Istina je ova: cenzuru provode režimski novinari i sudstvo

Skupina režimskih novinara okupljenih uz vodstvo Hrvatskog novinarskog društva podnijela je Plenkovićevoj vladi 8 zahtjeva u kojima se traži više novinarske slobode i zabrana cenzure, premda je cenzura odranije Ustavom zabranjena. Organiziran je i ”operetni” novinarski prosvjed.

Za vrijeme tzv. novinarskih prosvjeda, međutim, nije prekinuta ”suradnja” (režimskih) novinara i vlasti. Vlada je i dalje kriomice sprječavala informacije, a i režimu lojalni novinari su nastavili objavljivati ”naručene” novinarske priloge.

No, odmah nakon objavljivanja ”osam zahtjeva” i najave operetnog novinarskog prosvjeda stigao je i ”mail” u kojemu se obavještava da se novinar Denis Latin neće pridružiti prosvjedima u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva: ”jer je HND kasta koja se bori samo za svoje partikularne interese, a ne za interese novinara kao takvih”.

Mislim da možda razumijem Denisa Latina.

Pored pasiviziranoga Hrvatskog novinarskog društva prije osam godina na režimskoj Hrvatskoj televiziji Josip Popovac je kao ravnatelj naredio ”bunkeriranje” snimljene TV emisije ”Latinica” pod naslovom: ”Zločini privatizacije ne zastarjevaju”, te nakon toga posredstvom Odvjetničkog društva Madirazza i partneri ”isposlovao” i sudsku zabranu okruglog stola u Novinarskom domu o cenzuri na HTV-u.

Nedosljedno je od Hrvatskog novinarskog društva u kojemu su prvo šutke pristali na ”bunkeriranje” TV emisije Latinica: Zločini privatizacije ne zastarjevaju, a potom poslušno i na sudsku zabranu skupa u Novinarskom domu o cenzuri na HTV-u, da sada odjednom Plenkovićevoj vladi ”ispostavljaju zahtjev protiv cenzure”

Nedosljedno je od Hrvatskog novinarskog društva u kojemu su prvo šutke pristali na ”bunkeriranje” Latinove TV emisije, a potom poslušno i na sudsku zabranu skupa u Novinarskom domu o cenzuri na HTV-u, da sada odjednom Plenkovićevoj vladi ”ispostavljaju zahtjev protiv cenzure”.

Ali pored režimskih ima i nepristranih novinara.

Činjenica je da su se usprkos vladi i ”kolegama” režimskim novinarima nepristrani novinari sami izborili za svoje novinarske slobode.

Primjerice: Inoslav Bešker, Boris Dežulović, Drago Hedl, Ante Tomić, Boris Pavelić, Miljenko Jergović, Marinko Čulić, Jurica Pavičić, Viktor Ivančić, Saša Kosanović i ostali. Procjenjujem da u Hrvatskoj ima oko 70-tak nepristranih (nerežimskih) novinara, ne mogu ih u jednom tekstu sve nabrojiti.

Za ”svoju slobodu” vladu i vlastodršce moraju moliti režimski novinari.

Premda mi prigovaraju da navođenjima dokaza u svojim tekstovima čitateljima ”odvraćam pozornost od merituma”, ponoviti ću brojeve presuda i imena likova koji su sudjelovali u omogućavanju režimskome HTV-u da cenzurira ”svoje” novinare i Hrvatsko novinarsko društvo.

Sutkinje Visokog trgovačkog suda Draženka Deladio, Ksenija Parać i Alica Pećarić potpisale su presudu broj: Pž-7598/11 i trajno zabranile prikazivanja ”bunkerirane” TV emisije Latinica novinara Denisa Latina pod naslovom: ”Zločini privatizacije ne zastarjevaju”, kao i snimljenih novinarskih TV priloga: ”Pravo(m) u NAMU” novinarke Ane Jelinić, ”Noćne more u tvornici snova” novinarke Nataše Ban Leskovar i ”Tko je jamio nije platio” novinara Petra Štefanića. I dodatno i trajnu zabranu održavanja ”okruglog stola” u Novinarskom domu o cenzuri na HTV-u.

Isto tako sutkinje i suci Vrhovnog suda: Renata Šantek, Željko Glušić, Gordana Jalšovečki, Damir Komrec i Ante Perkušić,  revizijskom presudom Revt-342/13 potvrdili su presudu Visokog trgovačkog suda o trajnoj zabrani prikazivanja cenzurirane TV emisije ”Latinica” o kriminalu u tzv. pretvorbi i zabranu Hrvatskom novinarskom društvu da u Novinarskom domu na internoj tribini o cenzuri na HTV-u prikaže snimljene i ”bunkerirane” i nemontirane autorske novinarske TV priloge.

I opet ponavljam, da su spomenute sutkinje i suci donijeli takve neustavne i zbog toga pravno ništave presude premda su imali na raspolaganju prvostupanjsku presudu suca Radoslava Dobronića P-569/11 i utvrđene dokaze o tome da se ne radi o zaštiti prava prvog prikazivanja snimljene ”Latinice”, nego o bunkeriranju i cenzuriranju, odnosno uskraćivanju prava javnosti na informacije o kriminalu u pretvorbi.

Nepristrani slobodni i neovisni novinari sigurno nisu dobili ”oslobođenje od cenzure” ni od vlade, a bogme još manje od Ministarstva kulture (u čl. 2. st. 19. Zakona o medijima bez realnih osnova navodi se ”Nadležno ministarstvo (za novinarstvo) je Ministarstvo kulture”). Za svoju slobodu vladu i vlastodršce moraju pitati režimski novinari

A premijer Plenković kojemu su režimski novinari u operetnom prosvjedu predali svojih osam zahtjeva za veće novinarske slobode i protiv cenzure, predsjedava sjednicama vlade zatvorenima za javnost na kojima razrješava prvo novinarku Mirjanu Rakić, a potom i Damira Hajduka, da bi postupno u Vijeće za elektroničke medije od 1. rujna 2018. godine ugurao za predsjednika Josipa Popovca.

Tako Josip Popovac kao isprobani cenzor može u Vijeću za elektroničke medije po nalogu Plenkovića i ostalih dužnosnika i formalno cenzurirati novinare na svim režimskim elektroničkim medijima, a ne samo na HTV-u.

A evo još jednom nešto i o ”dirigiranom novinarstvu”, odnosno o tome kako nastaju naručeni tekstovi režimskih novinara radi utjecaja politike u tobože neovisnom hrvatskom sudstvu.

Dosta medijske pozornosti izazvao je svojim javnim istupima sudac Mislav Kolakušić. Kolakušića znam još dok je kao sudski savjetnik bio glasnogovornik Upravnog suda Republike Hrvatske. Mislim da je Kolakušić karijerist, ništa bitno bolji ili lošiji od, primjerice, Đure Sesse predsjednika Vrhovnog suda i po položaju predsjednika Državnog izbornog povjerenstva.

Kolakušić je gostujući u TV emisiji režimske Hrvatske radiotelevizije ”Nedjeljom u 2” kritizirao Đuru Sessu. I odmah nakon emisije Nino Radić iz Trgovačkog suda u Zagrebu objavio je da Kolakušić nije više od godinu dana održao ni jednu raspravu u više od 200 dodijeljenih mu u rad parničnih predmeta.

Čuvši to, pomislio sam kako treba provjeriti o čemu se tu zapravo radi, jer moguće je da je u pozadini i sukob zbog Sessinog sina kojega moraju zaposliti kao suca na Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Podsjećam, sinu Đure Sesse ”pripalo” je prvo mjesto na listi prvenstva kandidata za suce Trgovačkog suda u Zagrebu, nakon što je SMS-ovima Sessa roditelj i slučajno predsjednik Vrhovnog suda izvršio SMS porukama pritisak na sutkinju Visokog prekršajnog suda Branku Žigante Živković da ubrza postupke radi zapošljavanja Sesse sina kao suca u Trgovačkom sudu u Zagrebu.

I postavio sam tim povodom 8. ožujka 2019. četiri novinarska pitanja Trgovačkom sudu u Zagrebu.

I odmah za deset dana dobio polovičan odgovor, dvije informacije i dvije ”eskivaže” (pokreta radi izbjegavanja odgovora na nezgodna pitanja.

Josip Popovac kao isprobani cenzor može u Vijeću za elektroničke medije po nalogu Plenkovića i ostalih dužnosnika nastaviti i formalno cenzurirati novinare na svim režimskim elektroničkim medijima, a ne samo na HTV-u. Slobodne i neovisne novinare ne mogu zaustaviti ni Plenković ni cenzor Popovac

Prvo sam pitao na koje odjele u Trgovačkom sudu u Zagrebu je bio raspoređivan sudac Mislav Kolakušić u proteklih pet godina?

I odgovorila je mr. sc. Ana Nagy, glasnogovornica Trgovačkog suda u Zagrebu: ”prema godišnjim rasporedima Trgovačkog suda u Zagrebu sudac Mislav Kolakušić je u 2018. godini bio raspoređen u parnični odjel, u 2017. godini bio je raspoređen u parnični odjel, u 2016. godini bio je raspoređen u stečajni odjel, u 2015. bio je raspoređen u stečajni odjel te je u 2014. bio raspoređen u stečajni odjel”.

Drugo pitanje je bilo: Koje vrste predmeta su sucu Kolakušiću bile dodjeljivane u rad (parnični, stečajni, registarski, ovršni, predmeti sudske uprave i dr)?

Odgovor kratak i jasan: ”sucu Mislavu Kolakušiću u rad su bili dodjeljivani stečajni i parnični predmeti”.

Treće pitanje je bilo: Koliko predmeta (iskazati molim u brojevima, a ne samo u postocima) je godišnje dodjeljivano sucu Kolakušiću u rad?

I odgovor (praktično izbjegnut): ”za ovaj podatak upućujemo Vas da se obratite Ministarstvu pravosuđa koje upravlja informatičkim sustavom – eSpis”.

I napokon četvrto pitanje: Molim da mi dostavite i preslike elektroničkom poštom ili na drugi način godišnjih rasporeda koji se odnose na suca Kolakušića?

A odgovor praktično opet izbjegnut: ”za preslike dijelova godišnjih rasporeda koji se odnose na suca Mislava Kolakušića, obzirom da se radi o pravomoćno dovršenim predmetima sudske uprave, upućujemo Vas da se sa zahtjevom obratite predsjedniku suda, sukladno odredbi čl. 44 Sudskog poslovnika”.

Pitam se znači li to da su podatke o (ne)radu suca Kolakušića za objavu medijima u Trgovačkom sudu dobili od Ministarstva pravosuđa ”koje upravlja informatičkim sustavom – eSpis”?

Mislio sam da se statistički podaci o (ne)radu suca Kolakušića vode i obrađuju u Trgovačkom sudu u Zagrebu, te da ih je samostalno objavio Nino Radić, predsjednik suda, dakle suda koji je u svojem radu neovisan od ”tijela javne vlasti” zvanog  Ministarstvo pravosuđa.

Inoslav Bešker, Boris Dežulović, Drago Hedl, Ante Tomić, Boris Pavelić, Miljenko Jergović, Marinko Čulić, Jurica Pavičić, Viktor Ivančić, Saša Kosanović i ostali. Procjenjujem da u Hrvatskoj ima oko 70-tak nepristranih (nerežimskih) novinara, ne mogu ih u jednom tekstu sve nabrojiti

A i izbjegavanje odgovora na četvrto pitanje je ”cveba”, jer neka umjesto ”sudskog službenika za informiranje” nakon deset dana šišem novo pitanje istog sadržaja (samostalnom) predsjedniku suda Nini Radiću u susjednu kancelariju ”sukladno odredbi čl. 44 Sudskog poslovnika”.

Ma nisam popizdio.

Ali dok sam se kao novinar nadmudrivao sa Anom Nagy, glasnogovornicom respektabilnog Trgovačkog suda u Zagrebu o Kolakušićevom (ne)radu, uvažena novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma je i bez analize podataka imala sve potrebne informacije da objavi tekst pod naslovom: ”Može li loš sudac biti dobar političar”?

Sjetio sam se i da sam 26. lipnja 2018. godine objavio da je Ivanka Toma tada objavila izvještaj o izricanju presude u sudskom sporu Miroslava Šeparovića protiv Vjekoslava Miličića, premda uopće nije bila nazočna izricanju presude. Navođenjem izjave sutkinje Jasne Zoretić Rendulić, međutim, kod čitatelja je kolegica Toma htjela stvoriti dojam kako je   izvještavala s mjesta događaja.

Pitam se ima li to veze s novinarstvom, ali moram priznati da ima, jer to je režimsko novinarstvo.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor/istražitelj.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
• Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
• Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?
• Zdravlje za sve ili privatno zdravstveno osiguranje
• Zataškavanje pogrešaka Suda za ljudska prava u Strasbourgu
• Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura
• Šeparović dobio presudu kojoj 70 posto građana ne vjeruje
• Apel: Potpišite međunarodnu peticiju ”FreeAssange”
• Pravo na otpor neučinkovitom pravosuđu
• Invalidna osoba u ”psihuški” uprave i pravosuđa

» Svi tekstovi ovog autora