Milan Rakovac
SEE = jugoistok Evrope. SWS = jugozapadna Slavija (slo-cro). Korak naprijed prema evropskoj budućnosti. Pa dva koraka unatrag prema ”boljoj prošlosti” južnoslavenskih raskola.
A mi Južni Slaveni na odličnom smo geopolitičkom položaju, tamo još od Teute i Epulona, od Trajana, Atile Biča Božjeg, do Karla Velikog i Napoleona. SEE & SWS – ove zemlje su samo srce, punctum crucis, raskrižje N-S-W-E Evrope.
Srećom po naše državnike, danas historijski nedorasle svom poslu, ovi narodi de facto su već postigli stabilno partnerstvo, napose gospodarsko, koliko i ono najbitnije – prijateljsko.
Osobito građani Hrvatske i Slovenije. Hvala onima od preko 100.000 Slovenaca, vlasnika najtraženijih nekretnina na Jadranu. I osobito zahvaljujući odličnoj kulturnoj suradnji. Tako da smatram kako nitko više ne može to narušiti: ni naši šefovi ni šefovi šefova! Koji su tek puppets on a string svojih (i naših) prekomorskih šefova. Ali o tome više jednom, već…
A sad da se vratimo doma. Naš nacional-autokratski tandem Janša – Plenković bio je obazrivo gurnuo pod tepih sporna pitanja, pa je, občasno, izgledalo kao da vladaju Kardelj – Bakarić.
A sad se vraćamo u zonu srdačnog neprijateljstva među vladama: arbitraža o muerte.
Plenki pokušava svojom carskom blagošću ne reći ništa – mi smo prijateljske države, riješit ćemo sporove jugoslavenskog nasljeđa. A rješava ih, skupa s Milanovićem, tako što destabilizira BiH, dok Vučić barem glumi da drži Dodika na uzdi. I tako ex-Yu buja omrazom i prijetećim izazovima – kao i prije triju desetljeća…
Ma merikansko-ruski rulet je tamo daleko. Francamente, ne držimo hi mi per-un-pel-de-mona, te fanfaronade Ljubljane i Zagreba y todos los ichichos: pasaš Nanos i Platak, i imaš naš istrijanski multikulti svit, koji pur (kako i kad je bila Serenissima i bejata KundK i SFRJ) ne moliva i drži zguorun valje h nebu bandiru čovikovu – a tricolore (de tutti i colori) nami ni maša čuda potriban.
I sad, pak, da će Ljubljana i Zagreb de novo propio u našoj hiži (a ne pitaju nas niš!) delati circo massimo? Ma znate ča ću van reći: smo marširali na Dragonju, kontra rezilne žice, ma vero ćemo ancora qualche volta! Ve digo mi!
Iznimni događaji proteklog tjedna: ove iste naše metropole, Zagreb i Ljubljana, dokazali su minulih dana, da smo ih, izgleda, barem malo ”istrijanizirali”. Iskoračile su junački Slovenija i Hrvatska u ime čovjekove slobode, očovječenje čovjeka. To jest, iskoračio je plebs, narod.
Very good news: Mirela Čavajda, hrvatska mučenica, nacionalna heroina, ide u Ljubljanu na abortus, jer njen fetus ima karcinom na mozgu, nakon što su ju odbili hrvatski liječnici, zbog ”priziva savjesti” (koji je do sad postojao samo u vojskama – kad vojnik odbija uzeti pušku!), to jest ”klerikalnog humanizma”, kako je to točno okvalificirao onaj slovenski liječnik.
Na Jelačić placu okupilo se na tisuće građanki i građana na kolosalnim demonstracijama s nazivom DOSTA!, noseći transparente s jasnim porukama vlastima: ”Žena nije inkubator”, ”Svoga tijela gospodarica”, ”Najteža ženska odluka nije vaša”, ”Dosta klerikalizma u ginekološkim ambulantama”, ”Dosta ginekologa ženomrzaca”…
Und noch good news: dragocjen i dramatičan povratak Marcela Štefančiča na scenu, nakon što mu je slovenska (Janšina) televizija odbila produžiti ugovor za njegovu autorsku emisiju STUDIO CITY.
Na velika vrata, dostojno svom renomeu, u SMG-u održavši STUDIO 9. MAJ, Marcel se vratio, na pravi način, vodeći kompetentne razgovore s kompetentnim ljudima: najprije Robert Golob, a zatim Slavoj Žižek…
Povratak u fokus tog slobodarskog kreativca odjekuje sada ”od Vardara sve do Triglava”.
Sporazum o granici mora se uskladiti. Slovenija inzistira na arbitražnom sporazumu. Hrvatska ga odbacuje, ali arbitražni sud i dalje postoji, a Hrvatska jednostrano prekida suradnju. Samovolja. Slovenija ima i škare i sukno, ergo kadija te tuži kadija ti sudi. Hrvatska je na šengenskim vratima, euro uvodi već početkom 2023. Možda. Jer Slovenija može blokirati toliko željenu ”europeizaciju”…
Good news i dalje: Korčula je izabrana među pet najljepših otoka na svijetu, poželjnom destinacijom za turiste, so, kindly welcome, dear brothers…
Svi zajedno pjevajući pjesmu Srbije na Eurosonogu (kojoj smo svi ex-Yu dali po 12 bodova! Aferim!):
Mens infirma in corpore sano
Animus tristis in corpore sano
Mens desperata in corpore san
Mens conterrita in corpore sano
I šta ćemo sad?
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Antihistory & postprimitives
- Furešti i domaći & Tananai de barufanti tutti quanti
- Crna Internacionala
- Ingovernabilità referendumizma i svega ostalog
- Fojbe, mit i stvarnost
- Erdoğanov balkanski krug kredom
- Jadranska pomorska i ribarska republika: magari!
- Mogući poučak za današnju krizu koja jako smrdi na prošlost
- 80 godina od ustanka: Velik je Mali Iž
- U banani smo: sve je manje radnika
