Smijem li kritizirati biskupa? Ne, to se ne smije. Glas Koncila smatra da je kritika biskupovih očitovanja tipičan simptom toga da komunizam još uvijek nije potpuno iščeznuo iz glava novinara, političara, javnih djelatnika.
A smijem li se ja ili bilo tko, vjernik, nevjernik, žena, muškarac uvrijediti na biskupove ukore kakvi su na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije pljuštali s propovjedaonica?
Da ”mi bježimo od odgovornosti”, da je ”naša komocija kriva za demografski kolaps” (nadbiskup Hranić), “(…) U obitelji smo se udaljili, otišli daleko jedni od drugih, postali tuđinci.(….)” (nadbiskup Barišić).
Još smo ”nesolidarni”, egoistični, odani samo ladanju i ugodi, itd.
Ne znam prepoznaje li se koji vjernik ili koja vjernica koji sabrani hodaju u povorci i nazoče svečanim obredima u tom svojevrsnom Leporellovu popisu grijeha?
Još gora je valjda samo ženina ambicioznost: želi karijeru, ne planira mnogobrojnu obitelj, Ako se ne varam, rijetko koja propovijed proziva muža i zadaje mu ideal poniznosti, skrušenosti, povučenosti
Možda se zapitaju tko je taj ili taj ”mi” u tim kolektivnim osudama – one su također tipične za komunizam.
Propovjednik iz 17. stoljeća Karl Wilhelm Alt je u svojoj ”Maloj školi crkvene retorike” upozoravao svoje učenike i buduće propovjednike da ne budu odveć zahtjevni prema slušateljima i – poglavito to! – da se sjete svojih vlastitih slabosti.
”Morate ljude hrabriti, pohvaliti – ne kuditi!”
To sam čula i na seminaru Islamske vjerske zajednice za mlade islamske vjeroučitelje i vjeroučiteljice.
Moralizirati je, znači, nepedagoški i uglavnom je nedjelotvorno.
Erik Fluegge, generacija 1986., nesvršeni teolog i diplomirani politolog, aktivan u katoličkim udrugama, napisao je s dozom humora bestseller ”Die Kirche verreckt an ihrer Sprache” (”Crkva krepava zbog svojeg rječnika”); zakukuljeniji je još samo žargon pravnika.
Jezik, rječnik, stil – ”Le style, c’est l’homme meme” (”Stil je čovjek”; Georges-Louis Leclerc de Buffon, 1707. – 1788.). Autor je zapravo rekao da se osoba svojim govorom odaje: sebe, svoju percepciju stvarnosti, svoja htijenja, što voli i što ne voli.
Katolički svećenici svoje zamisli o ženama očituju gdjegod stignu, prigodno ili ne, primjereno ili promašeno. Marijanske svetkovine su posebne prilike za to, pa se iz godine u godinu ponavljaju teze o tome kakve žene trebaju biti – propovjednici stereotipno hvale Marijinu poniznost – to je očito glavna poželjna osobina žena (vjerojatno se sjećaju svojih majki); povučenost i požrtvovnost su također odličja prave žene po ukusu muškaraca u Crkvi.
Sve te same po sebi hvalevrijedne i u određenim situacijama i nužne osobine dijalektički ne ”pašu” ženama danas: nisu ponizne, što se očituje u tome što žele živjeti po svojim ukusima, ugađaju sebi, nisu požrtvovne – i evo ti, uzroka demografske krize: komocija.
Smijem li kritizirati biskupa? Ne, to se ne smije. Glas Koncila smatra da je kritika biskupovih očitovanja tipičan simptom toga da komunizam još uvijek nije potpuno iščeznuo iz glava novinara, političara, javnih djelatnika
Još gora je valjda samo ženina ambicioznost: želi karijeru, ne planira mnogobrojnu obitelj, Ako se ne varam, rijetko koja propovijed proziva muža i zadaje mu ideal poniznosti, skrušenosti, povučenosti.
Marija – Mirjam, žena iz Nazareta, bila je izabrana i izuzeta – gdje je tu poniznost?
Mirjam, koja u svom hvalospjevu veliča Onoga koji moćnike svrgava s prijestolja, a malene uzvisuje – žena veliča Onoga koji uzdiže malene.
Ona koja je kao majka živjela u skladu s uzorima iz svoje sredine morala je biti i te kako jaka i hrabra i prkositi svojoj sredini kad je trebalo stajati uz bok osuđeniku.
Lakše ju je identificirati s Kraljicom Neba, Ženom-znakom??, na mjesecu, ispod nje pakleni zmaj, nego sa ženom po ukusu suvremenih celibatara (koji nisu ni voljni ni sposobni shvatiti takvu ženu i nositi se s njom, s njezinim samostalnim očekivanjima prema životu).
”Revolucionarna” Marija-Mirjam, koja proročanski najavljuje obrat nekih vrijednosti, ženama i muškarcima podjednako ima što poručiti: kako živjeti u svome vremenu i budno, pozorno birati svoj stil i usklađivati ga sa svojim mogućnostima.
Žene rađaju manje i u kasnijim godinama – komocija, gospodine nadbiskupe?
Ili planiraju te u tom smislu pokazuju i odgovornost?
Obiteljski život nije idilična zajednica, nego je svojim ritmom i prohtjevima diktirana vanjskim utjecajima – je li to naš propust, gospodine nadbiskupe, ili umijeće organiziranja koje nekom uspijeva, drugom manje, a nekome uopće ne polazi za rukom.
”Revolucionarna” Marija-Mirjam, koja proročanski najavljuje obrat nekih vrijednosti, ženama i muškarcima podjednako ima što poručiti: kako živjeti u svome vremenu i budno, pozorno birati svoj stil i usklađivati ga sa svojim mogućnostima
Propovijedi s naglascima ove Velike Gospe ponavljaju se iz godinu u godinu sa svojim nezaobilaznim osvrtima na demografiju, pobačaj, razvod.
Još se nije rodio biskup, svećenik, propovjednik koji bi suvislo tumačio veze između svetkovine Uznesenja BDM u Nebo i naznačenih grijehova ovozemaljskih žena (žena, jer propovjednici se obraćaju uglavnom ženama i kad upiru prstom na sva zla ovoga svijeta).
Šteta što propuštaju priliku upozoriti da je svetkovina događaj sa svečanim povorkama, mirisnim cvijećem, svevremenski značajnim hvalospjevom ”Veliča duša moja….” – a ne prilika grešnom svijetu oribati nos zbog ovog i onog.
Svetkovina je to i za sve koji vjeruju u to da je Marija prvi Čovjek koji je doživio ono što je prirođeno svakome: napredovanje, stremljene savršenstu – za koje se ovdje nerijetko trudimo. (Ne mogu a da ne citiram oproštajnu ariju Elizabete u Don Carlosu: ”E la noi troverem’ , nel grembo del Signor, il sospirato ben’ che fugge in terra ogn’or” (”Ondje, u Božjem krilu, pronaći ćemo se, uzalud se nadamo ovdje”).
Pitanje smijem li kritizirati biskupa samo je retoričko. Uzimam si slobodu potegnuti usporedbu: Marija-Mirjam nije pitala smije li cijelom svijetu obznaniti svoju viziju.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- 75. godišnjica kraja rata – prigoda za kritički osvrt
- Otvoreno pismo kardinalu Vinku Puljiću
- Kršćanstvo i koronakriza, osvrt na tekst Tomáša Halíka
- Poruka nesolidarnosti hvarske procesije Za Križen
- Narcisoidno potrošačko društvo ide k solidarnom drugarstvu
- Zahvala izvršnoj vlasti za neizigravanje povjerenja glasača
- Život u cijeloj Europi će se stubokom promijeniti
- Cijena bolje budućnosti je razračunavanje s prošlošću
- Pokret Me Too upozorava i na mračne strane svetosti
- Što piše a što ne piše u Papinom dokumentu o Amazoniji?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.