Ana i Otto Raffai
Gdje vidimo djelovanje, Božje tragove u ljudskom događanju, u djelovanju. Ovaj smjer razmišljanja ukazuje da je Bog ono što se događa između nas, ono što mi jedni drugima radimo ili ono što radimo Božjem stvorenju.
Gdje prepoznajemo nešto božansko u našim odnosima ili u odlukama zbog kojih riskiramo svoje živote radi nečega što podsjeća na Boga. Teologija koja ozbiljno uzima našu stvarnost kao mjesto u kojem se može saznati nešto o Bogu gleda oko sebe i pita se gdje je Bog ”zapravo”, gdje se događa?
Dana 3. srpnja 2023. godine australski novinar Julian Assange je proslavio 52. rođendan u strogom zatvoru Belmarsh kraj Londona. U zatvoru je, zapravo u izolaciji, zato što je pokrenuvši platformu WikiLeaks stao na žulj moćnicima. Između ostalog objavio je ratne zločine SAD-a.
Za slobodu Assangea angažirani su mnogi: u Berlinu su na Potsdamer trgu obilježili njegov peti rođendan u zatvoru, svaki prvi i treći četvrtak protestiraju od 18 do 20 sati pred američkom ambasadom u Njemačkoj.
Gdje se Bog događa? Je li na strani Assangea koji je simbol otpora licemjerju zapadne demokracije i njegovih suboraca ili na strani onih koji ga drže u zatvoru ili ga žele doživotno zatvoriti? Gdje je istina? Ili smo poput Pilata cinični prema tom pitanju?
Ima li smisla biti poruka mira danas, sada u svijetu kako ga sada vidimo? Na to pitanje kao inicijativa ”Vjernici za mir” već 17 godina odgovaramo s DA, ima smisla.
Usprkos tome što se mir u svijetu danas ne pokazuje kao pobjednik. Usprkos tome što naše pacifističko stanovište otvoreno ili iza leđa biva s podsmijehom promatrano, komentirano.
Krajem lipnja sreli smo se u Sarajevu kao ”bosonogi” teolozi/ginje i mirovni radnici. Bosonogi znači bez para i bez projekata, proleteri bez organizacije i bez budžeta. I upravo takvi kada dijelimo duh zajedništva i povjerenja u Boga ćutimo, da se tu eto među nama Bog događa.
Bog, kojega svaki od nas drugačije čita, jer mi smo kršćani protestanti, pravoslavci i katolici i muslimani. Da se događa prepoznajemo po tome što nas različitost ne opterećuje.
Prepoznajemo po tome što osvještavamo i utvrđujemo uzajamno osobnu odgovornost za mir i nakon sedamnaest godina ne smatramo se uopće umornima da nastavimo u jednoj regionalnoj inicijativi, međureligijskoj, koja nema formalni okvir, ali očito ima čvrst temelj.
U našem krugu ni vjersko ni nacionalno nisu tabu. Naprotiv, postoje kao partikularni, a važni faktori. Ono što nas čini živima u toj partikularnosti je oduševljenje za mir, jest umijeće i uvjerenje da je nenasilje put, a nenasilno djelovanje je pomagalo na putu mira.
S ratom u Ukrajini dobili smo novi zadatak, kako imati hrabrosti i javno biti pacifisti u vrijeme općeg javnog odobravanja obrambenog rata.
Diskusije s bliskim prijateljima koji se od nas ne razlikuju po predanosti mirotvorstvu, ali ipak smatraju da je u situaciji Ukrajine njihovo podržavanje obrane moralnije nego osporavanje, pomogle su nam da se u svom nenasilnom stavu hrvamo sa samima sobom i ostanemo pacifisti.
Ne zbog pacifizma kao takvog, nego zbog tog Boga kojega ćutimo da se događa tamo gdje ostajemo vjerni svojoj savjesti koja kaže ipak NE ratu, pa bio on i obrambeni.
Hvala Bogu, nismo doživjeli da se zbog tih različitih stavova raspadaju naša prijateljstva. I ruku na srce, trpjeti podsmijeh ili neslaganje zbog svog antiratnog stava nije usporedivo s cijenom koju plaća Assange u londonskom zatvoru.
Mi ne vjerujemo da se naoružavanjem i ratom Bog događa. Ne umijemo uvijek svoju poziciju javno tako iskazati kako bismo htjeli, prečesto se osjećamo kao da smo nijemi. A kao trebali bismo nešto učiniti ili reći…
No možda i je naše da šutimo dok ne dođe vrijeme da govorimo. I kako i što da govorimo da bismo prepoznali da se u našem djelovanju Bog događa?
Poticaj na djelovanje nedavno nam je poslala jedna prijateljica, inače osoba koja gori za pravednost i zato je smatrala da trebamo podržati obranu Ukrajine od agresije, kao čin pravednosti, kao čin uvažavanja ljudskog dostojanstva.
A onda smo pred nekoliko dana od nje dobili ovu poruku:
”Ukrajinska protuofenziva za oslobođenje nekoliko četvornih kilometara plaća strahoviti danak u krvi kojem se ne nazire kraj. Ohrabrujuće je što je Kiril primio vatikansko izaslanstvo. Možda i drugi sjednu za stol! Jer ovoliko života za nekoliko kilometara zemlje surovo je ludilo koje treba zaustaviti. Uz rizik da i drugi diktatori svijeta posegnu za tuđim teritorijem jer se pokazalo da takvo što može proći. Kad bi UN bio ono što bi trebao biti, pa da spriječi buduće ratne avanture. Ali kome bi se onda oružje prodavalo. Sad bi se vaš glas mirovnjaka možda mogao čuti.”
Ovaj poklon poticaja doživljavamo kao eto ono gdje se Bog događa. Može li se dogoditi Assangeu da dočeka oslobođenje od nepravednog zatočeništva, jer od 2022. godine čeka u istražnom zatvoru da se donese presuda u njegovom slučaju.
Može li se Bog dogoditi u Ukrajini? I koja je naša odgovornost, što nam je činiti da se dogodi?
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR
- Nasilje nad ženom u Ljubuškom: ne bi se šteli mešat
- Žene, život, sloboda – godina dana revolucije koja traje
- Nevidljiva naša empatija i objektivni osjećaj nesigurnosti
- Drugačiji katolički odgovor za život
- Nenasilje za one ispod osamnaest
- Sinodalni put i teologija nakon Sotina
- Što nakon Praga? U Rimu će biti još napornije
- Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
- Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti