autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Oprost i pomirenje može smanjiti osjećaj nepravde za žrtvu

Autor: Zdenka Pantić / 03.08.2022.

Zdenka Pantić

Bliži se 5. kolovoza, državni blagdan. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Pretpostavljam da će se proslava odvijati u uobičajenom pobjedničkom tonu, možda prigodno spomenuti sve žrtve, donekle držati podalje ekstremiste – bukače. Sigurno će biti naglašena značajna postignuća i svijetla perspektiva.

Isto tako sigurno je da mnogo toga važnog na obilježavanju ”Oluje” neće biti spomenuto, a upravo ova prigoda priziva izbjegavanu temu suočavanja s prošlosti, pravde i pravednosti, nestalih, civilnih žrtava, značaju izlaska iz crno-bijelog tumačenja stvarnosti, odustajanja od razvijanja mitova…

Iako je u proteklom vremenu bilo postupaka koji su budili nadu u otvaranje i rad na grupnom pomirenju/normalizaciji/rekoncilijaciji (u slučaju Hrvatske između ostalog i zbog tadašnje politike regionalne suradnje od strane Europske unije), nespremnost za dijalog o prošlosti unutar društva kao i sa stranama u bivšem sukobu i dalje je prisutna (i uznemirujuća).

U međuvremenu saznajem kako je bliska osoba s Banije ponovo oboljela od karcinoma: prije tridesetak godina (ratno vrijeme) i današnja poslijepotresna stvarnost boravka u tijesnom kontejneru ispred rodne kuće – oštećenog spomenika kulture uzimaju danak.

U ove dvije godine namučila se skupljajući dokumente za obnovu. Pri tome nije neobrazovana, nije pripadnica neke marginalizirane skupine, nije izolirana nego dapače može se reći i zaslužna je građanka. U borbi s čudno ustrojenom administracijom i (ne)brigom za obnovu poslije potresa. Koliko nepotrebnog stresa možemo podnijeti?

Što je to rekoncilijacija?

Rekoncilijacija ili pomirenje je psihološki (individualni, grupni) proces usmjeren na liječenje, popravljanje odnosa, prije svega obnavljanje povjerenja; ima emocionalni učinak, ali može blagotvorno utjecati i na tjelesno stanje, te rezultirati mentalnom, emocionalnom i fizičkom dobrobiti pojedinca.

Traženje oprosta i pomirenje može smanjiti osjećaj nepravde za žrtvu; u tom procesu počinitelj postaje ranjiv preuzimajući odgovornost za svoje postupke (ali i donekle oslobođen tereta), a preživjeli biva osnažen i ima priliku oprosta čime i sebe oslobađa teških osjećaja.

Proces pomirenja među grupama obično uključuje pregovore, medijaciju i arbitražu (uključuje elite). Dublji nivo u rekoncilijaciji traži promjenu postupaka koji ”hrane” konflikt, zahtijeva novi socijalni repertoar koji služi razvoju kulture mira (D. Bar Tai, 2009.).

Nije dovoljno naglasiti koliko je pomirenje zahtjevan i složen proces nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji te koliko procesi suočavanja s prošlošću i rekoncilijacija ovise o političkoj volji.

Prije više od desetak godina činilo se kako će inicijativa oko formiranja Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o žrtvama i ratnim zločinima (REKOM) kroz suradnju između vlada i civilnog društva donijeti rezultate, što se nije dogodilo (civilne organizacije i istaknuti pojedinci, u Hrvatskoj i regiji, ne odustaju).

Izraelski psiholog Dan Bar-On, govoreći o svom aktivističkom i znanstvenom radu na prevladavanju sukoba i pomirenja Izraelaca i Palestinaca, Nijemaca i Židova i drugih, (Novosti, 2006.) kaže:

”Pomirenje je iznimno plemeniti cilj, ali je za takvo što, govorim to iz vlastita iskustva, potrebno jako puno vremena, volje, odricanja, stručnosti i, dakako, ukupnih društvenih i političkih prilika koje to trebaju omogućiti”.

I zaključuje: ”Mora se raditi na prevenirajućem dijalogu. U razgovoru sa samim sobom i s drugima treba proniknuti u ono što se prenosi iz jedne u drugu generaciju, i kako sprečavati te nataložene poruke da ne isprovociraju neki novi akt osvete u budućnosti”.

Na tom tragu Vamik Volkan (2000.) piše o traumatiziranim društvima i psihološkoj brizi, zauzimajući se za proširenje koncepta preventivne medicine. Kada se dogodi masovna katastrofa kao što je etnički baziran sukob, psihološki efekt je vidljiv:

  1. Individualno kroz različite smetnje i posttraumatski stresni poremećaj.
  2. U pogođenim zajednicama mogu se pojaviti novi socijalni procesi i zajednička ponašanja, potaknuto promjenama psihološkog stanja pogođenih osoba.
  3. Traumatizirane osobe mogu, uglavnom nesvjesno, zadužiti svoje potomstvo da za izravno traumatiziranu generaciju riješi nedovršene psihološke zadatke povezane sa zajedničkom traumom (pimjerice, žalovanje za velikim gubicima, osveta i drugo).

Kod konflikta između dviju etničkih grupa radi se o velikom broju ljudi koji se nikada neće susresti, ali u svojoj grupi dijele osjećaj nacionalne, religiozne ili etničke pripadnosti.

U vremenima krize i sukoba gubi se inače važan značaj razlika među pripadnicima iste grupe (profesija, socijalni status, rodne i druge razlike…).

Pri tome istovremeno suprotstavljene/susjedne grupe imaju i puno sličnosti (za vrijeme konflikta dominantna je potreba za kohezijom grupe pred vanjskom prijetnjom), pa se ova sličnost među grupama gubi iz fokusa, negira, neprijatelj biva dehumaniziran.

Snage koje stoje iza sukoba znaju kako izmanipulirati i iskoristiti osjećaje koji zamagle rasuđivanje te pojedinci u krizi, sukobu, traže (naoko) odlučnog vođu kojeg će poslušno slijediti, ne propitujući vlastite postupke..

Lako se možemo, kao pojedinci i grupe, naći u ulozi žrtve, ali i počinitelja. Složeni su kognitivni, emocionalni, kontekstualni faktori iza toga.

Krajem devedesetih odlazili smo (NVO RCT Zagreb) u neka mjesta odakle su bili naši korisnici, izbjeglice iz BiH, kako bi se uz podršku suočili s mjestom stradanja i mogli donijeti odluke o daljnjem životu.

U jednom susretu s ranije mobiliziranim pripadnikom srpskih snaga na pitanje što je mislio uzimajući oružje, odgovorio je da im je rečeno da idu braniti Jugoslaviju!? Ovaj čovjek uskoro je uvidio da su ciljevi drugi, ubrzo je bio ranjen, s trajnim tjelesnim oštećenjem. Kolega iz tima bio je porijeklom iz srebreničkog kraja, njih dvojica bili su kadri razgovarati i čuti jedan drugoga.

Kod procesa pomirenja potrebno je proći obrnuti put, odnosno prepoznati u sebi – svojoj grupi sličnost sa suprotstavljenom, uviđajući i njihovu poziciju.

Jedno od psiholoških objašnjenja za otpor velike grupe/države/društva za suočenje s vlastitim negativnostima je nastojanje izbjeći sveopću depresivnu reakciju (slično je i kod pojedinca kod kojega u terapiji može privremeno doći i do pogoršanja simptoma dok ne prihvati realniju sliku sebe, nakon čega može postići rast i razvoj).

Uvjerena sam, međutim, da je značajniji utjecaj političkih elita iz vremena sukoba koje nastoje ostati na vlasti ono što priječi procese normalizacije, pomirenja. Složeni procesi normalizacije trebali bi se odvijati ”odozgo”, i susresti s procesima iz ”baze”.

Pišući o izazovima tranzicijske pravde i pomirenja na prostorima bivše Jugoslavije te ulozi Haškog tribunala (MKSJ), Gentian Zyberi i Jernej Letnar Cernič (2016.) zaključuju kako za suočavanje s nedjelima iz prošlosti počinjenim za vrijeme oružanog sukoba i za suočavanje s njihovim destruktivnim učincima svakom društvu treba vremena, ali ovaj se proces ne može proizvoljno odgađati.

Zajedničko je da glavni političari u ovim prostorima tumače različite odluke MKSJ-a prema tome koliko potvrđuju njihov narativ o sukobu, a propituju ili odbijaju presude kada se razilaze s njime (te slave kao heroje osobe osuđene za ratni zločin), izbjegavajući samorefleksiju.

Više puta sam početkom dvijetisućitih odlazila na Kosovo. U to doba još se putovalo avionom prvo do Skopja pa automobilom do Prištine. Mladi kolega, liječnik, je vozač. Dok putujemo mjestimično pustim krajem, priča mi o sukobu, izbjeglištvu, povratku, patnji i karakteru svog naroda (Albanac), odlasku Srba…

Sljedeće godine ponovo se susrećemo, idemo istim putem. Kolega nastavlja priču: ”Znate, mislio sam da je u redu što je dio stanovništva otišao. Sada shvaćam da je ovo i njihova postojbina te da bi bilo u redu da se nađe način suživota budući da nisu svi bili neprijatelji”.

Volkan piše kako je nakon katastrofe etničkog konflikta moguća biosocijalna obnova ili degeneracija.

U susretu s različitim ljudima na terenu (ovog proljeća ponovo meni dragocjenih) kod tzv. ”običnog svijeta”, žitelja malih mjesta poharanih različitim nevoljama, ljudi različitih iskustava i obilježja, vidim potencijale za ”biosocijalnu obnovu”.

Ipak, kako navode spominjani autori, nužne su dozvole, poticaji i postupci ”odozgo”. Čini mi se kako postoje ”paralelni svjetovi” koji slabo komuniciraju imajući vrlo različite živote.

Što mogu profesionalci? Aktivisti?

Volkan predlaže ”preventivnu medicinu” za traumatizirana društva, što je nužan, ali dugotrajan napor u pravcu ozdravljenja i obnove, ovisan o fondovima i politici.

Potrebno je da profesionalci u području mentalnog zdravlja ) u postkonfliktnom društvu postave neku vrstu ”dijagnostike” društva (meni se čini da bi to još uvijek prije mogli aktivisti nego ljudi iz sustava; poslijeratna društva često imaju oslabljene institucije), te vide koje su potrebe, koje su promjene nastupile u socijalnim konvencijama i procesima i da budu usmjereni djelovati šire od pomaganja pojedincima.

Potrebno je djelovati na prekid kruga neprijateljstva, razvijati strategije za prekid transgeneracijskog prijenosa traume, podržavati, educirati, okupljati na ovim temama profesionalce i ljude dobre volje.

I opet smo na početku: što prepoznaje politika, što zna i može, što hoće. U tekstovima i susretima s nekim od autora koji su se bavili pomirenjem, daju se dobre ideje i primjeri, naglašava potreba psihopolitičkog dijaloga, ali i sami svjedoče svojim iskustvom kako je to neizvjesna rabota.

Još jedan primjer iz BiH. Borac Armije BiH mi govori: ”U završnim operacijama uz rijeku Spreču, nakon bitke vidim na terenu poginule mlade neprijateljske vojnike – gotovo djeca. Plakali smo”.

Uvijek me pogodi sjećanje na ovu priču. I sačuvana sposobnost za empatiju. To daje neku nadu. Neki dan čitam o tri prijatelja iz Maglaja, u ratu pripadnika triju vojski. Oni, dobro razumiju tragiku sukoba i važnosti normalizacije, pomirenja, preventivnog rada.

(Usput, razgraničenje među budućim entitetima se znalo, izgleda svugdje, od ranije. Zar nije moglo dogovorom? Zar se doista ne može zaustaviti sukob pregovorima u Ukrajini?)

Evo, prisjetih se davnog susreta u jednoj osnovnoj školi u istočnoj Slavoniji s učiteljima. Naš dolazak prvi put okupio je oko jedne stručne teme cijeli nastavnički zbor (zahvalna sam tadašnjem ravnatelju).

Radilo se o školi gdje su se pod istim krovom strogo odvojeno držala djeca i nastavnici prema nacionalnoj pripadnosti. Sjediti u krugu i vidjeti jedni druge, čuti, razmijeniti misli i prepoznati snažne i pomiješane osjećaje, sresti ljude u onim ”drugima”, prvi put od završetka rata (bila je 2002. godina) bio je snažan i ohrabrujući događaj.

Nada?

Za sada je i pitanje osiguranja toplog obroka za svu djecu nešto što se dugo čeka.

Vidjet ćemo.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Život Vjere Solar u traumi i ozračju zavjere šutnje o zločinu
  • Gdje je nestao sram, krivnja, isprika?
  • Zambija zove: Moja ispovijest o usvojenjima
  • Naši rituali ili što da poželimo dragim ljudima na Baniji?
  • Okretanje leđa Anji Šimpraga: naša odgovornosti i krivica
  • Što bih rekla o mojoj, Baby boom generaciji
  • Osjećam se bespomoćno. Zato radim s ukrajinskim izbjeglicama
  • Minskim stradalnicima poboljšati položaj i kvalitetu života
  • Nužno je ukazivati na važne probleme današnjeg čovječanstva
  • Rješenje su pregovori, a ne eskalacija rata u Ukrajini

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: EJRENA Tagged With: Ejrena, Oluja, oprost, pomirenje, REKOM, Zdenka Pantić

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT