novinarstvo s potpisom
Michael Martens, ”Nesanica”, Ljevak, Zagreb, 06/2022.
Čitala sam ovih dana ”Nesanicu”, Ive Andrića, knjigu koju je priredio Michael Martens, a objavila nedavno zagrebačka Naklada Ljevak. Koliko je taj pisac patio, koliko ga je mučila savjest, stid, osjećaj krivice. Uza sve, i patnja zbog fizičke boli, u starosti zbog samoće, ostavljenosti, gubitka najdraže osobe… [Read more…]
Druga po redu bijenalna, međunarodna nagrada za književnost ”Aleksandar Tišma” ove je godine dodijeljena piscu Davidu Albahariju.
Za ovu lijepu vijest saznala sam preko časopisa Lamed, kojega uređuje Ivan Ninić iz Izraela, časopisa koji mi već niz godina stiže na mail adresu, na čemu sam uistinu zahvalna, jer ondje uvijek pročitam sijaset odličnih tekstova. [Read more…]
Nema tome dugo da sam gledala jedan veoma lijep film, o kojemu još uvijek razmišljam. Ne, ne radi se tu o nekakvoj naročitoj radnji, iako ona jest, na jedan način posebna, ali svaku radnju, pa i onu kompleksnije prirode, čovjek može strpati u petnaestak rečenica, nakon kojih mu, ako to učini, više ne ostane ništa. [Read more…]
Franz Kafka, ”Dnevnici – Svezak 1”, TIM Press, Zagreb, 2022.
O uistinu važnim, presudnim knjigama šutimo. Ili, ako govorimo o njima, pokušavamo to činiti nekakvim ohlađenim, stručnim jezikom, pri čemu se nekada uistinu čini da se zaobilazi ono najbitnije, jer se nije govorilo o utjecaju tih knjiga na čovjekovu imaginaciju i, također, na čovjekovu dušu. [Read more…]
Rada Iveković, ”Politike prevođenja”, Fraktura, Zaprešić, 02/2022.
Zadivila su me prva poglavlja knjige profesorice Rade Iveković, ”Politike prevođenja”. U samo pedesetak stranica teksta rečeno je toliko toga važnoga za naše ”postjugoslavensko”, a potom i konkretno i ovdašnje, hrvatsko iskustvo. [Read more…]
Andrej Tarkovski, ”Vajanje u vremenu”, Edicije Božičević, Zagreb, 2022.
Prije nekih sedam godina, prvi sam puta čitala knjigu ”Vajanje u vremenu”, velikog sineasta Andreja Tarkovskog. Bilo je to beogradsko izdanje ove knjige, tada sam mislila kako bi važno bilo da se taj naslov prevede i kod nas. Konačno, nedavno se to i dogodilo. [Read more…]
Nakon dugo vremena vratila sam se ”Istočnom epistolaru”, po mom mišljenju, najboljoj knjizi Predraga Matvejevića.
Volim ovaj njegov rukopis – opor je i trezven, kritičan i oštar, melankoličan i topao, tužan. Tu se Matvejević zagledava duboko među ponore istočne, ruske civilizacije. Čini to kritično, distancirano, vrlo budne svijesti, unatoč emocijama koje su vezane uz njegovo, po ocu, rusko, odnosno ukrajinsko porijeklo. [Read more…]
Kako je snažan i moćan bio glas Marka Brecelja, bilo je u tom glasu nečeg primordijalnog, snage kakvu povuku naročiti izdanci nekog krajolika, i taj se krajolik – u ovome slučaju opor, planinski, surov, ali ne bez šume i raslinja, očituje u svakom modalitetu toga grlatoga glasa u kojemu su spojeni snaga, izvornost, grubost, izdržljivost, ali i ljubavna melodioznost, melodioznost ranjivog ljudskog srca. [Read more…]
Kada sam, prije nekoliko mjeseci, na stranicama izdavača Litteris iz Zagreba, ugledala vijest o tek objavljenom prijevodu romana Gyule Krúdyja, ”N.N.”, osjetila sam radost, pomiješanu s blagim uzbuđenjem.
Premda još nisam čitala ovaj roman, nešto kao da mi je signaliziralo da bi se moglo raditi o djelu, dodir s kojime će biti pamtljiv. Uistinu, nagovještaj radosti i uzbuđenja nije bio pogrešan – čitanjem koje je uslijedilo opetovano se potvrdio. [Read more…]
U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha.
Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana Grozdanić, i tiskala u svojoj izdavačkoj kući Gymnasium, pred godinu dana, kao da mi na neki način nadoknađuje – zamjenjuje ono što mi nedostaje u dnevnoj i tjednoj čitalačkoj stvarnosti, a što je kao nekim čudom iz nje isparilo, i dalje na tiho i na nevidljivo isparava, ostavljajući prostore naših novina tako bolno dosadnim, predvidljivim, lišenim čitalačkog iščekivanja i radosti, užitka čitanja što se na neki način podrazumijeva kao željena posljedica te kulturno informativne navade, kojom se, uobičajeno, vole dičiti pismeni (a čini se u nas već dugo i pospani) ljudi. [Read more…]
