Mala škola Jugoslavije za KGK

Došel bum doma, sel si bum pod brajde, jedna je od popevki koje su nastale u onim vremenima kad se nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojoj domovina spi, rekla je predsjednica na Krapinskom festivalu, i ponovo promašila šefa, postaju i onih pet kilometara pruge… 

Em pjesma nije nastala u to doba, em vremena u kojima se nije smjelo spominjati Hrvatsko zagorje i domovina Hrvatska nisu nikad postojala, osim u njenoj mašti.

U toj mašti ima viška željeza – mi nismo bili iza željezne zavjese – i manjka jogurta (bilo ga je, i voćnog i kefira) ali iznad svega tu fali znanja i potrebe da se stvari provjere…

JE LI SE SMJELO REĆI DA SI HRVAT?

Na natjecanju za prvaka austrijske vojske u mačevanju dobio sam srebrnu medalju, iako sam zasluživao zlatnu, samo zato što sam bio Hrvat, rekao je Josip Broz Tito, koji se i na dokumentima za vjenčanje s drugaricom Jovankom izjašnjavao kao Hrvat. Etnička pripadnost bila je osnova za kadroviranje u svim javnim ustanovama, Partiji, poduzećima, a bila je obavezna čak i u indeksu.

Predsjednica često izaziva podsmijeh čudnovatim viđenjem povijesti, u kojoj, kako tvrdi, nije bilo onoga čega je bilo i bilo je onoga čega nije bilo

A U KRAPINI?

U Krapini se pjevao “Hrvatski kraj”, “Suza za zagorske brege”; “Dobro mi došel, prijatel”, “Vužgi”, “Domovini”, “Mi smo tu navek”…

JE LI SE SMJELO IĆI U CRKVU ILI SU UHIĆIVALI ONE KOJI SU IŠLI?

Na Euharistijski kongres u Mariju Bistricu došlo je 1984. oko 400.000 ljudi. Tko god je htio mogao je ići u crkvu, ali nije imao osobite šanse ući u Centralni komitet.

JE LI U JUGI BILO ŽELJEZNE ZAVJESE?

Godine 1951. potpisan je ugovor o pomoći između SAD-a i Jugoslavije. Pomoć SAD-a bila je velikodušna: 499 tenkova Sherman, 399 samohodnih topova Jackson, 319 tenkova Patton. Tito je, iza željezne zavjese (?) dobio 10.000 kamiona i džipova, 400 zrakoplova, uključujući 300 modernih mlaznjaka, te puške Thompson, koje su dobile ime po našem čuvenom pjevaču. Ili obrnuto.

A BENZIN, STRUJA?

Redukcije struje su bile 80- ih. Benzin je nekad bio na par-nepar. No toga je bilo i u Engleskoj. Ali vanjski dug zemlje bio je znatno manji.

TITO I VIKI GLOWATZKY PRIČALI SU SI VICEVE

Viki Glowatzky, pripadnik Prosvjetne bojne NDH, odležao je svoje, a onda se družio s Titom. Jednom je Tito poželio ispričati Glowatzkom vic pa mu je ovaj rekao: “Druže Tito, samo nek ne bude politički”… Napisao je “Posljednji fijaker” i “Dobro mi došel prijatel”, u Krapini, gdje se to tad “nije smjelo”.

A JOGURT?

Jogurta je bilo – i to više vrsta. Svaka je mljekara imala svoj. Osamdesetih su se počeli proizvoditi i kefiri, voćni jogurti i slični proizvodi.

HRVATI U MUP-u I JNA?

Da, ali manje od udjela u stanovništvu. No Hrvati su dali najviše premijera SFRJ – Tita, Špiljka, Mikulića, M. Planinc i A. Markovića.

JE LI BILO HRVATA?

O, da. Hrvatska je imala skoro 4,7 milijuna stanovnika, a sad ih je oko 4 milijuna. Broj Hrvata i građana Hrvatske zadnjih desetljeća pada, ali imamo sve više demogafskih strategija – samo njena stranka smislila ih je čak pet, a sad osnivaju i fakultet!?

U toj mašti ima viška željeza – mi nismo bili iza željezne zavjese – i manjka jogurta (bilo ga je, i voćnog i kefira) ali iznad svega tu fali znanja i potrebe da se stvari provjere

JESI LI SMIO BITI U USTAŠAMA?

Jesi, a pomagalo je ako si dobar umjetnik ili nogometaš. Kreško Golik u vrijeme rata u ustaškoj je Spremnosti objavio članak “Ustaša se živ ne predaje”. Antun Augustinčić izradio je dojmljivu bistu Poglavnika. Slavko Kvaternik rekao je da je Augustinčić “Poglavniku zavirio u dno duše”, Lovro plemeniti Matačić bio je dirigent pri Poglavnikovu tjelesnom sdrugu (PTS) kojeg je vodio ustaški pukovnik Ante Moškov, jedan od “kanadskih petoraka” ili “rasova”, dakle najljućih ustaških prvaka u NDH.

Poslije rata plemeniti Matačić malo se hladio u Skoplju, pa se vratio u Zagreb, a onda dirigirao drugu Titu. Volio je uniforme. Pola nogometne reprezentacije NDH završilo je u Partizanu, a neki i u Dinamu.

ČEGA U SFR JUGOSLAVIJI IPAK NIJE BILO

Nije bilo slobode. Policija je doista za “Vilu Velebita” znala hapsiti, pritvarati, pendrečiti ili utamničiti, kao i za “Marjane Marjane”, “Bože pravde” ili “Sinđeliću”. Politički vicevi katkad su vodili u Gradišku. Kritike Tita i JNA nisu bile dozvoljene. Nije se smjelo ni pomisliti na višestranačje. Nije bilo mogućnosti velikih privatnih poslova… ali su i mali mesari mogli slati djecu u Ameriku.

(Prenosimo s portala tjednika Express).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Grom u koprivama
• Devet sati užasa
• Vijesti koje uzalud čekate
• Velika povijest kurčenja: Franjo Tuđman na +20C
• Demografski paket KGK: primjer upropaštavanja zemlje
• Velika povijest kurčenja: Franjo Tuđman na +20C
• Slovo o Zoranu Milanoviću: o političkim mrtvacima sve najbolje
• Je li utopijski socijalizam ipak ostvariv?
• Jezivije od horora
• Žene kao ratne zločince

» Svi tekstovi ovog autora