U nedoba nam se, opet nenajavljena, vratila korona. Dočekivali smo je s uvjerenjem da je bolja nego što je bila, da je mutirala. Prije toga nam se činilo da joj smeta sunce, otopi se, nesretnica, na vrućini, kao da je grudva domaćeg maslaca, a ne virus. Međutim, čini se da njoj, kao ni nama, ne smeta sunce, i da nije mutirala s ciljem da nam se prilagodi. [Read more…]
Novak Đoković samo je dobar čovjek u zla i naopaka vremena
Novak Đoković vjerojatno je i najveći tenisač u povijesti. Na vječno nepouzdanim đubrištima i smetlištima interneta nailazimo na podatak da je u dosadašnjoj karijeri zaradio oko petsto milijuna dolara. Po tenisu, kao ni po bilo kojem drugom sportu, ne mjeri se nečiji stvarni društveni i povijesni značaj, kao što se po zaradi, naročito u našemu žalosnom vijeku, ne mjeri ičija ljudska veličina, profesionalni uspjeh, kao ni stvarni doprinos zajednici. [Read more…]
Fotografija kustošijskih neonacista je zrcalo društva
Upregnula se zagrebačka policija, MUP u cjelini, skupa s policajministrom Božinovićem da zaštite anonimnost, dobar glas i nedodirljivost uglednih kustošijskih neonacista. To bismo, možda, u naivnosti i mogli smatrati dijelom zakonske procedure da ista ta policija, MUP u cjelini i isti taj Božinović nisu svojedobno objavili ime, prezime i fotografiju čovjeka koji je skrnavio spomenik Franje Tuđmana, izloživši ga time, ciljano i namjerno, opasnosti javnoga linča. [Read more…]
Nešto lijepo o Veljku Barbieriju i kad ga ne umijem braniti
Posljednjih godina, ili otkako u Hrvatskoj ne postoje ozbiljni javni mediji, neke novinske teme te članke i objave na internetu s osjećajem mučnine preskačem. I to su, kao po pravilu, upravo one teme o kojima bi se najprije trebalo govoriti, razumno i s empatijom. [Read more…]
Kronika jednog poraza
Nedjelja, 31. listopada, bila je dan s obilnim padalinama, naročito po Mejtašu, Marijin dvoru i okolini hotela Holiday Inn. Opisao ih je, u svom romanu “Istorija bolesti”, Tvrtko Kulenović. On je, međutim, imao drukčiju perspektivu nego ja, jer se prema hotelu Holiday Inn kretao, naravno pješice, jer se tih dana i mjeseci zbog nečega nismo vozili tramvajima i taksijima, od Dolac Malte, dok sam ja išao baš s Mejtaša do Marijin dvora, pa preko Tršćanske, niz koju su zviždale ubrzane metafore. Obojica smo, međutim, stigli neokrhnuti, i jednako nesvjesni da, možda, uopće i nismo morali ići. [Read more…]
Teško je shvatiti zašto ljudi masovno vjeruju u ludosti
U prizemlju Sepetarevca, u sobici s pogledom na bašču, otpočetka smo držali podstanarke, studentice. A. je bila vrlo lijepa, crnokosa djevojka iz Ilijaša. Čini mi se da je te 1971. upisala ekonomiju. Majka se zbližila s njom, kao što bi se zbližila sa svim svojim podstanarkama, pa kada je s proljeća 1972. naišla epidemija velikih boginja, skupa su išle na cijepljenje. A. se, k’o biva, malo i uplašila, pa ju je starija prijateljica tješila, govoreći joj da to nije ništa, samo te malo zagrebu po ramenu. Evo, ja ću prva, po dobro upamćenoj, stotinu puta ponovljenoj legendi, rekla je majka, da malo ohrabri A. I tako je to prošlo. [Read more…]
Maštarija o metrou, ili gdje će izroniti Bandićev tramvaj
U Gundulićevoj ulici, na broju četiri, nalazi se jedno od najljepših i najuzbudljivijih mjesta u Zagrebu, i uvijek mi bude žao što tu nisam došao u pravo vrijeme, kada mi je bilo deset-dvanaest godina. U “Muzeju vlakića” – što je loš, deminutivčekom opterećen naziv – nalazi se maketa, veličanstvena poput željeznice u švicarskim Alpama i, najljepše od svih, pruge kanjonom Neretve, na kojoj je sve, premda smanjeno u razmjerima dječje igračke i arhitektonske makete, kao u nekoj savršeno urbaniziranoj, a opet prirodom bogatoj, uglavnom brdskoplaninskoj, ali tako našoj, našim emocionalnim i kulturnim modelima bliskoj zemlji. [Read more…]
Prestali smo biti pacijenti čim su liječnici postali političari
Nikada u proteklih dvadeset i pet godina u Hrvatskoj nije bio takve socijalne bliskosti i društvene kohezije kao u prva tri tjedna epidemije. Strah od bolesti, te činjenica da su sve ostale društvene teme suspendirane i da je cjelokupna zajednica, a oko nje i onaj dio čovječanstva o kojemu se bilo što moglo saznati, zatvorena u kliniku, proizveli su vjeru u Nacionalni krizni stožer, koji je zaigrao ulogu konzilija. [Read more…]
Potres je nastavak 25 godina pustošenja Zagreba
Dva je mjeseca od zagrebačkog potresa, a sve ti se gore stuži kad nekim poslom, ili po besposlici, obilaziš središte grada. Prvoga dana, onoga 22. ožujka, usred karantene, dok se još vjerovalo svim kriznim stožerima, grad te je, dok si ga oko podne prigledao, podsjetio na Sarajevo, sličnoga takvog podneva, 3. svibnja 1992, nakon granatiranja koje je, gotovo bez prestanka, trajalo skoro cijela dvadeset i četiri sata. [Read more…]
Kako to da Plenkovića i njegove ne sekira Orbánova kartografija
Velika Madžarska? Pa to je u jeziku hrvatskome, kao i u svim istim i različitim južnoslavenskim jezicima, obični pleonazam. Jer svaka je Madžarska iz hrvatske, srpske ili slovenske perspektive velika, budući da je madžarski prinos europskoj kulturi, znanosti i civilizaciji iz naše perspektive tako nemjerljivo ogroman, važniji i markantniji ne samo od svakoga od nas pojedinačno, nego, i to uveliko, od svih nas, od Triglava do Crnoga mora, zajedno, te je, zapravo, pogrešno govoriti o velikoj Madžarskoj. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 19
- 20
- 21
- 22
- 23
- …
- 54
- Next Page »