autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Film koji hrvatsko društvo suočava s najdubljom tabu temom

Autor: Miljenko Jergović / 28.07.2019. Leave a Comment

Miljenko Jergović

Miljenko Jergović

Film “Dnevnik Diane Budisavljević” u zla doba tematizira iza sedam brava zaključanu tabu temu hrvatske kulture: genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Između 15. lipnja i 18. srpnja 1942. traje združena ofenziva njemačko-ustaških snaga u sjeverozapadnoj Bosni.

Cilj napada je dvojak: Nijemci bi da unište ustaničke partizanske snage, koje tog časa broje do 6000 tisuća uglavnom vrlo slabo naoružanih ljudi, dok bi ustaše da etnički očiste teritorij većinski naseljen Srbima.

Zahvaljujući prethodnoj ustaškoj poduzetnosti u teroriziranju stanovništva, u paljenju sela i pokolju civila, više od 90.000 ljudi, među kojima su žene i djeca nesrazmjerno brojni, naći će se, zajedno s partizanima, u izbjeglištvu na planini Kozari.

Tamo će ih opkoliti domobransko-ustaške i njemačke snage, i tek će se manji broj partizanskih boraca probiti izvan obruča. (Ovi događaji opisani su 1962. u filmu “Kozara”, redatelja Veljka Bulajića.)

Nakon likvidacije zarobljenih partizana i neutvrđenog broja mlađih nenaoružanih muškaraca, Nijemci su probrali 20.000 muškaraca i žena u punoj snazi, koje će preko koncentracijskih logora prebaciti u Njemačku i Norvešku, na prisilni rad

Nakon likvidacije zarobljenih partizana i neutvrđenog broja mlađih nenaoružanih muškaraca, Nijemci su probrali 20.000 muškaraca i žena u punoj snazi, koje će preko koncentracijskih logora prebaciti u Njemačku i Norvešku, na prisilni rad.

Djeca koja su tom prilikom oduzeta od roditelja, zajedno s onom čiji su roditelji stradali tokom ofenzive, završila su u dječjim koncentracijskim logorima, gdje su, slabo ili nikako hranjena, umirala od gladi. Tek manji broj fizički snažnijih dječaka bit će upotrijebljen u ustaškoj promidžbi: sašit će im ustaške uniforme, pokazivati ih naokolo i snimati za Hrvatski slikopis.

Diana Budisavljević, Austrijanka, rječnikom novog poretka: Njemica i čistokrvna katolkinja, udana za uglednoga zagrebačkog liječnika, pravoslavca bez izražene nacionalne svijesti, kojeg će ustaše proizvesti u Srbina, otpočetka rata se, suprotno vladajućem naci-bontonu, zalagala za zatočene srpske, ili pravoslavne žene i djecu, najprije u koncentracijskom logoru Loborgrad.

Čuvši za “kozaračku djecu” nakanila je spašavati ih. Više je razloga zbog kojih je u tome bila zadivljujuće uspješna.

Prvi se tiče Dianine osobne hrabrosti i moralne beskompromisnosti.

Drugi činjenice da je za ustaše bila Njemica, dakle nedodirljiva, zaštićena.

Treći, i možda najvažniji, tiče se građanske svijesti i solidarnosti unutar šire društvene zajednice.

Legenda o kozaračkoj djeci, koja je dugo živjela u zagrebačkoj i široj hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj javnosti, unutar obitelji, ali i na ulici, među ljepšim je našim javnim pripovijestima, ali kako iz različitih razloga nije odgovarala ni jednoj od dvije do danas ostvarene Hrvatske, tako je ostala trajno skrivena u privatnosti onih koji su je pripovijedali.

Osim što je deliterariziran, dnevnik je uglavnom lišen i šireg političkog i društvenog konteksta, kao da je pisan tek kao radni podsjetnik uz golemu identifikacijsku dokumentaciju o spašenoj djeci, koja je trebala poslužiti da nakon rata pronalaze roditelje od kojih su odvajani

No, djeca ne bi bila spašena da nije bilo i četvrtog razloga. Nacisti su se otpočetka protivili ustaškoj ideji genocida nad Srbima – po onoj Budakovoj: trećinu pobiti, trećinu protjerati, trećinu pokrstiti – ne, naravno, iz razloga ljudskosti, nego zato što je ustaško nasilje poticalo pobunu i jačanje partizanskog pokreta u NDH, ali i nepovoljno djelovalo na atmosferu u okupiranoj Srbiji. (O tome se možete više informirati iz memoara njemačkoga vojnog izaslanika u NDH Gleisea von Horstenaua, koje je 2013. pod naslovom “Zapisi iz NDH” objavio Disput.)

Tako Nijemcima nije odgovaralo niti to da kozaračka djeca pomru po ustaškim logorima ili, ljubaznijim jezikom, sirotištima, te su s pasivnim odobravanjem gledali na akciju Diane Budisavljević.

Njezin dnevnik, koji je dugo čuvan unutar obitelji, objavljen je potiho 2003, u izdanju Hrvatskoga državnog arhiva. Riječ je o vrlo akribičnom, ali suhom i literarno krajnje neambicioznom tekstu, iz kojeg se vidi da je Diana Budisavljević bila oslobođena ne samo osjećaja moralne superiornosti, nego i svijesti o tome da bi jednoga dana povijest mogla poteći tako da njeno postupanje postane općeprihvaćeno i politički poželjno.

Osim što je deliterariziran, dnevnik je uglavnom lišen i šireg političkog i društvenog konteksta, kao da je pisan tek kao radni podsjetnik uz golemu identifikacijsku dokumentaciju o spašenoj djeci, koja je trebala poslužiti da nakon rata pronalaze roditelje od kojih su odvajani.

Dana Budisavljević svoj je film postavila na gotovo nemoguću zamisao: dramatizaciju dnevnika, u koju će biti ugrađena naknadna svjedočenja spašene djece, danas staraca, te arhivski snimci, uglavnom načinjeni za Hrvatski slikopis.

Pritom, bila je svjesna toga da u današnjoj Hrvatskoj ne može ništa fikcionalizirati, ne može pripovijedati priču na osnovi događaja, nego bi trebala snimiti film u kojem ništa neće biti izmišljeno, nego iza svega, iza svake scene mora postojati jasan povijesni izvor i dokument.

Čini se nemogućim, ali ona je po takvim pravilima uspjela snimiti – igrani film.

Njezin film je emocionalno potresan, umjetnički snažan i vrlo izražajan, pravocrtan na način dnevnika, savršeno montiran i slikovno ujednačen, tako da se dokumentarni snimci ne razlikuju od igranih.

U vremena koja nisu bila sigurna i kad se nije znalo kako će ustaše na sve to gledati, Zagrepčani su hrlili na kolodvor po kozaračku djecu. Iako je Stepinac prethodno odbio intervenirati, rekavši joj neka pomoć traži kod “svojih”, a ona ga je molila da urgira oko nečega čime su se bavili “njegovi”

To je film o hrvatskoj 1942, ali i o hrvatskoj 2019. godini. Film koji ne optužuje, nego svjedoči. I film koji ne pripovijeda, nego slika dokument. Ako bi mu ovaj gledatelj u vlastitom iskustvu tražio srodnika, bio bi to izraelski film “Valcer s Baširom”.

Ono za što je Ariju Folmanu bila potrebna filmska animacija, Dani Budisavljević poslužila je glumačka igra. U oba filma izbjegnuta je fikcionalizacija, ali ne zato što bi to bila posve autonomna autorska odluka, nego zato što oba filma govore o zločinima s kojim se dva društva, izraelsko i hrvatsko, nisu u stanju suočiti.

Nakon što je uspjela izvući djecu iz koncentracijskog logora, Diana Budisavljević došla je u prigodu da se suoči s društvenom zajednicom u koju je kao Austrijanka i strankinja, udavši se jednom davno za doktora Julija Budisavljevića, neoprezno ušla. Što da radi sa svom tom djecom?

Ovog će se pitanja film Dane Budisavljević tek rubno dotaknuti, a njime su se u jednoj drugoj našoj kulturnoj i društvenoj povijesti bavile TV drame i dokumentarci, te tjednik Arena, u svojoj gotovo redovnoj rubrici.

U vremena koja nisu bila sigurna i kad se nije znalo kako će ustaše na sve to gledati, Zagrepčani su hrlili na kolodvor po kozaračku djecu. Iako je Stepinac prethodno odbio intervenirati, rekavši joj neka pomoć traži kod “svojih”, a ona ga je molila da urgira oko nečega čime su se bavili “njegovi”, veći broj mjesnih svećenika i seoskih župnika pozvat će župljane da prihvaćaju tu djecu. U nastupajućim ratnim godinama, obilježenim oskudicom i glađu, ljudi će toj djeci biti ono što su bili i svojoj vlastitoj.

Dana Budisavljević nastoji da u filmu prikaže cijelu istinu, kao što je to pokušao i Ari Folman. Tako će prikazati i – pazeći opet da joj svaka riječ ima pokriće u dokumentu – Stepinčevo odbijanje Dianinih molbi, ali i partizansku zapljenu cjelokupne njezine dokumentacije, koja će završiti i vjerojatnim njezinim uništenjem.

Ustaškoj legendi o kozaračkoj djeci priča o Diani Budisavljević ne odgovara iz jednih, a partizanskoj legendi iz drugih razloga.

Prvi bi da su kozaračka djeca ustvari bila djeca zarobljenih ili pobijenih komunista, koja su spašena zahvaljujući ustaškim vlastima i Crkvi, dok je drugima, u vrijeme SFRJ, bilo neprihvaljivo da jedna Austrijanka, a zapravo Njemica, koja ne da nema nikakve veze s partizanima i s ilegalnim antifašističkim pokretom, nego je pripadnica onoga buržoaskog i građanskog svijeta protiv kojeg su se komunisti digli, spašava svu tu djecu, riskirajući najviše što čovjek može riskirati, sama, s nekolicinom sebi sličnih, također sumnjivih buržoaskih i građanskih elemenata.

Njezin film je emocionalno potresan, umjetnički snažan i vrlo izražajan, pravocrtan na način dnevnika, savršeno montiran i slikovno ujednačen, tako da se dokumentarni snimci ne razlikuju od igranih

Za razliku od filma Arija Folmana, film Dane Budisavljević neće doživjeti svjetsku slavu. Među ostalim i zato što su naše nevolje s poviješću, i etičke mrtvouzice u vezi s njom, drugima uglavnom nerazumljive. Ali to film ne čini manje važnim. Bol ne mora biti svjetska da bi boljela.

O istome govori i jedna veoma važna hrvatska pjesma. Njezin naslov je “O Zagrebu kad se govori”, a pjesma iz 1982. kaže ovako: “O Zagrebu kad se govori,/ (a govori se, često)/ zaboraviti ne treba, mislim, nikako,/ godinu četrdeset drugu,/ po najezdi ustaša/ na Kozaru, Mrakovicu, građani kad su Zagreba,/ (Hrvati većinom, dakako)/ srpske djece/ možda dvadeset hiljada spasili/ iz ruku krvnika izvadivši ih./ To, s uma, ne smije se smetnut./// Valjalo je ići u Jasenovac, Jasku,/ u logore, u pse, u žicu,/ trebalo je prisiliti,/ nekako koljače,/ da popuste, djecu da puste./ Pokrenuti, zatim, mnoge/ (preplašene) ljude,/ ljude u oskudici, ušljivu nejač, očajnu,/ krastavu i gladnu,/ u kuće da prime, potrebno je bilo./ I to ne nekolicinu,/ nego tisuće./// To valja, svakako, kažem,/ imati na umu/ o Zagrebu kad je riječ.”

Zanima li vas, na kraju, ime pjesnika koji je napisao ovu pjesmu, slobodni ste raspitati se.

(Prenosimo s autorova portala).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

  • Građansko junaštvo jedne novozagrebačke frizerke
  • Čovjek koji je gorko zaplakao kada je pobijeđen nacizam
  • Roba će pojeftiniti samo ako je budemo kupovali u Sloveniji
  • Haljina Lepe Brene
  • Zagrebački gluhi pljesak za Dubravku Vrgoč i Ivicu Buljana
  • Strijeljanje Svete obitelji
  • Kada te nastoje ostaviti bez doma i bez domovine
  • Traktat o pravdi ili zašto Livaković ruši Álvareza
  • O obranjenim i ponekom sudbinskom promašemom jedanaestercu
  • Mladen Vasary, gluma kao umijeće promatranja ljudi

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Dana Budisavljević, Dnevnik Diane Budisavljević, Kozara, Loborgrad, Miljenko Jergović, NDH, SFRJ, Stepinac

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT