Bogu hvala na Mesiću i Frljiću

Oduševio me u ponedjeljak na predstavljanju Antifašističke lige u Rijeci, što je u foajeu HNK Ivana pl. Zajca prethodila briljantnoj, ovacijama ispraćenoj ”Trilogiji o fašizmu” Olivera Frljića. Bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić, obraćajući se Riječanima koji su na Dan antifašizma dupkom ispunili foaje, oštro je osudio politikantstvo s oltara. Posebno je apostrofirao sisačkoga biskupa i njegove izjave o tome kako je vlast nenarodna i zločinačka, a ipak od te i takve vlasti, veli Mesić, uzima novac…

Zašto ne zatraži izmjenu Vatikanskih ugovora i ne zahtijeva da se građani opredijele kojoj od vjerskih organizacija žele darovati sredstva prikupljena porezom? Svećenici, pa i biskupi, kazao je Mesić, mogu se poput svih drugih građana kandidirati na izborima i baviti aktivno politikom ukoliko budu izabrani.

I zaista, do neba je iritantan taj stav mnogih iz Katoličke crkve o zločinačkom i nenarodnom karakteru aktualne koalicijske vlasti i narodnom karakteru njihovih, ne baš malih, mjesečnih primanja. Čim na vlasti nije Hrvatska demokratska zajednica, svećenici živnu i od propovjednika vjere postaju političari, borci za nacionalna prava, aktivisti koji ne prezaju od pretvaranja oltara u političke govornice s kojih, eto već četvrt stoljeća, dosljedno i nesmetano štite samo jednu opciju, onu s desne strane političkoga spektra

I zaista, do neba je iritantan taj stav mnogih iz Katoličke crkve o zločinačkom i nenarodnom karakteru aktualne koalicijske vlasti i narodnom karakteru njihovih, ne baš malih, mjesečnih primanja. Čim na vlasti nije Hrvatska demokratska zajednica, svećenici živnu i od propovjednika vjere postaju političari, borci za nacionalna prava, aktivisti koji ne prezaju od pretvaranja oltara u političke govornice s kojih, eto već četvrt stoljeća, dosljedno i nesmetano štite samo jednu opciju, onu s desne strane političkoga spektra.

I kada progovore o grijehu imanentnome njihovom, onom koji im je srcu draži i bliži, kao primjerice o korupciji, o kojoj je s oltara na Misi za Domovinu govorio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, onda je to uvijek prekasno!

Korupcije se sjetio godinama nakon razotkrivanja “Fimi-medije”, korupcijskog skandala i simbola bez presedana u nas! Afere u kojoj su glavni akteri upravo oni ljudi koji su tako zdušno iz prvih klupa zagrebačke katedrale protjerali iskrene vjernike ne bi li bili sigurni u to da će ih kamere uhvatiti s hostijom u ustima za vjerskih praznika. Hostija u ustima, a ruka u našim džepovima bio im je desetljećima način života – modus vivendi.

Pritom je šutnja o tome i takvima bila modus operandi ”Crkve u Hrvata”!

Dovoljno je prelistati periodiku, novine u bilo kojoj većoj hrvatskoj knjižnici, pregledat tekstove i fotografije objavljene nakon vjerskih blagdana, pa da bude bjelodano kolike su količine licemjerja u tim zakašnjelim osudama krađa i korupcije onih koje su tako zdušno blagosiljali.

Ogromne.

Velike kao i one u kojima se neprestano spominje komunizam umjesto socijalizam. Namjerno. Kao što se u istupima s oltara namjerno bivšu državu svrstava u isti rang sa Sovjetskim Savezom, Istočnom Njemačkom, Čehoslovačkom, Poljskom, Mađarskom, mada dobro znaju svi svećenici, a i mnogi vjernici starije i srednje generacije, da je život u nas i po standardu i po slobodi kretanja bio neusporedivo bolji i kvalitetniji.

Takvi prijedlozi su ljudima koji non-stop friziraju prošlost, sve dok njihove tisuću puta ponovljene laži ne postanu općeprihvaćene istine, Miklenić i njegovi komentari često samo dobrodošli probni baloni za ono što će ubuduće i sami s oltara propovijedati ne bi li isprali ono malo preostalih vjerničkih i poslušničkih mozgova. Nadaju se valjda da će svima nama, kao što se to desilo njima, mozak uz Božju pomoć zapeti u četrdesetima. Sva je sreća da u ovom društvu još postoje i oni spremni javno govoriti o manipulacijama ”Crkve u Hrvata” – ili njihovim rječnikom rečeno – Bogu hvala na Mesiću i Frljiću

Kad ih slušam, povremeno mi se zbog opetovano iznesenih laži učini da smo oni i ja živjeli u različitim zemljama. Znam, potvrđuje to i nedavni Miklenićev komentar; njima je ta laž potrebna zbog generacija koje treba uvjeriti da je na ovim prostorima od 1945. do 1991. vladao mrak.

Više od pola moje šire obitelji praktični su vjernici. Nikad ih nitko nije u prošlome sistemu zbog toga hapsio, proganjao ili šikanirao na poslu. I danas su vjernici. Tri moje dobre prijateljice još u prošlom sustavu udale su se u crkvi. Gordana u kozalskoj, onoj u blizini groblja, Lelica u crkvici u blizini riječkog Zavoda za zapošljavanje – vjenčao ju je legendarni, sada pokojni pater Manjgotić. Sonja je zbog dugogodišnjega prijateljevanja s fra Zvjezdanom Linićem imala privilegij vjenčati se u katedrali svetog Vida u kojoj ni onda, kao ni danas, vjenčanja nisu bila uobičajena.

Njih, a ni nas goste na tim vjenčanjima, među kojima je bilo novinara, sudaca, arhitekata, liječnika i funkcionera, nitko nikad nije prozivao, ispitivao ili kažnjavao zbog prisustvovanja. Nikog!

O. K. Moguće je da neki drugi ljudi imaju drugačija iskustva od mene, ali zašto se uvijek iznova njihova iskustva prikazuju kao univerzalna, a naša i ne spominju?

Zašto se s oltara redovno negativno progovara samo o komunističkim simbolima, a nikad o ponovo rastućem zlu fašizma i ksenofobije? Zar svećenike jezom ne ispunjava onaj križ ponad slova U što se kočoperi po zidovima širom Lijepe naše?

Znak križara. Gerilske skupine preostale nakon razbijanja vojske NDH koja je, kao što nedavno reče Stipe Mesić, građane Hrvatske terorizirala sve do 1951. godine. Skupine odgovorne za mnoge strašne zločine na ovim prostorima.

Znam, znatno je lakše oplesti po hrabrom i u mnogo čemu jedinstvenom Oliveru Frljiću i skupiti još koji poen onih koji su iz crkvenih klupa najurili bakice, nego po sastavljačima udžbenika koji fotošopiraju Pavelića, a sotoniziraju Tita ili po šatorašima koji zloupotrebljavaju uniforme noseći ih u situacijama kad to nije dozvoljeno.

Sa oltara, na Misi za Domovinu ne bi ni riječi o sramnom prijedlogu Ivana Miklenića u Glasu Koncila da se prestane slaviti i obilježavati Dan antifašizma kako bi se sadašnje naraštaje, osobito one rođene i odrasle u samostalnoj Hrvatskoj, prestalo “inficirati komunizmom, nacizmom i fašizmom”

Sa oltara, na Misi za Domovinu ne bi ni riječi o sramnom prijedlogu Ivana Miklenića u Glasu Koncila da se prestane slaviti i obilježavati Dan antifašizma kako bi se sadašnje naraštaje, osobito one rođene i odrasle u samostalnoj Hrvatskoj, prestalo “inficirati komunizmom, nacizmom i fašizmom”.

Takvi prijedlozi su ljudima koji non-stop friziraju prošlost, sve dok njihove tisuću puta ponovljene laži ne postanu općeprihvaćene istine, Miklenić i njegovi komentari često samo dobrodošli probni baloni za ono što će ubuduće i sami s oltara propovijedati ne bi li isprali ono malo preostalih vjerničkih i poslušničkih mozgova. Nadaju se valjda da će svima nama, kao što se to desilo njima, mozak uz Božju pomoć zapeti u četrdesetima.

Sva je sreća da u ovom društvu još postoje i oni spremni javno govoriti o manipulacijama ”Crkve u Hrvata” ili  – njihovim rječnikom rečeno – Bogu hvala na Mesiću i Frljiću.

Još tekstova ovog autora:

• Mozgovi okovani žilet žicom
• Dobrodošlica ispisana kundakom
• Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
• ”Antivakser revolucija” miloševićevskoga tipa
• A Boro a Day Keeps Illness Away
• Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
• Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
• Hrvatska iz nehata na pravoj strani
• HRT politički plijen ili javni servis?
• Čoban tjera migrante

» Svi tekstovi ovog autora