David Grünfelder: Najvažnije je paziti na sebe i na druge

Naša kolumnistica Anna Maria Grünfelder ima unuka Davida koji je bio fasciniran kada je vidio baku (tatinu majku) kako daje intervju jednoj televizijskoj ekipi. To ga je jako zanimalo i s bakom je o tome dosta razgovarao. Onda nam je Anna Maria predložila da napravimo intervju s Davidom za kojeg nam reče da je vrlo znatiželjan i bistar momčić, u što smo se uvjerili. Javili smo se njegovoj mami Sandri i tati Romanu s molbom da pitaju Davida bi li želio da se upoznamo i da razgovaramo. David je to prihvatio pa smo se našli u njihovom stanu koji se nalazi blizu sjedišta triju važnih novinskih redakcija, Večernjeg lista, 24sata i tjednika Express. David je rođen 7. rujna 2011. u Zagrebu. Tata Roman radi u policiji, a mama Sandra u jednoj banci. David pohađa 3. razred Osnovne škole Otok i jako je zainteresiran za sportske aktivnosti. Ozbiljno shvaća to što je kršćanin pa smo mu predložili da intervju s njime objavimo baš uoči Božića. Za takvo nešto, za ovu objavu, dobili smo dopuštenje i njegovih roditelja Sandre i Romana.

Kako izgleda tvoj razred? Kako je u školi nakon uvođenja mjera zaštite od konoravirusa?

U razredu nas je 28 učenika. Tu je naša učiteljica i mlađa pomoćnica. Nakon uvođenja novih mjera malo više držimo do fizičke distance među prijateljima u školi. Higijena je ključna te postajemo svakim danom sve svjesniji da se moramo čuvati pogotovo kada smo saznali da su neki razredi u samoizolaciji.

Najveća želja mi je da se sve što prije vrati u normalu, da djeca imaju svoje bezbrižno djetinjstvo, a i da se odrasli malo više opuste, pa će sve biti bolje

U čemu si dobar u školi? Što ti se najviše dopada?

Likovni, hrvatski, glazbeni… i tjelesni.

Vidim da u sobi imaš gitaru… Dakle, voliš glazbu?

Da, volim. Malo vježbam gitaru.

Koju glazbu najradije slušaš?

Pop i rock.

A u kojem predmetu malo zaštekavaš?

Hm… engleski.

Je li se nešto važno promijenilo u tvom i u životu tvoje obitelji u vezi pandemije koronavirusa?

Promijenilo se to da smo postali svjesni koliko nam nedostaje stari način života, naši najmiliji, bake, djedovi, prijatelji, svakodnevno druženje, sve ono što smo imali prije, kao da nismo toga bili toliko svjesni.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Radni dan mi se nije puno promijenio. Ujutro buđenje za školu, u školi ostajem na produženom boravku pa stignem napisati svu zadaću i još ostane vremena da se zabavim sa svojim prijateljima. Nakon što dođem doma pripremam se za sutrašnji dan. Nažalost treninzi su nam odgođeni kao i sve vanškolske aktivnosti, pa vrijeme do spavanja provodim s mamom i tatom. Obično malo pogledamo televiziju ili odigramo neku društvenu igru, kao UNO, i tako se svi dobro zabavimo i nasmijemo.

Koje si aktivnosti izvan školskog vremena imao ili volio do ovoga prekida?

Vanškolska aktivnost mi je bila judo koji jako volim trenirati. Imam žuto narančasti pojas. Imamo dobrog trenera i treninzi su zabavni. Ostatak vremena provodim s prijateljima iz škole koji žive u mojoj blizini pa smo vani uvijek smišljali neku zabavnu igru.

Što kažu na sve ovo tvoje prijateljice i tvoji prijatelji ili iz razreda ili iz drugih mjesta? Kako im se sve ovo čini oko širenja virusa i povećanja broja i zaraženih i mrtvih?

O tome ne pričamo previše, ali smo svakako svjesni opasnosti koja nam prijeti.

Jeste li vi u kući već razgovarali o tome hoćete li se cijepiti protiv koronavirusa ako ono bude preporučeno od hrvatske Vlade?

Mislim da sam još premlad i da mi se organizam može sam obraniti, ali ako bude obavezno svakako ću se morati cijepiti.

Što bi preporučio našim čitateljima kako se moramo ponašati?

Poručio bih svima da se čuvaju, da budu svjesni i odgovorni i da samo zajednički možemo pobijediti ovu bolest.

Kako se tvoja obitelj priprema za Božić?

Izvadili smo i pripremili ukrase za bor, mama peče kolače, a i ja joj pomažem. Stavili smo razne lampice na prozor. Svoju sobu sam isto malo uredio i ukrasio. Slušamo božićne pjesme na televiziji i misu, a najviše me veseli svaki dan otvoriti novi prozorčić na adventskom kalendaru.

Što si čuo u župi odnosno na vjeronauku u vezi pandemije?

Kako su nam objasnili, nećemo imati pripremu za prvu pričest dok se situacija ne smiri.

Što ti znači Božić?

Božić mi predstavlja veselje i radost, zajedništvo, neku toplinu oko srca i zadatak da nekome pomognem. Tako sam ove godine pripremio veliki paket s nekim svojim igračkama s kojima se više ne igram te sam napravio lijepu čestitku koju je tata odnio u Dom za djecu ”Vladimir Nazor”.

Tko je tebi Isus?

Za mene je on kao prijatelj s kojim mogu razgovarati, reći mu svoje strahove te podijeliti svoje uspjehe i sreću.

Kako bi objasnio nekome mlađem ili ne baš tako mladoj osobi kao što si ti, a koja ne zna ništa o Isusu niti o kršćanstvu, u što ti točno vjeruješ i zašto odlaziš u Crkvu?

Teško mi se točno izraziti ili objasniti, ali vjerujem u ono što čujem na vjeronauku, što mi govore roditelji ili što čujem na svetoj misi, a svakim novim odlaskom na svetu misu u propovijedi o životu Isusa naučim nešto novo i postajem bogatiji u svojoj vjeri.

Moliš li se i privatno, u svom domu?

Da, ja se i privatno molim.

Kako i za što moliš? Odnosno, kada se moliš tražiš li nešto od Boga ili mu isto zahvaljuješ?

Obično se pomolim prije spavanja i prije jela. Navečer se zahvalim Bogu, a nerijetko i nešto tražim od njega.

Poznaješ li neku obitelji u kojoj je netko teško bolestan ili je umro ove godine?

Na svu sreću ne.

Rekao si da najviše voliš judo. Da se ne baviš tim sportom, koji bi ti sport bio najdraži, što bi trenirao?

Nakon juda najvažniji mi je nogomet.

Pratiš li nogomet?

Pratim.

Hajde mi reci koji ti je najdraži igrač?

Neymar.

Vidi, vidi… Koji ti je najdraži klub, Neymarov?

Da, Paris Saint-Germain. A onda Barcelona i Bayern.

Pretpostavljam da ti se dopadaju i drugi igrači…

Da. Messi, Ronaldo i Ibrahimović.

Igraš li nogomet?

Promijenilo se to da smo postali svjesni koliko nam nedostaje stari način života, naši najmiliji, bake, djedovi, prijatelji, svakodnevno druženje, sve ono što smo imali prije, kao da nismo toga bili toliko svjesni

Do ove pauze zbog koronavirusa sam igrao skoro svaki dan.

Što tebi znači smrt nogometnog argentinskog šampiona Diega Maradone? Jesi li čuo za njega?

Jako me to rastužilo kada sam čuo. On s nama neće biti samo fizički, ali ostat će u srcima svim ljudima koji su ga poznavali ili ga pratili, kao i budućim generacijama koje tek dolaze, i na taj način će on uvijek biti živ.

O čemu razgovoraš s bakom Annom Marijom?

Trenutno se više čujemo preko telefona nego uživo, pa razgovaramo o svemu po malo, ali veselim se opet kad ću dolaziti kod nje da uživo popričamo o svemu.

Ona je preporučila da razgovaram s tobom za naš portal. Zašto misliš da je to učinila?

Fasciniralo me sve to što sam vidio, novinare, kamere i ostalu opremu. Do tada sam takve stvari gledao samo na televiziji. Nakon toga sam se zainteresirao da bolje upoznam s čime se to moja baka bavi i zašto postoji interes za njom, pa možda i ja jednog dana krenem tim putem.

Aha. Tebi je važno da je tvoja baka aktivna kao novinarka?

Da. Na neki način mi je ona uzor.

Opa, uzor?! To je vrlo ozbiljna riječ. Zbog toga što piše i što je jako poznata u javnosti?

Da. I što mi dopušta da diram njene knjige. Zanimaju me njene knjige. Evo, ovdje u mojoj sobi imam jednu bakinu knjigu. Volim moje bake. I jedna i druga su mi jako drage i važne. Žive u Sloboštini.

A kakav ti je odnos s mamom i tatom?

Jako dobar.

Imaš li dovoljno vremena za razgovor s njima?

Da.

O svemu razgovarate?

Da, baš o svemu mogu s njima razgovarati.

Jesi li počeo razmišljati čime bi se jednog dana bavio?

Kada sam bio mali želio sam biti kuhar. Nakon što sam krenuo u školu mislio sam da ću možda kao i tata raditi na policiji. Sada baš ne znam čime bih se jednom bavio.

Ne brini zbog toga. Ali rekao si mi da te zanima što mi novinari radimo…

Da, zanima me.

Jesi li ikad poželio ući u zgradu ovih novina ovdje blizu tvog stana?

Volio bih ući tamo u 24sata.

Ma, je li? Zašto baš tamo?

Zato jer pratim YouTube kanal 24sata i jako mi se sviđa.

A jesi li ti aktivan na internetu, na nekoj društvenoj mreži?

Jesam, na Tik Toku sam aktivan.

Znaš li tko je predsjednik Hrvatske?

Milanović.

A kako se zove šef hrvatske Vlade?

Plenković.

Imaš li nekih posebnih želja ili očekivanja za Novu 2021. godinu?

Najveća želja mi je da se sve što prije vrati u normalu, da djeca imaju svoje bezbrižno djetinjstvo, a i da se odrasli malo više opuste, pa će sve biti bolje.

Da vidimo kako ćemo zaključiti ovaj razgovor… Koje su stvari za tebe sada najvažnije?

Zdravo se hraniti, vježbati i ostati zdrav i paziti na higijenu.

Što ti se čini da je danas najvažnije poručiti ljudima koji ovo čitaju?

Mislim da je najvažnije paziti na sebe i na druge. Ne samo ovdje već u cijelome svijetu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska je u neredu, mora se sabrati, preispitati!
• Patagonija me omamila, teška srca se vraćam u Hrvatsku
• Misli o mom bratu Porfiriju iz Patagonije, mjesto spokojstva
• Pismo teologu, prof. Hafizoviću: jao, Mani, mani se Biblije
• U čemu griješe Zoran Pusić i Antifašistička Liga RH
• Razmišljanje o nestalom bratu: Kako se to voli domovina?
• Deset godina borbe protiv mediokretenizma
• Kako govoriti o Izraelu i Palestini? Svakako ne navijački!
• Deset godina Autografa: Mi smo služitelji bolje budućnosti
• Peter Kuzmič – prorok, a ne lik iz Markićkine papazjanije

» Svi tekstovi ovog autora