novinarstvo s potpisom
Tatjana Gromača
Nad svijetom se nadvila tamna sjenka nuklearnog rata. Sada to visi kao prijetnja, a mi trebamo živjeti, praveći se da toga nismo svjesni.
S druge strane, riječi velikih mislilaca našeg vremena sve su više nalik riječima i mislima običnih ljudi. To samo potvrđuje ogromnu veličinu ljudske nesreće i jada, ljudske nemoći, čiji smo svi dio. [Read more…]
Tatjana Gromača
Čovječanstvo je u krizi, umjetnost je u krizi, kriza je preslaba riječ, možda je bolja riječ jeza – jeza koja otkriva pozadinu stvari, jeza kakvu otkriju jezične greške koje nisu slučajne, kako je govorio slavni psihoanalitičar iz Beča.
To znači da istina ispliva na površinu, poput fekalije, i onako smrdljiva i plutajuća, otkrije isprva smiješnu, a u stvari tragičnu uzročno-posljedičnu vezu među stvarima, gdje su one povezane u smislu jednog velikog pozadinskog režiranja, nešto kao ”teatar sjena”. [Read more…]
Tatjana Gromača
Podsvijest sve određuje, i premda ljudi uvelike bježe od nje, ona ih negdje, u nekom nesmotrenom trenutku izda, pokaže njihove skrivene namjere.
Koliko čovjek ima lica? I jesu li sva lica naših bližnjih iskrena i čestita? Reći ću odmah, vrlo rijetko, a ondje gdje je to uistinu slučaj, čovjek tome treba pribjegavati, kao nekom sigurnom komadiću kopna, usred oceana koji je vječito uzburkan, i onda kada naočigled miruje. [Read more…]
Tatjana Gromača
Blebetanje je jedna od temeljnih zadaća našeg čovjeka, onoga koji želi neku afirmaciju u društvu.
Zna se da se blebetanjem najviše postiže, i tko blebeće više, i nadmoćnije, tko je u tom blebetanju nakinđuren poput seoske kapelice, kome se pri blebetanju šire i više nadimaju prsa, kao u kočopernog purana, i tko je ujedno dovoljno bestidan da tim blebetanjem što više vrijeđa i obezvrjeđuje kakav zadani cilj, kakvog javno prokazanog subjekta, taj će, garantirano, imati više uspjeha, biti će u ovoj kulturi slavljen i poštovan. [Read more…]
Tatjana Gromača
Jednu stvar nas ovdje podučavaju odmalena – čovjek se treba odreći svojih vlastitih razmišljanja i svojih uvjerenja, i dati ih u zalog boljega života. Nema ničega što mu izvjesnije garantira društveni i materijalni napredak i uspon na ljestvicama od toga. Šutjeti i provlačiti se kroz mreže koju su razapeli sustavi i ideološka tlačenja kojekakvih vrsta. [Read more…]
Tatjana Gromača
Mi živimo u zemlji u kojoj su lopovluk i krađa ozakonjeni. Krađa je ovdje stvar društvenog ugovora, onoga što u najdubljoj srži tvori državu.
Naša je država sklopljena tako što je pokradena, i to od njenoga slavnoga osnutka, pa do današnjega dana ne jenjava. Naprotiv, krađe su sve veće i veće, čovjek se katkada u čudu pita što je to još ovdje preostalo da se pokrade? [Read more…]
Tatjana Gromača
Ovih dana ljudi se podsjećaju na to da su kršćani, a to znači, da se ponavlja onaj ofucani scenarij poznatih obrazaca ponašanja, kakvima se svjedoči već godinama – histerična kupovina hrane, odjeće, poklona, obavijena takozvanim ”božićnim ozračjem”… [Read more…]
Tatjana Gromača
U posljednje vrijeme nešto me vuče da se neprestano vraćam knjizi novinskih tekstova (reportaže, eseji, kolumne 1919. – 1939.) pisca Josepha Rotha.
Čitala sam, i pisala svojevremeno, o nekim važnim knjigama ovog pisca, ali ova knjiga njegovih novinskih tekstova, sada već jasnije uviđam, otkako ju je za naše čitateljstvo vrhunski prevela profesorica Gordana – Dana Grozdanić, i tiskala u svojoj izdavačkoj kući Gymnasium, pred godinu dana, kao da mi na neki način nadoknađuje – zamjenjuje ono što mi nedostaje u dnevnoj i tjednoj čitalačkoj stvarnosti, a što je kao nekim čudom iz nje isparilo, i dalje na tiho i na nevidljivo isparava, ostavljajući prostore naših novina tako bolno dosadnim, predvidljivim, lišenim čitalačkog iščekivanja i radosti, užitka čitanja što se na neki način podrazumijeva kao željena posljedica te kulturno informativne navade, kojom se, uobičajeno, vole dičiti pismeni (a čini se u nas već dugo i pospani) ljudi. [Read more…]
Tatjana Gromača
Nedavno sam se odvažila na maleno putovanje do Trsta – stari je to običaj malenoga i kratkoga provjetravanja od tople i sigurne obavijenosti zapusima vlastite domovine. Za čudo, grad me ovoga puta nije naročito dojmio. [Read more…]
Tatjana Gromača
Poznato je da naš narod prezire i mrzi svoje ljude koji su se po ljepoti i snazi nekog svog izraza istaknuli, i time odskočili od prosjeka većine.
On za takve ili ne želi čuti, ili ih trpa u neku svoju mašinu za mljevenje mesa i pravi od njih dobre i masne seoske kobasice, koje upravo najbolje pogoduju njegovom mediokritetskom, trogloditskom ukusu i sveukupnom duhovnom, koncilijarnom dakako, habitusu. [Read more…]
