Listajući svoje notese JEZIČNE NAKARADNOSTI, u jednom trenutku sam se upitao je li  n a k a r a d n o s t  uopće hrvatska riječ. I mašio sam se naših rječnika.

U zadnjem Rječniku hrvatskoga jezika (Liber 2007.) nema te riječi. Ali u Anićevom Rječniku (također Liber, ali 1991.) uvrštena je s objašnjenjem: nakarada ž. (orij.) ono što je ružno, nagrđeno, izopačeno; rugoba, nagrda, nakaza.

Hvala Bogu, nisam osamljen u svojoj zemlji, ipak taj pojam netko službeno priznaje, makar s dodatkom orij., što znači orijentalizam. Pa ja tu riječ upotrebljavam čitav svoj život, jer bez turcizama kod nas, bar u istočnim krajevima, ne može se (kao ni bez talijanizama na jugu).

Ali vratimo se hrvatskom jeziku.

Slušajući jutarnje emisije radija (Hrvatskog, naravno, a kojeg drugog?!), zanimao me doktor nauka koji je govorio (nije pričao) o problemu ptica u urbanim sredinama, pa je u jednom trenutku, nećete vjerovati, izjavio, da su se u zagrebačkoj Dubravi RAZMNOŽILE VRANE PO DRVEĆIMA (!?!?).

Čuveni rimski govornik sva je svoja izlaganja, bez obzira o čemu je bila riječ, završavao rečenicom: “Uostalom, Kartagu treba razoriti!” Tako ću ja završiti ovo svoje izlaganje upornim vapajem: “Dokle će na našim medijima jedni te isti sportski komentatori uporno zagađivati naš jezik krivim supermekim Ć umjesto čeličnog Č ?”

Ljudi mi znadu prigovoriti da je važno što jedan stručnjak govori, a ne kako govori, a ja se s time strogo ne slažem!

Za Boga miloga, svaki građanin jedne zemlje može, bar u javnim istupanjima, činiti slučajne jezične pogreške, ali izgovoriti PO DRVEĆIMA –  n e   m o ž e ,  a pogotovo ako se radi o sveučilišno obrazovanoj osobi! Sličnih nepriličnih primjera ima svakodnevno u našim medijima.

U poljoprivrednoj emisiji čuo sam (ne od zemljoradnika, već od agronoma) da POSTOJI RAZLIČITIH BILJA – narod zna da je BILJE zbirna imenica kao i drveće i da treba reći RAZLIČITOG BILJA. Čast poljoprivrednim stručnjacima, oni se brinu o kvalitetnoj ishrani nacije, ali se za komunikaciju s javnošću trebaju odabirati oni koji znaju i jezik.

ČETRNAESTERO PRIMJERA

Jedan privrednik je na televiziji nedavno ponosno govorio o TRI NAŠIH PROIZVODA. a da se istog časa nije ispravio. Nisam inače primijetio da se govornici nakon govornih pogrešaka voditelju i gledateljima (slušateljima) istog časa ispričaju i upotrijebe ispravnu riječ, jer oni zapravo i ne znaju da su pogriješili – a trebalo je reći O TRIMA NAŠIM PROIZVODIMA.

A jedan sabornik je na zasjedanju rekao da će NAKON DVAJU ODLUKA trebati to i to, umjesto, naravno, NAKON DVIJU ODLUKA. Jer za muški rod ćemo reći DVAJU DOGAĐAJA, a za ženski DVIJU ODLUKA.

Jedan TV voditelj zabavljao je gledatelje pričom o čovjeku koji je IMAO PETERO ŽENA. Gospodine, mogli biste reći da je IMAO PETERO DJECE, a za žene samo PET ŽENA. Zna se da u našem jeziku razlikujemo nabrajanje pojmova od jedan do četiri, te od pet dalje.

IMAO JE JEDNU ŽËNU, ali IMAO JE PET ŽÊNA… POSJETIO JE ČETIRI GRÂDA, ali POSJETIO JE PET GRÄDOVA… VIDIO JE TRI DJETETA, ali VIDIO JE ŠESTERO DJECE…

Slušajući jutarnje emisije radija (Hrvatskog, naravno, a kojeg drugog?!), zanimao me doktor nauka koji je govorio (nije pričao) o problemu ptica u urbanim sredinama, pa je u jednom trenutku, nećete vjerovati, izjavio, da su se u zagrebačkoj Dubravi RAZMNOŽILE VRANE PO DRVEĆIMA (!?!?)

Tako je u jednoj radio-emisiji doktor medicine (!) izjavio da u jednoj bolesti POSTOJI ČETRNAESTERO SLUČAJEVA! Pojam ČETRNAESTERO može se upotrijebiti samo za nabrajanje ljudskih bića, a ne za životinje i za stvari. Zamislite da vam netko kaže da je u šumi vidio ČETRNAESTERO VJEVERICA i PETERO HRASTOVA! Znači, doktor je trebao reći da POSTOJI ČETRNAEST SLUČAJEVA ili da POSTOJE ČETIRI SLUČAJA – a za ljubitelja prirode da je vidio ČETRNAEST VJEVERICA i PET HRASTOVA.

JESU LI I SABORNICI GREŠNICI?

Slično je sa sabornikom koji je POSLUŠAO IZLAGANJE OBA KOLEGE, a trebao je reći OBOJICE KOLEGA!

Nije smiješno ako kažem da bi u Saboru trebalo naći način kako voditi brigu i o jeziku, a ne samo o ponašanju govornika. Ne mislim pri tome, ne daj Bože, na jezičnu policiju i zakon o jeziku (što su devedesetih godina zdušno predlagali ne lingvisti, nego profesionalni domoljubi), već na lektore, pa i eriste, koji bi na sastancima naknadno ukazivali na propuste govornika i davali  s a v j e t e , ne  n a r e d b e  o boljem korištenju jezika.

Veoma često čujemo (naravno, ne samo u Saboru) frazu  I JEDAN I DRUGI za muško i žensko. Opet moram podučavati: pravilno je reći I JEDNO I DRUGO,  jer se različiti spolovi u ovom govornom primjeru izjednačuju  s r e d n j i m   r o d o m.

Imam zapisano još bisera:

MNOGO NJIH BILI SU… umjesto: MNOGO NJIH BILO JE… IMALI SMO DVOJE IZBORA… umjesto: IMALI SMO DVA IZBORA…  UČESTVOVALI SU ČETVERO NATJECATELJA… umjesto UČESTVOVALO JE ČETVERO NATJECATELJA… GUBITAK ZA SVIH NAS… umjesto: GUBITAK ZA SVE NAS…

Zadnji primjer ne bi zapravo spadao u klasične jezične pogreške, već u izražajne posebnosti čitave jedne regije: na jugu, u primorju (da li u čitavom?) govore tako. Kad sam jednom urednici časopisa u Rijeci ukazao na tako napisan naslov jednog teksta, koliko se sjećam, GUBITAK ZA SVIH NAS, odgovorila je da je SVIH ispravno – na koncu, diplomirala je na studiju hrvatskog jezika i književnosti (što ja nisam)! Članak se, naravno, i danas može vidjeti u kompletu časopisa.

Jedan privrednik je na televiziji nedavno ponosno govorio o TRI NAŠIH PROIZVODA. a da se istog časa nije ispravio. Nisam inače primijetio da se govornici nakon govornih pogrešaka voditelju i gledateljima (slušateljima) istog časa ispričaju i upotrijebe ispravnu riječ, jer oni zapravo i ne znaju da su pogriješili – a trebalo je reći O TRIMA NAŠIM PROIZVODIMA

S NIKIM ZA NIKOGA

Neki oblici pravilnog i lijepog izražavanja gotovo su potpuno zapušteni u našem govornom jeziku i to na svim nivoima. Paraju mi uši ove rečenice:

NISMO PRIČALI O NIČEMU…
S NIKIM NISU NEMA OPOMENE ZA …
NEMA OPOMENE ZA NIKOGA…
TO NA NIŠTA NE OBVEZUJE…
NA NIJEDNOJ OLUPINI NIJE PRONAĐENO…

Nisam htio kvariti blještavilo navedenih loših rečenicama, pa ću ispravne oblike posebno navesti:

NISMO PRIČALI NI O ČEMU…
NI S KIM NISU RAZGOVARALI…
NEMA OPOMENE NI ZA KOGA…
TO NI NA ŠTO NE OBVEZUJE…
NI NA JEDNOJ OLUPINI NIJE PRONAĐENO…

Za popis ovakvih primjera iz našeg života trebala bi knjiga, a ne nekoliko rečenica u ovome mom tekstu! Sve mi se čini da je moderno  n e  g o v o r i t i  č o b a n s k i m  jezikom, kako mnogi “intelektualci” zovu ispravni narodni hrvatski jezik!

O ŽVAKANJU I PARFEMIMA

Kad već govorim (ne pričam!) o greškama-negreškama, zanimljivo je da navedem svoj osobni slučaj s glagolom ŽVAKATI. Čitav život izgovarao sam taj pojam u glagolskim oblicima: ŽVAĆEM, ŽVAĆEMO, ŽVAĆE, ŽVAĆU, ZVAĆUĆI, da bih prije nekog vremena saznao da u dobrom dijelu štokavskog područja griješimo i da po pravilima i po logici treba izgovarati ŽVAČEM, ZVAČEMO, itd., jer se u jotaciji K pretvara u Č! To je za mene, poznavaoca  s v o g  jezika, bio šok! I našao sam za to potvrdu u Anićevom rječniku (ŽVAKATI – ŽVAČEM). No u novosadskom Pravopisu stoji:  Žvakati = žvačem (i žvaćem), u imp. žvači (i žvaći).

Odahnuo sam: Bordo, ipak nisi grešnik, u svojim osamdesetim godinama, zajedno s mnogim štokavcima, ne moraš mijenjati svoj dosadašnji bezgrešni izgovor! Dozvoljene su obje varijante.

No nedavno smo u TV reklamama obdareni novim (starim) sloganom:  NEMA NIŠTA DO POKOŠENOG SIJENA! Te emisije ne pratim pažljivo, pa ne znam o čemu se zapravo radi, ali me je slogan vratio u mladost. Evo, opet se SIJENO KOSI!

I da završim jednom miomirisnom pričom. Negdje poslije Drugog svjetskog rata, u sveopćoj nestašici i potrebnih i nepotrebnih stvari, pojavila se u prodaji domaća kolonjska voda POKOŠENO SIJENO. To je u dijelu naroda izazivalo posprdni smijeh, jer ne postoji  p o k o š e n o  s i j e n o. Pokošena  d j e t e l i n a  se suši i postaje  s i j e n o .  Kako nema nepokošenog, tako nema ni pokošenog sijena. Naslov nikada nije povučen, ali je ta kolonjska voda nestala kad su, s ostalim blagodatima, stigle mirisne vodice iz inozemstva.

No nedavno smo u TV reklamama obdareni novim (starim) sloganom:  NEMA NIŠTA DO POKOŠENOG SIJENA! Te emisije ne pratim pažljivo, pa ne znam o čemu se zapravo radi, ali me je slogan vratio u mladost. Evo, opet se SIJENO KOSI!

I treći put, na kraju:

Čuveni rimski govornik sva je svoja izlaganja, bez obzira o čemu je bila riječ, završavao rečenicom: “Uostalom, Kartagu treba razoriti!” Tako ću ja završiti ovo svoje izlaganje upornim vapajem: “Dokle će na našim medijima jedni te isti sportski komentatori uporno zagađivati naš jezik krivim supermekim Ć umjesto čeličnog Č ?”

(OPASKA UREDNIŠTVA: Ovime završava objavljivanje kolumne Ljuta paprika i autor se oprašta od čitatelja/ica portala Autograf).