A propo teksta Tomislava Jakića ”Križ na grobu Europe”.
Bez zadrške: Da. Šefovi vlada Europske unije su na samitu u Salzburgu (19. – 20. rujna 2018.) postavili ”križ na grobu u kojemu počiva Europa…”, a skup je predvodio i križ postavio austrijski kancelar Sebastian Kurz.
Dana 15. listopada 2017. godine Austrijanci su izabrali konzervativnu stranku (Austrijsku narodnu stranku ÖVP), a na dugom je mjestu slabašne, islužene socijaldemokrate zamijenila desničarska stranka (FPÖ). Sebastian Kurz, tada već šef ”narodnjaka”, dospio je na vrh te tradicionalističke stranke-saveza moćnih pokrajinskih lobbyja s korijenima u kršćansko-socijalnoj stranci obećanjem da će stranku modernizirati i podariti joj ”svjež”, mladenački imidž.
On sam, taj urbani yuppie, predstavio se kao savršeno izdanje novog imidža, pa ju je modernizirao tako što je zamijenio dotadašnju crnu stranačku boju vedrijom tirkiznom. Nije se morao otarasiti staromodnog profila kršćansko-socijalnih prethodnika te stranke – toga se profila stranka već odavno otarasila. Kurz ju je samo bez ustezanja usmjerio – strogo u desno.
Solidarnost je nužna ne samo iz socijalno-gospodarstvenih razloga, nego i za uspostavu mira na mnogobrojnim ratištima i kriznim žarištima, a promjene klime iziskuju hitne postupke i dugoročne promišljene mjere
Izborni rezultat prošlogodišnjih izbora u Nacionalno vijeće (Parlament) pokazuje da je uvjerljiva većina austrijskog glasačkog tijela slijedila novi kurs. Sebastian Kurz je dobio šansu – doduše u koaliciji, ali njegov ”junior-partner” odstupa samo u nijansama: razlikuju se po tamnoplavoj boji (partnerova), a presudno je što je partner još desniji, sve bliži krajnjoj desnici.
U vladi se ravna prema geslu ”Suaviter in modo, fortiter in re”: sladunjav gdje treba, a može i ”robusnije”, no svakako nepokolebljiv.
Austrijanci su slijedili taj stil zato što je većina njih ”protiv stranaca”, protiv imigracije, naročito protiv muslimana. ”Integracija ima prednost pred imigracijom” glasi umiveno geslo, no svatko zna da to zapravo znači ”Auslaender raus!” (Stranci van!).
Prvorazredna se šansa nudila Kurzu sada, u drugom polugodištu 2018.: Austrija predsjedava Vijeću Europske unije, kancelar djeluje kao koordinator europske politike, što će reći da joj smije, štoviše da joj treba dati nekakav kreativni poticaj, neku ideju i program po kojem će se Austriju, tj. njega zapamtiti.
Pitanjima koja vape za idejama Europa stvarno ne oskudijeva, a Europska unija i svjetska politika u Staklenoj palači u New Yorku ipak presudno utječu na budućnost svijeta – migracije, mir, socijalna klima, solidarnost u odnosu na klimatske promjene prepoznati su već kao presudne globalne teme kojima će se morati žurno pronaći odgovor.
Solidarnost je nužna ne samo iz socijalno-gospodarstvenih razloga, nego i za uspostavu mira na mnogobrojnim ratištima i kriznim žarištima, a promjene klime iziskuju hitne postupke i dugoročne promišljene mjere.
Prema analizama ovogodišnjih nobelovaca za mir, ekonomista koji se bave utjecajima tih globalnih fenomena na ponašanje stanovništva, migracije će oscilirati s tendencijom porasta.
Politika nije samo pitanje ”pakovanja” stranačkih programa. Bitni su sadržaji.
Austrijanci su slijedili taj stil zato što je većina njih ”protiv stranaca”, protiv imigracije, naročito protiv muslimana. ”Integracija ima prednost pred imigracijom” glasi umiveno geslo, no svatko zna da to zapravo znači ”Auslaender raus!” (Stranci van!)
Vedri tirkizni program na razini Europske unije sastoji se od dvije ključne točke: suzbijanje ilegalne imigracije i striktno poštivanje vanjskih granica Europske unije.
Da je pojam ”državna granica” podignut na razinu nedodirljive svetinje, pokazuje se već tri godine. A granica države je ujedno i granica misaone sposobnosti i maštovitosti većine europskih političara, pa i aktualnog koordinatora.
On već tri godine ponosno nastupa sa svojim ”programom” i ostvarenim ciljem ”Zatvorili smo balkansku rutu”. Kakav uspjeh!
Koncept ”Otvorena, multikulturalna i multikonfesijska Europa” više se ne pojavljuje kao cilj kojem Europa treba težiti prema vizijama ”duhovnih očeva” europskog ujedinjenja, nego u kontekstu straha i odbojnosti prema ”strancima” (konkretno: prema muslimanima).
”Islam nije kompatibilan s europskim vrijednostima”, ”Muslimani nisu sposobni, nisu spremni za integraciju u Europu” – takve su ocjene ovladale javnim diskursom diljem Europe: dovoljno dokumentarnih televizijskih emisija iz cjelokupnog prostora Europske unije potkrepljuje tu tvrdnju. (Usput budi rečeno: smatram velikom sramotom odbijanje triju hrvatskih zastupnica u Europskom parlamentu da se opredijele za rezoluciju vezanu uz osudu Mađarske.
Svaka čast aktivistima isusovca o. Tvrtka Baruna, koji su uz ”nesretne” imigrante. Riječ ”imigranti” je ovdje čisti eufemizam: to su izbjeglice, nevoljnici koje su u bijeg natjerali ratovi, korumpirani režimi i diktatori, glad, suše, neplodna zemlja uslijed klimatskih promjena, uslijed suodgovornosti zbog kratkovidnosti i egoizma razvijenih zemalja.)
I sad – prema najnovijim, pouzdanim informacijama Austrija će vjerojatno istupiti iz UN-ovog Pakta o migracijama (koji je 14. srpnja predstavio glavni tajnik UN-a, a koji bi trebao biti potpisan 11. prosinca 2018. u Marakešu).
Austrija se tako pridružuje ”probranom društvu” – SAD-u, Australiji, Mađarskoj; Švicarska i Poljska razmišljaju, no i njihovo je istupanje vjerojatno (npr. Salvini i Seehofer sudjeluju, što je ravno čudu).
Koncept ”Otvorena, multikulturalna i multikonfesijska Europa” više se ne pojavljuje kao cilj kojem Europa treba težiti prema vizijama ”duhovnih očeva” europskog ujedinjenja, nego u kontekstu straha i odbojnosti prema ”strancima” (konkretno: prema muslimanima)
Rad na UN-ovom Globalnom paktu o migracijama počeo je, na poticaj Baracka Obame, u rujnu 2016.godine, u vrijeme kad su države, jedna za drugom, počele shvaćati da će migracije postati jedan od glavnih izazova kojima ni jedna država sama neće uspjeti udovoljiti.
UNHCR, koji je razradio teme Pakta, zacrtao je kao najvažnije zadatke razlučivanje kriterija za legalne i ilegalne migracije, unapređivanje pograničnih službi i koordiniranje nacionalnih organa te bespoštedno suzbijanje trgovine ”bijelim robljem”.
Za legalnu migraciju predviđeni su konkretniji programi integracije – pristup nacionalnim tržištima rada, školskim i socijalnim sustavima radi unapređenja samostalnosti i integracije imigranata.
Repatrijacija ili nastanjivanje u trećim zemljama moraju, dakako, biti tema, isto kao i stvaranje preduvjeta za povratak u zemlje podrijetla.
Pakt sadrži i odredbu da koja kaže da on ”nema međunarodnopravnu obvezatnost” – ta formula smanjuje spremnost 139 zemalja na suradnju na razinu ”krezube” deklaracije sa samo simboličkim značenjem – iako, s druge strane, ne valja podcjenjivati načelnu kooperativnost većine svjetske zajednice.
No, zloguki slogani poput ”Ugrožen nam je identitet”, ”Opasnost po suverenost zemlje”, ”Ugrožena nam je demokracija” su ili zloba ili besmislica.
Svejedno, pred kritičarima Pakta zgođušni je kancelar podvinuo rep; jasno je da kričave parole služe samo huškanju i potpirivanju strahova, jer racionalnost u vezi s temom ”migranti” odavno već ne igra nikakvu ulogu.
No čovjek se uvijek iznova naježi na pomisao kojom se lakoćom izigrava humanost. ”Put suvremenog obrazovanja vodi od humanosti preko nacionalnosti do bestijalnosti”, karakterizirao je jedan austrijski dramatičar govoreći o porastu znanja i vladanju prirodom i čovjekom uz istovremeni gubitak svijesti za ljudsko dostojanstvo.
Više od 100.000 dobrovoljaca apelira ”Gradite mostove umjesto zidova” jer ne žele pasivno tolerirati daljnje zaoštravanje imigracijske politike Europske unije
Čudimo se kako se lako čovjek povodi za programima tog ”trokoraka civilizacije”. Mi se čudimo, ali civilno društvo ne spava – pokrenulo je akciju ”Ustajanje” i ”Dižemo se”.
Više od 100.000 dobrovoljaca apelira ”Gradite mostove umjesto zidova” jer ne žele pasivno tolerirati daljnje zaoštravanje imigracijske politike Europske unije.
Novine podržavaju niz demonstracija kojima podsjećaju kancelara-koordinatora da traže od njega ”mnogo više od stalno ponavljane mantre ‘Zatvorili smo balkansku rutu”’ – traže povratak korijenima Europske unije i Druge Republike Austrije, u čiji je Ustav ugrađena Opća deklaracija o ljudskim pravima. Pjevaju ”We shall overcome” i poručuju da će nakon tri godine morati polagati račun ne samo svojim istomišljenicima nego i kritičarima.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ukrajina ipak ostavljena i osamljena: Tko uči iz povijesti?
- Dvoumice zbog autokritike jednog pape na pragu smrti
- Seksualna zloporaba djece od strane crkvenih službenika
- Iskrivljena menadžerska etika i bijeg iz fotelje u fotelju
- Dileme oko dopuštanja potpomognutog samoubojstva
- Yes, We care
- Kako glasači padaju na ”karizmatike”
- Trajno zabraniti skup u Bleiburgu jer Austrija neće fašizam
- Pandemija hara bez obzira na protivnike – antivaksere
- Gospodo biskupi, pušete u isti rog s antivakserima!
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.