivo zaključuju da ja ovdje dajem cjelovitu ocjenu kardinala Stepinca. Za to treba knjiga. Ili čitati na stotine članaka koje sam pisao o Crkvi, posebice u doba NDH. Naći ćete i ovo među mojim člancima: ”Papa Benedikt je kazao da je Stepinac bio ‘veliki pastir i veliki kršćanin’, odnosno osoba ‘uzornog humanizma’. Papa Benedikt je istaknuo da je Stepinac živio pod dvjema diktaturama koje su bile izričito protuhumanističke. Za prvu, ustašku, izrijekom je kazao: ‘Ustvari je to bila lažna autonomija, jer je bila instrumentalizirana od Hitlera i njegovih pomagača. Kardinal Stepinac je to shvatio jako dobro, pa je branio humanizam u suprotnosti tome režimu, braneći Srbe, Židove, Rome i pateći zajedno s njima.”
GORANKA HERLJEVIĆ says
Gospodine Pilsel, ne mogu se oteti dojmu da između Vaših navoda o kardinalu Stepincu u ovoj kolumni i viđenja kakvo je dao papa Benedikt postoji značajna diskrepancija. Nisam uspjela uočiti da ste se igdje kritički osvrnuli na riječi pape Benedikta. Ako jeste, uputite me. Eventualna “slojevitost” kardinala Stepinca ne bi bio odgovor koji bi me mogao zadovoljiti, jer je papa Benedikt bio vrlo jasan i rezolutan u svojoj ocjeni.
Drago Pilsel says
Poštovana Goranka: ponavljam, u kolumni nisam dao cjelovitu ocjenu kardinala Stepinca. A citatom pape Benedikta (izjava na letu prema Zagrebu) sam želio dati do znanja da je Stepinac slojevita pojava. Žao mi je što niste zadovoljni. Ali kako tumačiti to da 1938. Stepinac savršeno shvaća rasizam i savjetnik je u pisanju enciklike ”Jedinstvo ljudskog roda” koju planira objaviti Pio XI (koju Pio XII nije objavio makar je bila gotova i prevedena), a u travnju 1941. više ne razabire rasistički karakter ustaškog pokreta?
GORANKA HERLJEVIĆ says
Poštovani gospodine Pilsel, mislim da sam i ja Vas i Vi mene savršeno dobro razumjeli. Ne pada mi na pamet da dovodim u pitanje slojevitost pojave kardinala Stepinca, njegovo obrazovanje ili moć rasuđivanja. Kardinal Stepinac je, između ostalog, bio i dobrovoljac na Solunskom frontu u WWI itd. Mnogo zanimljivih detalja jedne osebujne ličnosti i naravno da ju ne možete ocijeniti u jednom napisu u jednoj kolumni. Međutim, ovdje nije riječ o tome. Riječ je o jednom (relativno) kratkom razdoblju od 1941. do 1945.g., u kojemu se valjalo opredijeliti i u kojemu se svi i jesu opredijelili. U ocjenjivanju tog opredjeljenja kardinala Stepinca ja vidim bitnu nedosljednost. Ili jasnije: koja je to…
GORANKA HERLJEVIĆ says
Ili jasnije: koja je to vrijednost kojom se ni u kojem slučaju i ni po koju cijenu ne smije trgati. Ili još jasnije: Je li kardinal Stepinac bio na visini zadatka? Ili naprosto: Slažete li se s (tom) ocjenom pape Benedikta?
GORANKA HERLJEVIĆ says
ispravak: umjesto “trgati” ispravno treba stajati “trgovati”
Drago Pilsel says
Poštovana Goranka: Vi tražite od mene da rezimiram 22 godina pisanja o Stepincu u 700 znakova? Niti mogu, niti želim. Niti smijem. I zašto bih se ja trebao složiti sa bilo kim, svejedno bio to bivši papa Benedikt ili Vi? Zašto ne poštujete moju slobodu da o Stepincu progovorim kritički u onomu što ja smatram danas važnim istaknuti iz perspektive mirotvorstva i ekumenizma? Mislim da sam sve što sam za ovu priliku želio reći već kazao. Budite ljubazni i ne vršite više pritisak jer ste i Vi već rekli što ste imali na umu. Hvala.
GORANKA HERLJEVIĆ says
Poštovana gđo. Herljević: Obje strane su rekle svoje pa uredništvo zaključuje ovu raspravu.
Mirna Dora Ristic says
Već godinama čekam da netko učini za mene vrlo važnu distinkciju. Naime, oni koji nastoje relativizirati zločine NDH promptno uskacu sa zločinima komunizma. I nikako da negdje pročitam nesto, po meni, vrlo vazno: komunisti su negirali i Boga i vjeru a time i sve moralne postulate svih vjera, kod nas konkretno Isusovog učenja. Opravdava li ih to? Naravno da ne, ne suštinski, zločin je zločin, ali je, po meni, puno veći zločin smatrati se vjernikom, dakle sljedbenikom Isusovog učenja nenasilja i to nasilje činiti.