U Rijeci šovinizam ne prolazi. Rijeka ne dijeli ljude na Hrvate, Talijane, Srbe, Slovence lakonski će vam odgovoriti svaki Riječanin. Ukoliko posumnjate u izjavu tog tipa, uvjeravat će vas kako se nisu dijelili ni devedesetih godina prošloga stoljeća kad je, zahvaljujući Slavku Liniću, tadašnjem gradonačelniku grada na Rječini, izbjegnuto ono što je sramotilo druge gradove po Hrvatskoj.
Podjele i izbacivanje građana srpske nacionalnosti iz njihovih stanova gradonačelnik je jasnom, javnom osudom jednog takvog slučaja u pokušaju (čini mi se kako se radilo o jednom od stanova u vojnim neboderima na Krimeji) i porukom što će biti s onima koji se ogluše prevenirao događanja kakvih je, nažalost, tada bilo diljem Hrvatske.
O ksenofobnim ispadima Ivone Milinović, mlade žene, koja je prije samo nekoliko godina, kao svježa snaga HDZ-a surađivala u EU parlamentu s argentinskim Hrvatom Davorom Ivom Stierom, kad su u pitanju riječki Talijani i Srbi mnogo je pisano ovih dana. Strašni ispad “o Srbima i vrbama” koje bi po njoj možda trebalo saditi po dalmatinskim selima gdje živi 30 ili 40 posto Srba zgranuo je mnoge
Tada se, kao i sada, iz Rijeke odlazilo iz raznoraznih, uglavnom egzistencijalnih ili privatnih razloga.
I tada je, kao i sada, u gradu bila šačica ksenofobnih koji su imali ambiciju mijenjati Rijeku i njen odnos prema drugačijem. Krojiti ju prema svome, za nju kao “luku različitosti” neukusno preuskom modelu, malograđanskome i provincijalnom do komičnosti.
Trpjeli su stoički Riječani (i oni koji Partije vidjeli nisu) epitete crvenog i komunjarskoga grada i od onih koji su se nekad ponosili “crvenom Trešnjevkom”, ali i Splićani koji su još prije više od pola stoljeća (kultne 1968. godine) i carski Peristil bojali u crveno po cijenu da njihova konceptualna umjetnost bude proglašena vandalizmom momaka iz Geta i da ih se novčano kazni. Crvena je bila in i šezdesetosmaškim buntovnicima.
Danas je mnogima omiljena crna.
Mnogima s trešnjevačkim, splitskim, ali nažalost i riječkim adresama.
Na nju nekako lakše asociraju. Budi im sjećanje na davno, unutar obitelji skrivanu rodbinu. Na pretke o kojima se do devedesetih javno šutjelo, za koje nisu uplaćivane mise zadušnice niti im se nosilo cvijeće i svijeće, lampaši i lumini za Dan svih svetih.
Uz tu, danas opet trendi boju koja boja nije, sjećanja sama navru. Na one koji su po svojoj mjeri uspjeli stvoriti “double face” crveno – crne gradove, koji jedno lice pokazuju Europi kad zasjednu u njezin Parlament ili ga posjete, a drugo izvrnu za potrebe NDH nostalgičara, dijela braniteljskih udruga i konzervativaca.
To crno lice stranke na vlasti koje se javno negira – a privatno njeguje do mjere da zbunjuje obično članstvo, k’o u noći vještica, kontinuirano se u gotovo pravilnim izbornim razmacima prijeteći nadvija nad Rijekom. Računa valjda na one koje je izbjeglištvo i rat ili posao u turizmu nanio u ove krajeve operirane od šovinizma
To crno lice stranke na vlasti koje se javno negira – a privatno njeguje do mjere da zbunjuje obično članstvo, k’o u noći vještica, kontinuirano se u gotovo pravilnim izbornim razmacima prijeteći nadvija nad Rijekom.
Računa valjda na one koje je izbjeglištvo i rat ili posao u turizmu nanio u ove krajeve operirane od šovinizma. Na one koje roditelji od malena uče da se ljubav prema svom narodu i zemlji mjeri količinom mržnje prema drugom i drugačijem, pa i onima koji su u tom gradu stoljećima, poput dijela riječkih Srba ili Talijana.
Tim nevoljnicima je za rata i neposredno nakon njega u Rijeci, koja je po odazivu na mobilizaciju građana svih nacionalnosti prednjačila u odnosu na druge sredine, nepremostiva brana bio spomenuti gradonačelnik – ali i Novi list.
Te su novine tada bile utočište ponajboljim hrvatskim perima, novinarima koje su zbog “nepodobnosti” odbacile njihove zagrebačke, osječke, splitske redakcije.
Vrhunska pera Vjesnika, Danasa, Slobodne Dalmacije utočište i egzistencijalni spas našla su u toj redakciji koja je uvelike formirala javno mnijenje u Primorju i tradicionalno za sve otvorenoj Rijeci. Danas se, nažalost, iz te redakcije bježi glavom bez obzira.
Crno lice stranke zbunilo je i vijećnicu HDZ-a u Rijeci. O ksenofobnim ispadima Ivone Milinović, mlade žene koja je prije samo nekoliko godina, kao svježa snaga HDZ-a surađivala u EU parlamentu s argentinskim Hrvatom Davorom Ivom Stierom, kad su u pitanju riječki Talijani i Srbi mnogo je pisano ovih dana. Strašni ispad “o Srbima i vrbama” koje bi po njoj možda trebalo saditi po dalmatinskim selima gdje živi 30 ili 40 posto Srba zgranuo je mnoge.
Čak i HDZ, koji je nerijetko, upozorenjima usprkos, prešutno prelazio preko njezinih ispada. Ovaj puta nisu mogli odšutjeti tu strahotu od izjave svoje članice, vijećnice i predsjednice gradskog Odbora za nacionalne manjine.
Ivona Milinović je na šovinizam išla još žešćim šovinizmom, jedinim što zna činiti u gradu koji uporno odbija biti prekrojen po mjeri takvih kakva je ona – double face političara. Rijeka traži lice kakvo oni pokazuje u Europi, jer ona Europa jest, ne od primitka u EU – još od devedesetih!
Bivši šef Stier ukorio ju je blago (?), blaže od premijera. Nazvao je to neprimjerenom porukom i lošom komunikacijom umjesto onim što to jest – šovinizmom bez presedana.
Monstruoznom izjavom čini štetu i sramotu ne samo sebi, svojoj obitelji već i Rijeci i riječkom HDZ-u. Načinjeno ne može tek tako poništiti njezina isprika na društvenim mrežama. Tvrdnja kako se nespretno izrazila u želji da odgovori Torcidi, kao ni inat zbog kojeg neće podnijeti ostavku na funkciju u Odboru koju od nje zahtijeva dio vijećnika ne pomažu.
Ivona Milinović je na šovinizam išla još žešćim šovinizmom, jedinim što zna činiti u gradu koji uporno odbija biti prekrojen po mjeri takvih kakva je ona – double face političara.
Rijeka traži lice kakvo oni pokazuju u Europi, jer ona Europa jest, ne od primitka u EU – još od devedesetih!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Mozgovi okovani žilet žicom
- Dobrodošlica ispisana kundakom
- Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
- ”Antivakser revolucija” miloševićevskoga tipa
- A Boro a Day Keeps Illness Away
- Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
- Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
- Hrvatska iz nehata na pravoj strani
- HRT politički plijen ili javni servis?
- Čoban tjera migrante
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.