autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Mit osamdesetih

Autor: Miljenko Jergović / 22.03.2015. Leave a Comment

Ujednoj noći pogledao sam prvih pet epizoda serije “Crno-bijeli svijet”. A onda sam po hrvatskim novinama i internetskim portalima čitao naslove, podnaslove i međunaslove uglavnom gnjevnih osvrta eksperata raznih vrsta i svjedoka vremena koji su tvrdili da to ništa ne valja, nije vjerodostojno prikazano.

Poput crnogorskih seljaka koji su kleli Mihajla Lalića, jer je u “Lelejskoj gori” ili u “Svadbi” čarku iz Narodnooslobodilačke borbe prikazao drukčije nego što su je oni doživjeli, tako se i ovi današnji, istina ne seljaci nego Zagrepčanci, gnjeve na autore “Crno-bijelog svijeta” jer su svoju priču ispričali ne vodeći previše računa o dokumentarnoj doslovnosti dramskih prizora.

Osobno govoreći, u seriji “Crno-bijeli svijet” nisam vidio ništa od mojih osamdesetih (…) O kojoj god epohi da je riječ, takva identifikacija bivala je zastrašujuća, jer su negdje u njenoj pozadini morali biti prislušni uređaji, tajne službe i tenkovi upaljenih motora. Odbijanje kolektivne identifikacije kažnjava se logorom

Ni njih, kao ni Lalićeve zemljake, nosioce Partizanske spomenice 1941, nije briga što igrane televizijske serije ni romani nisu isto što i policijski zapisnici, novinski izvještaji, crkvene hagiografije. Niti bi tu trebalo biti baš onako kako je bilo u zbilji, a još manje bi trebalo biti onako kako je u sjećanjima heroja.

“Crno-bijeli svijet” solidna je, za hrvatske prilike sjajna serija, laka, uredna i povremeno duhovita, koja bi nakon pedesete epizode, recimo u četvrtoj sezoni prikazivanja, mogla postati i vrlo ozbiljna. Ali četvrte sezone neće biti.

Ono što se zamjera autorima jest i ovo: krivotvorili su, lažno prikazali duh osamdesetih. To kažu gospodari sjećanja. A gdje se izdaje certifikat na uspomene, to se ne kaže.

Jedni bi da se sjećaju udbaških progona, Golog otoka i jednoumlja, pa autorima serije zamjeraju što toga nema u “Crno-bijelom svijetu”. Drugima su Zvečka i Kulušić hramovi Periklova doba, kulturnog procvata, građanskih sloboda i političkog liberalizma, pa im smetaju nepreciznosti.

Prvima na živce ide što su autori u potpunosti iznevjerili duh njihovih naknadno kreiranih uspomena, drugima, uglavnom, to što su autori pričali neku svoju priču, umjesto da povedu računa o konsenzualno prihvaćenoj kolektivnoj emociji i faktografiji primjerenoj nekome sitnom realizmu i provincijalnom doživljaju svijeta, za koji je važno da Zvečka bude tamo gdje je bila, a ne deset metara niže.

Oba pogleda na osamdesete po nečemu su vrlo slična: kolektiviziraju uspomene, privatnu priču svode na stvarne ili umišljene političke okolnosti. I u tome su slični crnogorskim prvoborcima: i oni su Laliću zamjerali jer je bio nehajan prema njihovom sitnom realizmu i prema kolektivnom sjećanju na revoluciju, koje je bilo načinjeno upravo od tih njima tako važnih detalja – je li Zvečka tamo gdje je bila?

Osobno govoreći, u seriji “Crno-bijeli svijet” nisam vidio ništa od mojih osamdesetih. Možda zato što nisam ni očekivao da takvo što vidim, ili zato što sam osamdesetih u Zagreb dolazio najduže na sedam dana, a odrastao sam i živio u drugome gradu?

Osamdesetih sam petnaest mjeseci proveo služeći vojni rok u JNA. Bilo je to u Kninu i na Lastovu. Iskustvo: nešto između zatvora i ludnice. I danas sanjam da se sutra skidam (demobiliziram), a iz kasete (limeni vojnički ormarić) pokrali su mi svu opremu, pa se ne mogu razdužiti. Budim se u samrtnom znoju. To su za mene osamdesete

Ili je stvar, ipak, u tome što se gledatelj (čitatelj) u nekom filmu (ili romanu) eventualno može identificirati s nekim likom, ali još od Sergeja Bondarčuka i Mihaila Šolohova ozbiljni pripovjedači nisu imali ambiciju navesti ga da se identificira s epohom.

O kojoj god epohi da je riječ, takva identifikacija bivala je zastrašujuća, jer su negdje u njenoj pozadini morali biti prislušni uređaji, tajne službe i tenkovi upaljenih motora. Odbijanje kolektivne identifikacije kažnjava se logorom.

Ovo što ću dalje reći valja shvatiti kao osobnu priču, koja s drugim isto tako osobnim pričama može, ali i ne mora imati veze.

Osamdesete su bile mračno doba. Mnogo se umiralo, a najupečatljivija ostaje smrt koja je došla u rano jutro, 6. lipnja 1986. Bila je očekivana, stigla je u petak, a već u subotu obavljena je sahrana. Na televiziji je započinjalo Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje se trebalo odigrati u Kolumbiji, ali je premješteno u Meksiko. Nakon te smrti u mom se životu sve promijenilo, bilo mi je dvadeset i naglo sam i ostario. Kažu da čovjek ostari kad mu umru roditelji. Nije tako, oni su mi umirali četvrt stoljeća kasnije.

Osamdesetih sam petnaest mjeseci proveo služeći vojni rok u JNA. Bilo je to u Kninu i na Lastovu. Iskustvo: nešto između zatvora i ludnice. I danas sanjam da se sutra skidam (demobiliziram), a iz kasete (limeni vojnički ormarić) pokrali su mi svu opremu, pa se ne mogu razdužiti. Budim se u samrtnom znoju. To su za mene osamdesete.

Krajem 1986. isljeđivali su me u Službi državne bezbjednosti, jer sam bio na rođendanu kod prijateljice. Novine su o nama pisale kao o mladim nacistima iz boljestojećih kuća.

Osamdesetih napisani su neki veliki romani, snimani su filmovi i televizijske serije, bilo je to vrijeme kada je rock muzika bila važna. Osamdesete su se u metaforičkom smislu protegnule od Miroslava Krleže do Džonija Štulića, ali ni Krleža ni Štulić nisu – osamdesete

Četvrt stoljeća kasnije neki razduženi bezbjednjaci, da ne kažemo udbaši, današnji domoljubi, hrvatski nacionalisti, sladostrasno su pisali i govorili o tom događaju, nazivajući nas opet – mladim nacistima iz boljestojećih kuća.

Slatko sam se smijao njihovim doušničkim pisanijama, jer više nismo bili u osamdesetima.

Ustvari, ja više nisam bio u osamdesetima. U ono sam vrijeme bio naivan, uplašen, usamljen i nesretan.

Mislim da više nisam uplašen i nesretan.

Sljedećih godinu dana bilo mi je zabranjeno objavljivanje, a onda su se vremena ubrzala i zaošijala, pa je na sve zaboravljeno. Bio bih zbog tog rođendana izbačen iz Saveza komunista Jugoslavije, ali nisam bio član, pa me nisu mogli izbaciti.

I to su bile osamdesete.

Tih sam godina prebolio razne bolesti. Nijedna nije bila teška, ali sve su dugo trajale. Osamdesetih se sužavao prostor mojih životnih očekivanja i nada. Na početku, 1980. sve je još bilo moguće, bilo mi je četrnaest i već sam bio punker. Na kraju, posljednjih dana 1989. više ništa nije ovisilo od mene.

Kolektivi su odlučivali o sudbinama pojedinaca. Spasili su se samo oni koji su tada otišli daleko od Jugoslavije, i nisu se više vraćali. Ono što ja mislim, i zbog čega mi je pomalo jezovita idila osamdesetih, jest da su ratovi iz devedesetih stvar povijesnog, kulturnog, društvenog i životnog kontinuiteta u odnosu na prethodno razdoblje.

Pamtim stih iz pjesme koju je u danima Titove smrti napisao sarajevski pjesnik Velimir Milošević: “Titovo buduće doba gradili smo s Titom”. Čestiti Veljo, koji će u gradu preživjeti godine opsade, očekivao je neko drukčije doba, ali je pogodio istinu. Sretniji bi bio da je sve promašio.

Da, naravno, i ja sam nostalgičan za osamdesetima. Nostalgija je moj građevinski materijal. Ali odakle to da je nostalgija čežnja za vremenom prije edenskog progonstva? Nostalgija je žal za mračnom mladošću

Osamdesetih napisani su neki veliki romani, snimani su filmovi i televizijske serije, bilo je to vrijeme kada je rock muzika bila važna. Osamdesete su se u metaforičkom smislu protegnule od Miroslava Krleže do Džonija Štulića, ali ni Krleža ni Štulić nisu – osamdesete.

Oni nemaju ništa s mojim dječjim bolestima, s mojih petnaest mjeseci između ludnice i zatvora, a nemaju ništa ni s proročanskim stihovima jednoga sarajevskog pjesnika.

Kalendarska je činjenica da su sve te knjige i svi ti filmovi nastali u tom desetljeću, ali osamdesete su, ipak, bile nešto drugo. (Ne zaboravite da govorim u svoje ime.). Osamdesete su ono što je iz osamdesetih nastalo.

Da, naravno, i ja sam nostalgičan za osamdesetima. Nostalgija je moj građevinski materijal. Ali odakle to da je nostalgija čežnja za vremenom prije edenskog progonstva? Nostalgija je žal za mračnom mladošću.

(Prenosimo s autorova portala).

 

Još tekstova ovog autora:

  • Hvala Srbiji na mojim antitijelima
  • Ako Ministarstvo kulture ne obrani N1, onda ga treba ukinuti
  • Hrvatska bi trebala otkupiti Meštrovićev spomenik u Chicagu
  • Patrijarh Porfirije, čovjek i njegovi prijatelji
  • Bandić je trebao biti anđeo da ne postane lopov
  • Što je dopušteno desnici, ne smije biti dopušteno i ljevici
  • Balašević Sarajlijama: ja sam kriv taman i da nisam kriv
  • Obnova na Baniji zločin je ratnog profiterstva
  • Pucnjava iz strojnice po mirnim i uzornim građanima
  • Hrvoje Tkalčić, lovac na potrese

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: OSVRT Tagged With: crno-vijeli svijet, osamdesete, serija, sjećance

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Nepoznati odgovor na krize: ekofeminizam

Piše: Suzana Marjanić i Goran Đurđević

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Matematika i potresi

    Matematika i potresi

    goran-gazdek
  2. Sjeme za banijske njive

    Sjeme za banijske njive

    vladimir-jurisic
  3. Ponovno rođen

    Ponovno rođen

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.