Kolinda Grabar-Kitarović
Foto: Ured predsjednice
Što je nama donio put naše predsjednice u SAD? Ništa vrijedno spomena, reklo bi se na prvu. Ali nije baš tako. Kolinda Grabar-Kitarović je u SAD-u ponešto naučila, a učila je od nominalno najboljeg. Donalda Trumpa, kojeg nije ni vidjela ni čula, barem ne uživo, za svog putovanja američkim prostranstvima.
Pamtite li ono rumeno i bijesno lice budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa u kampanji kad je javno vrijeđao novinara Sergea Kovaleskog iz New York Timesa i pritom se prostački i primitivno ismijavao na račun njegove bolesti.
Serge Kovaleski je naime hendikepiran, ima artrogripozu, rijetku kroničnu bolest koja napada zglobove i mišićno tkivo, njegove su ruke zgrčene i jedva pokretne, a šaka i prsti neprirodno maleni, gotovo bez mišića i mogućnosti pokreta.
Trump ga je imitirao, glumio otežani govor, neprirodno mlatarao zgrčenim rukama i ismijavao njegovu navodnu promjenu mišljenja o jednoj novinarskoj temi vezanoj uz napad i rušenje tornjeva u New Yorku.
Na ovu tužnu i mučnu priču prije nekoliko dana podsjetila je američka glumica Meryl Streep u svom dojmljivom govoru na dodjeli Zlatnih globusa.
Taj servilno ulizivački intervju Tihomira Dujmovića dobio je veliku minutažu u top terminu na javnoj televiziji. I sadržajno nikakvih odgovora. Jer hrvatska predsjednica nije ni morala odgovoriti gdje je točno sve bila, s kim se sastajala, zašto nije uspjela ući barem u dvorište Bijele kuće
”Taj instinkt za ponižavanjem, kada ga oblikuje netko iz javnog života, netko toliko moćan, onda ulazi u svačiji život jer na neki način daje drugim ljudima dozvolu da rade istu stvar. Nepoštovanje potiče nepoštovanje, nasilje potiče nasilje. A kad moćni koriste svoje položaje da bi maltretirali druge, svi mi gubimo.
To mi je slomilo srce i još uvijek tu scenu ne mogu izbaciti iz glave jer to nije bio film. To je bio stvaran život”, rekla je Streep, fokusirajući snagu vlastitih riječi na činjenicu da sve javne osobe, pogotovo politički lideri, imaju posebnu odgovornost kod svojih javnih istupa.
Jer će netko sutra, slušajući primjer Trumpa, ismijavati invalide, možda ih i fizički napasti ili će to učiniti samo zato što je netko druge vjere ili nacije, boje kože ili ima drugačija politička uvjerenja. Napasti i maltretirati ljudsko biće zato što je slabije, zato što je manjina.
Trump se ponovo pokušao obraniti da nije ismijavao dotičnog novinara i njegovu bolest. Pa su mu američki mediji, barem dio njih (Washington Post primjerice), secirali svaku riječ u tih 45 sekundi spornog govora. I dokazali budućem američkom predsjedniku da – laže.
On je poznavao desetljećima Kovaleskog, znao je za njegovo zdravstveno stanje, a svoju jadnu imitaciju počeo je rečenicom: ”Trebate vidjeti tog čovjeka”.
I onda grčio ruke i mlatarao njima. Nemajući nikakvog ozbiljnog argumenta, Trump se kao pravi Twitter političar novog doba obrušio na Meryl Streep i nazvao je jednom od najprecjenjenijih glumica u Hollywoodu i sluškinjom Hillary Clinton.
Tako je budući američki predsjednik, iako uhvaćen u laži, vlastito nasilje nastavio braniti novim nasiljem kukavički bježeći od ulaska u bilo kakvu polemiku sa svojom kritičarkom.
Postupio je kao i Kolinda Grabar-Kitarović po povratku u Hrvatsku.
Taj servilno ulizivački intervju Tihomira Dujmovića dobio je veliku minutažu u top terminu na javnoj televiziji. I sadržajno nikakvih odgovora. Jer hrvatska predsjednica nije ni morala odgovoriti gdje je točno sve bila, s kim se sastajala, zašto nije uspjela ući barem u dvorište Bijele kuće.
Ništa od toga.
Ali je ipak dala nekoliko izjava u Trumpovom stilu.
Prvo je rekla da nikada ne bi došla Pupovcu na božićni domjenak, čak ni da je bila u Hrvatskoj, jer je taj skup politički miting i tako poručila svima kako čak i tog jednog jedinog dana u godini, na pravoslavni Božić, izbjegava gestu dobre volje čiji je smisao u simboličnoj poruci o potrebi građenja tolerancije, građanskih vrijednosti, života i suživota s manjinama u Hrvatskoj.
Ona izbjegava i odgovor novinarima koji je kritiziraju zbog puta u SAD i također u Trumpovom stilu bježi od konfrontacije argumenata, pa je umjesto konkretnih odgovora hrvatska predsjednica jednostavno zaključila kako je izložena novinarskom mobbingu pred kojim se neće slomiti. S kim se doista sastajala, hrvatska javnost neće doznati
Zašto ona uopće šalje svoje izaslanike na taj skup kad već sama ne želi doći?
Zašto može Plenković, a Grabar-Kitarović ne može?
Njezina je isključiva poruka ostala i dat će svog otrovnog ploda na osjetljivom polju netrpeljivosti spram Srba u Hrvatskoj. To je ta posebna (ne)odgovornost političara.
Ona izbjegava i odgovor novinarima koji je kritiziraju zbog puta u SAD i također u Trumpovom stilu bježi od konfrontacije argumenata, pa je umjesto konkretnih odgovora hrvatska predsjednica jednostavno zaključila kako je izložena novinarskom mobbingu pred kojim se neće slomiti. S kim se doista sastajala, hrvatska javnost neće doznati.
Sve dok joj pitanja postavljaju odabrani novinari. Iako je legitimno, sasvim normalno i potrebno pitati zašto je predsjednica Hrvatske išla u SAD na niskoprofilne susrete s nizom neimenovanih ljudi, koji su daleko ispod njezinog ranga.
I tu nema nikakvog mobbinga.
Čak ni Trump si neće smjeti dozvoliti da mu američki porezni obveznici plaćaju službena predsjednička putovanja na kojima se neće znati s kim se sastaje. Tu lekciju od Trumpa hrvatska predsjednica nažalost tek treba naučiti.
(Prenosimo s portala Novoga lista).
