Boris Vlašić
Skretanje pozornosti. Ono što oči vide i uši čuju, u to mozak povjeruje.
Jedina stvar na koju je mislio Travolta u “Swordfishu”. Kada namjeravaš nestati s tuđim novcem, onda prije početka razmišljaj o izlaznoj strategiji. Ili se ne petljaj. Ekipa s Hotmaila je, nevjerojatno, ali očito, stvarno mislila da ako se ubace u igru prije nego ona počne, ako sami sastave pravila, lex Agrokor, po kojima će oni igrati, biti savjetnici, to nikome neće biti sumnjivo. Hoće. Zato je trebalo skrenuti pozornost i skretati pozornost cijelo vrijeme.
Nitko se ne sastaje u restoranu.
Ovo nije pouka iz Hollywooda, nego domaćeg dokumentarnog filma prikazanog u okviru sudskog postupka jednom od hrvatskih premijera, Ivi Sanaderu. Sastanak u restoranu je uvijek privlačna stvar, u najmanju ruku će netko za susjednim stolom skužiti da niste na romantičnom dateu. Restorani imaju nadzorne kamere, jednostavno, radi sigurnosti. Uvijek se ispostavi da je večera skupa, ali se račun pojavljuje kada se šteta više ne može ukloniti.
Otvorena vrata frižidera dovoljna su za osvjetljavanje cijelog stana.
Nikada nitko ne provjerava što se nalazi u frižideru, ali zato svi pogledaju tko je u kadru. Ovdje nismo imali frižider, ali smo zato imali zanimljive likove u kolektivnoj komunikaciji. Onaj tko je prvi poslao mail na više adresa, kao da je otvorio frižider i pokazao tko se sve nalazi u prostoriji. Još je i prozivao one koji su namjeravali šutjeti, ali nisu, kao ministar Marić, mogli izbjeći da im se ime pokazuje među primateljima maila. Uglavnom, taj je pokazao da je apsolutno nedorastao poslu kojim se kasnije bavio u priči o Agrokoru.
Treba mu uzeti svu lovu koju je pokupio kao honorar i vratiti ga na početak karijere. Ipak je bila 2017. kada je sve počelo, ne možeš u mailovima slagati plan koji će se pokazati kao dokaz protiv tebe. Možeš mailom raspravljati o zakonskim rješenjima za Agrokor, ali ne možeš nakon toga dobiti skupocjeni posao u Agrokoru. Jednostavno, sam Todorić te ne bi zaposlio jer ti ne bi vjerovao.
Samo Bruce Willis može sve preživjeti.
Postoji ekipa koja broji McClanove ozljede u svakom filmu. U odnosu na normalnog čovjeka, ovaj je otporan na lomove kičme, drobljenje mozga, prijelome kukova, udarce u lice i tijelo, iščašenja svih zglobova od vrata naniže i jedino što ga uvijek nervira jest neka dosadna migrena. Hotmail operacija je imala samo jednu slabu točku, tajnost. Kako je itko iz te ekipe mislio preživjeti?
Što možeš učiniti sa sedam milijardi dolara, a ne možeš sa tri?
Ovo je pitanje Sean Connery pitao Catherine Zeta Jones kada su raspravljali o raspodjeli plijena u onom filmu gdje su oboje lopovi. Da, nema dobrog odgovora, osim pokazivanja karakternog nedostatka, pohlepe. To ide na okolnost da ekipa s Hotmaila ne razmišlja o varijanti da zatraži i dobije savjetnički honorar od Vlade, taj može biti pristojno visok i sasvim opravdan, nego se svi bestidno uključuju dalje u posao, znajući da će, kao prvo, time ugroziti osobu koja im je i dala posao, tadašnju potpredsjednicu Vlade, Martinu Dalić.
Problem nikada nije problem. Problem je tvoj odnos prema problemu.
Jack Sparrow je imao više nego osebujan odnos prema životu, ali to je bio Sparrow. Zato je on preživio sve. Svatko tko se pita što je problem sada, kada je potpredsjednica Vlade Martina Dalić otišla, morao bi vidjeti novi brod s piratima kako se pojavljuje na biralištima. Ili makar crno nebo koje nosi oluju. Ali, nitko ovdje nije Sparrow da bi znao kako upravljati brodom.
Kada se u filmu pojave škare, nakon nekoliko kadrova će netko biti ubijen njima.
Ovo je iz doba prvih filmova, ali je ostalo do danas. Škare se nisu pojavile, samo penkale kojima su potpisivani mandati za obavljanje raznih poslova, mjesto potpredsjednice Vlade, Vladina povjerenika, savjetnika… Penkala ili nalivpero je u ovom filmu zablude o dobrom poslu u Hrvatskoj ono što su inače škare, njima se daruje novi život i otima postojeći.
Svi su svjedoci neprijatelji – Prije ili kasnije svi drugi postanu neprijatelji.
Nema te ljubavi koja se može održati kada ljude pogoni niska strast, svi joj se radije prepuste nego da se odupiru i bore protiv vraga u sebi. A najveća je pobjeda vraga uvjeriti ljude da nikada nije ni bio ovdje, izrekao je u onom filmu De Niro sjedeći u crkvenoj klupi. Stoga nije loše sve uključiti u nagrađivanje, ako nema opcije efikasno se riješiti svjedoka. Ali, tada govorimo o krimićima, čak i dobrim, a ne kriminalno lošim filmovima kao što je namještaljka oko lex Agrokor.
Da, nema tu spasa. U pristojnim se državama ovo ne događa, ako se i mulja s novcem, a krade se svagdje, onda netko ipak uključi mozak.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista)
Još tekstova ovog autora:
- Hrvatska, ona dobra zemlja koja puca na ljude
- Teško je biti HDZ-ovac s takvom kandidatkinjom za predsjednicu
- Kako je Hrvatska uspjela izgraditi sustav koji štiti samo sebe
- Ona je plakala u jastuk
- Kako Miroslav Škoro voli Hrvatsku srcem i čekićem
- Kakav predsjednik treba Hrvatima
- Istina koja nikome nije po volji
- Gdje je bio Bog onog svibnja tisuću devetsto četrdeset i neke
- Unatoč Bruni Esih, Zagreb je prije 74 godine oslobođen
- Kordić je ratni zločinac, to nije pitanje interpretacije
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.