Milan Rakovac
Nevladivost, neupravljivost. Treccani tumaču taj pojam:
Ingovernabilità di una popolazione, di un paese, di un movimento di protesta, o di un veicolo…
Silvije, pak, Tomašević ističe kako je on autor kovanice ”referendumizam”, te će reći: ”I hrvatska vlada se plaši ‘referendumizma’… ali ni oporba nije drukčija… Talijani bi kazali: siamo messi male…”.
Referendum je pokušaj osviještenog čovjeka, napose Europe, da stane na kraj autoritarizmu političke (financijske) svemoći. Silvije je pravu, posrijedi je već – referendumizam. No jasno da su režimi posvuda protiv toga, čime ne mogu upravljati. Nažalost, niti protagonisti referendumskog pokušaja kontrole moćnika ne mogu kontrolirati razvoj stvari.
Još od (ne)davne propasti Uljanika, hrvatski mediji nisu se toliko bavili Pulom, kao posljednjih mjeseci pripremajući naciju na revolucionarni referendum protiv ”TURISTIFIKACIJE” Puležanima tako dragih plaža i borovih šumaraka duž Lungomare.
Jasno je zašto, ”državotvorci” već decenijama oštre zube kad će se omrsiti istarskom bištekom. Ali, došao je i Dan D, prošla nedjelja, dan neizbježnog uspjeha referenduma za svakoga trijezne glave.
A onda hladan tuš: Puležani uopće nisu izašli iz kuća na dan referenduma.
Referendum u Puli nije uspio – izašlo je tek 22,71 posto, 11.065 građana. A moralo je izaći 50 posto plus jedan glas.
Jedak je, zapravo zlokoban, Ivor Balen u Glasu Istre: ”Slučajevi iz Zagreba i Pule, … (potvrđuju) ono što smo nažalost znali, ali smo se pravili da ne znamo, a to je da su Hrvati za promjene uglavnom – nesposobni… isti ti ljudi koji su masovno glasali za promjene, sada se masovno promjenama protive i nad njima se zgražaju. Pokazalo se još jednom da Hrvati jesu za promjene, ali samo kad se one odnose na nekog drugog. Kada se one odnose na nas, onda smo apsolutno protiv… Tko bi rekao – došli smo do zaključka da se za promjenu treba mijenjati, i to svatko od nas. Tako jednostavno, a tako teško”.
Supotpisujem ove riječi: tako je lako promijeniti samoga sebe, ali i nemoguće.
U ime investitora iz Srbije, koji je kupio skoro sve ”parcele”, (”parcelizacija” je način da tko ima lovu taj gradi šta hoće) duž Lungomare – riječ je o jednom napuštenom kamenolomu uz kupalište Valkane i nekoliko šumaraka sve do Gortanove uvale, Zoran Kostić je rekao da neće biti ograda, rampi, liftova ni gradnje beach barova u šumi, a hotel će se graditi isključivo u rupi nekadašnjeg kamenoloma.
Hm, živi bili pa vidjeli. Jer već smo navikli na divlju gradnju i divljačku samovolju, koja i u Istri poprima razmjere pandemije.
Slijedi bizarno očitovanje promotora referenduma ”Čista pobjeda! Čestitamo Puležanima i Puležankama koji su izašli na referendum i time pokazali da im je stalo do svojeg grada. 9.716 građana/ki jasno je reklo ne… Drugi put će se glasati o nekom drugom pitanju, zato je važno da se ljudi nauče izlaziti na referendum i reći što misle. Tako se kreira politika u službi građana”.
I s ovim sam zaključkom 100 posto suglasan, jer načinom ulaska naroda u izravno odlučivanje i Periklo je stvorio prvi demos, prvu demokraciju, prvu agoru, a vladali su svi građani izabirani ždrijebom. Problem je nama danas što smo od tvorbe demosa i izlaska na agoru daleko kao paralelni svemir.
A da smo od ”referendumizma” daleko svjetlosne godine, pokazuje nam slovenska desnica, koje je pokrenula cijelu paletu novih referenduma: Janša je izgubio vlast u Sloveniji, i sada pokušava ”referendumski puč” da se vrati?
Ovdje moram iskreno priznati, ispovjediti se: Kad je riječ o Puli, krajnje sam subjektivan, ergo nepouzdan svjedok i sudionik. Djetinjstvo sam proveo u Puli, od osme do 14. godine života, pa drugi put od 33. do 43., pa ovaj tekst, lepo prosim, štijte cum grano salis. Jer na Lungomare sam naučio plivati, a i svojom rukom posadio sam barem stotinu od bezbroj borova koji danas krase divno šetalište i kupališta.
Volevo dir, noi altri pioniri pučkoškolci gavemo fato pošumljavati el Lungomare, da Valcane via Val bianco (ča je Gortanova uvala, tutote su ga črni brieki streljali 1929.), pak sve do Valsaline. Mi školari smo sadili borove pinus sylvestris ča su sad park prirode kakovega ima malo koji grad na Mediteranu.
E sad, sad kako ča je Wehrmacht posika na Lungomare sve ča je rieslo za čekati saveznike da kanuni i mitralje imaju čisto sprid sebe tutto quanto, sad more našiti da će tajkuni puležanski jopet posići lipe pine ča riestu valje u nebo i načiniti hotele i velnese i bazene i apartmane, e via andando.
I zato držim palce da opstane i ostane živahan i puležanski i svaki ”referendumizam”, jer grabežni kapitalizam nastupa bagerima i novcem na samu srž legalizma i legitimizma, demonizirajući aktiviste kao komunjarsku prijetnju čovječanstvu.
Zato vještice aktivistice i demoni aktivisti neka samo jačaju, ako je sve to tek utopija – vrijedi truda. Ili ćemo naprosto lay down and die?
Dug je put pred nama, GRAĐANIMA, ali krenuli smo. Zaustaviti nas više neće moći, ni šoldi ni tycoons ni wannabe demokratični vladari, blijede dučeanske i firerovske kopije i njihove slugarenje.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Dubravka Ugrešić u raljama mužjačkim
- Rex blues, moj Galebe*
- Je li nebo plavo baš za sve narode?
- Kriegsluftballons: mozak ljudske vrste otišao na kvasinu
- Čovječanstvo se roji jer se kraja boji
- Četvrti balkanski rat(ovi)
- Imamo povijesnu priliku da uredimo naš životni prostor
- Istra od rta Kamenjak do Nord Capa
- Antihistory & postprimitives
- Furešti i domaći & Tananai de barufanti tutti quanti
