Partiji je ovoj kraj! – reče kockar i baci karte na stol. Tu dvosmislenost, i još jednu – ”Revolucija nam se rađala u šumama – mnoge bukve to su dobro iskoristile” – izrekla je u ranom ”Feralu” čudna kljunasta ptica, koja će se godinama kasnije proslaviti pod imenom Oswald.
Tada su tek saznali da su protiv njih u dvije godine podnesene tri tajne optužnice zbog ”vrijeđanja državnog i partijskog rukovodstva te iskrivljavanja slike o općem stanju u društvu”, ”vulgarnog vrijeđanja naše društveno-političke stvarnosti” te zbog ”rušenja ustavnog poretka SFRJ”
Partijskog funkcionera Ivu Srzića ona će potaknuti da priprijeti: ”Aktere neprijateljskih ispada još ne znamo, ali znamo imena onih koji pišu ‘Feral’!” Tako su satiričari od samog početka upoznali represiju.
– Pritisci su krenuli istodobno s ”Feralom”, anatema je odmah bačena. Jednom u dva mjeseca morao bih na isljeđivanje u Službu državne sigurnosti – sjeća se Viktor Ivančić.
Dvije godine kasnije, 1987., Ivančić i Marinković već su kupili karte za put u JNA, kada su im javili da u vojsku ne mogu, jer da im se sudi zbog ”širenja lažnih vijesti”.
Tada su tek saznali da su protiv njih u dvije godine podnesene tri tajne optužnice zbog ”vrijeđanja državnog i partijskog rukovodstva te iskrivljavanja slike o općem stanju u društvu”, ”vulgarnog vrijeđanja naše društveno-političke stvarnosti” te zbog ”rušenja ustavnog poretka SFRJ”.
Ova treća inkriminacija činila se i najtežom, jer je kriminalizirala igru riječi tada popularnog narodnjaka s prezimenom ministra obrane, generala JNA Branka Mamule: umjesto ”Ne klepeći nanulama”, Ivančićev Robi K. je pjevao: ”Ne klepeći mamulaamaaa…”.
”Mlada ‘Partizanka’ u Split plovila/ Mlada ‘Partizanka’ Švabe nosila/ Haj nek se čuje, čuje/ Haj, nek se zna/ Trajektnu će luku dobit Kaštila!” Zbog te parodije partizanske pjesme, i zbog satirične ”selidbe” miloševićevskih mitinga u Kaštela i Zagreb, u kolovozu 1988. zabranjena je ”Nedjeljna Dalmacija”
Sudac Zdravko Bilan oslobodio je Ivančića i Marinkovića 10. prosinca 1987. Tužitelj se žalio, Okružni sud potvrdio oslobađajući presudu, tužitelj se žalio opet, ali je u međuvremenu – propala država…
”Mlada ‘Partizanka’ u Split plovila/ Mlada ‘Partizanka’ Švabe nosila/ Haj nek se čuje, čuje/ Haj, nek se zna/ Trajektnu će luku dobit Kaštila!” Zbog te parodije partizanske pjesme, i zbog satirične ”selidbe” miloševićevskih mitinga u Kaštela i Zagreb, u kolovozu 1988. zabranjena je ”Nedjeljna Dalmacija”.
– Uredništvo se prema nama postavilo kao da smo maloumni retardi koji su zasrali stvar. Otprilike, vi se sada maknite, mi ćemo sve to riješiti, a ako vas netko nešto pita, samo klimajte glavama i govorite ”Živjela Jugoslavija”, i sve će biti u redu – opisuje Boris Dežulović reakcije nadređenih.
Od samoga početka, ”Feralova” trojka, koja će u studenome 1989. nastupiti kao Studio Viva Ludež, hrvala se s cenzurom u vlastitim novinama.
”Uvijek su nas gledali kao da smo pali s Marsa” – opisuje Ivančić. U srpnju 1988., iz ”Ferala” misteriozno nestaje usklik: ”Revolucija je proces koji peče!”
U siječnju sljedeće godine, ”Feral” ”izvještava” o ”misterioznoj pojavi”: nestaju rečenični sklopovi, pa i čitave rečenice! Zgrada ”Slobodne Dalmacije” će još dugo čuvati svoju tajnu. Zlobnici, međutim, čekaju četvrtak kada će nestati cijeli ”Feral”
U siječnju sljedeće godine, ”Feral” ”izvještava” o ”misterioznoj pojavi”: nestaju rečenični sklopovi, pa i čitave rečenice! Zgrada ”Slobodne Dalmacije” će još dugo čuvati svoju tajnu. Zlobnici, međutim, čekaju četvrtak kada će nestati cijeli ”Feral”.
Brzo su dočekali: mjesec nakon pada Berlinskog zida, umjesto ”četiri evanđelja o Titu”, na stranici Ferala nenajavljeno sviće – reklama za ”Slovenijales”.
Nedugo kasnije, a ubrzo nakon što je HDZ osvojio vlast, Studio Viva Ludež daje otkaz u ”Nedjeljnoj Dalmaciji”, spreman da zauvijek napusti novinarstvo.
(Nastavlja se).
(Prenosimo s portala Novoga lista).
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.