Papa Franjo ne dolazi u Srbiju. Ne još.

Iako su se u beogradskoj nadbiskupiji nadali da su govorkanja kako Papa ipak dolazi u Srbiju (kuloarski govori, inače, iskreniji i ozbiljniji nego ikada prije), te iako je ministar inozemnih poslova Vlade Republike Srbije Ivica Dačić, kako doznajem, bio vrlo blizu da uputi poziv papi Franji, desnoj Srbiji, koja će ovo čitati s vidnim olakšanjem, neutralnoj Srbiji, kojoj bi Papin dolazak bio znak, ako ništa drugo, ozbiljnog približavanja Europskoj Uniji (jer Vatikan neosporno želi vidjeti Srbiju što prije kao članicu EU), te progresivnoj ili, preciznije rečeno, mirotvorno angažiranoj Srbiji, koja bi Papu svakako morala pozdraviti, nažalost (kažem nažalost jer sam ovoj posljednjoj Srbiji najbliži, ne samo jer se u njoj prepoznaju i oni kršćani, bilo katolici, bilo pravoslavni, bilo protestanti, kojima je stalo do unapređenja mira i ekumenizma) mora se kazati da papa Franjo ne dolazi u Srbiju. Ne još. Pojasnit ću što znači ovo ”ne još”.

Pustimo sada protokolarne i kurtoazne pozive koje svaki šef države upućuje Papi kada ga posjećuje u Vatikanu – takva je bila i ona nedavna kurtoazna pozivnica tijekom susreta predsjednika Nikolića i pape Franje ili susreta Pape i Kolinde Grabar-Kitarović; procedura je sljedeća: Papu može pozvati Vlada Srbije sama ili zajedno s vladikama Srpske pravoslavne crkve.

Pristojnost ne bi dopustila srbijanskoj diplomaciji da bilo što poduzme u trenutku kada Sveta Stolica još nema nuncija u Beogradu. Zatim, taj isti diplomatski bonton ne bi smio dopustiti ministru Dačiću da se eventualni Papin posjet pretvori ili iskoristi kao tema u već pokrenutoj političkoj kampanji uoči nadolazećih izbora. To bi zaista bio veliki promašaj, ako ne i diplomatski skandal

Je li ministar Dačić želio ispitati teren, je li došlo do nedovoljno promišljena i proučena poteza unutar same Vlade (teško da bi Dačić pozvao Papu bez suglasnosti s premijerom Aleksandrom Vučićem), jesu li članovi Vlade toliko neupućeni da ne prate zbivanja unutar SPC i između SPC-a i Vatikana manje je važno pitanje.

Pristojnost ne bi dopustila srbijanskoj diplomaciji da bilo što poduzme u trenutku kada Sveta Stolica još nema nuncija u Beogradu. Zatim, taj isti diplomatski bonton ne bi smio dopustiti ministru Dačiću da se eventualni Papi posjeta pretvori ili iskoristi kao tema u već pokrenutoj političkoj kampanji uoči nadolazećih izbora. To bi zaista bio veliki promašaj, ako ne i diplomatski skandal.

Patrijarh SPC-a Irinej je u više navrata rekao da on nema ništa protiv toga da Vlada Srbije na autonoman način pozove Papu u Srbiju. U to se SPC ne bi miješala, rekao je Irinej. Međutim, Vlada Srbije ipak ne bi pozvala Papu bez suglasnosti s vodstvom SPC-a. A SPC, pustimo sada i unutarnjacrkvena trvenja, ima jasnu proceduru: ili Vlada Srbije upućuje prijedlog Sinodu SPC-u ili na dnevni red Sinode bilo tko od vladika, bio član Sinode ili ne, stavlja tu točku na dnevni red.

Zatim, neovisno o tomu tko predlaže, Vlada ili netko od episkopa, o eventualnom pozivu Papi da posjeti Srbiju odlučuju svi episkopi, pretpostavljamo, konsenzusom, a ne preglasavanjem. Takva bi bila procedura.

U patrijaršiji i u razgovoru s jednim članom Sinode saznajem da posjet pape Franje Srbiji (poziv Papi) još nije (bi0) uvršten na dnevni red Sinode. O pozivu se formalno nije govorilo ni prilikom nedavnog boravka (subota 16. siječnja) delegacije SPC-a kod Pape (mitropolit dr. Amfilohije Radović, vladika dr. Irinej Bulović i veleposlanik nekad za Svetu Stolicu, sada pred UNESCO-om dr. Darko Tanasković), kada se govorilo o budućoj mješovitoj komisiji o Alojziju Stepincu, ali i o drugim crkvenim temama.

U patrijaršiji i u razgovoru s jednim članom Sinode saznajem da posjet pape Franje Srbiji (poziv Papi) još nije (bio) uvršten na dnevni red Sinode. O pozivu se formalno nije govorilo ni prilikom nedavnog boravka (subota 16. siječnja) delegacije SPC-a kod Pape (mitropolit dr. Amfilohije Radović, vladika dr. Irinej Bulović i veleposlanik, ekad za Svetu Stolicu, sada pred UNESCO-om,  dr. Darko Tanasković), kada se govorilo o budućoj mješovitoj komisiji o Alojziju Stepincu, ali i o drugim crkvenim temama

Do posjete pape Franji Srbiji, ako to bude ovisilo o raspoloženju među vladikama SPC-a, neće doći prije nego što rad najavljene mješovite komisije ne donese neke vidljive plodove.

Dakle, to neće biti tako skoro s obzirom da će se komisija ili radna grupa baviti predratnim, ratnim i poslijeratnim Stepincem te će, kako to priželjkuje Vatikan, vatikanska diplomacija i Papa osobno, morati biti kadra dovesti ”do zajedničkog čitanja problematične povijesti Drugog svjetskog rata” (za što će biti od krucijalne važnosti da se stručnjacima otvori i arhiva pape Pija XII., koja se sada još digitalizira i priprema), odnosno jer se očekuje da rad komisije bude proveden, kako je napisao državni tajnik kardinal Parolin, a nedavno ponovio njegov suradnik u opširnom članku objavljenom o vatikanskom dnevniku L’Osservatore Romano, u klimi sa što manje međusobnih tenzija i optuživanja (između Zagreba i Beograda).

Novi je pak element sada u igri, a to je vijest koju je objavio Tiskovni ured Svete Stolice u petak 5. veljače, da će se papa Franjo i patrijarh Ruske pravoslavne crkve Kiril sastati u zračnoj luci u Havani 12. veljače.

Vijest i susret su epohalni jer će to biti prvi (makar trosatni) sastanak nekog poglavara Katoličke crkve i ruskog patrijarha od velikog crkvenog raskola 1054. godine. Naime, papa Franjo 12. veljače putuje u pastoralni posjet Meksiku i zaustavit će se na Kubi (stiže u Havanu u 14 sati, a nastavlja u 17:30 po lokalnom vremenu) gdje će Kiril već biti u posjetu, rekao je vatikanski glasnogovornik isusovac Federico Lombardi.

”Ovaj sastanak će biti prvi u povijesti i važan korak naprijed u odnosu dviju crkava”, navodi se pak u zajedničkom priopćenju Svete Stolice i Moskovske patrijaršije. Ruski patrijarh dolazi na prvi sastanak s Papom jer je potreban zajednički odgovor na progon kršćana na Bliskom istoku rekao je drugi čovjek Moskovske patrijaršije mitropolit Ilarion, zadužen za vanjske odnose Ruske pravoslavne crkve.

Što je tu novost za SPC? Pa to da će ovaj susret pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila sasvim sigurno dovesti do preispitivanja emocija u radikalno antivatikanskim redovima u SPC-u, pa će oni episkopi koji promiču dobre odnose sa Svetom Stolicom, a takvi su bački Irinej Bulović i mitropolit crnogorski Amfilohije Radović, da ne govorimo o mlađim vladikama kakvi su mitropolit zagrebački Porfirije Perić, vladika zahumsko-hercegovački Grigorije Durić (koji je najbolje od svih govorio na susretu vjerskih poglavara s papom Franjom u Sarajevu) ili vladika slavonski Jovan Ćulibrk

Razilaženja dviju crkava nisu uklonjena, ali stavljena su na stranu kako bi patrijarh i Papa mogli zajednički odgovoriti na progon kršćana, rekao je Ilarion. ”Situacija na Bliskom istoku, u sjevernoj i u srednjoj Africi i u nekim drugim regijama gdje ekstremisti provode genocid na kršćanima zahtijeva poduzimanje hitnih mjera i bliskiju suradnju između kršćanskih crkava”, rekao je Ilarion.

Dvojica crkvenih poglavara neće se sastati u Europi jer se Kiril tome protivio. ”Uglavnom zato jer je Europa povezana s tragičnim povijesnim podjelama i sukobima među kršćanima”, rekao je Ilarion. Susret se dugo pripremao i završit će objavom zajedničke izjave. ”Sveta Stolica i Moskovska patrijaršija nadaju se da će to također biti i znak nade za sve ljude dobre volje”, navodi se u zajedničkom priopćenju dviju crkava.

Što je tu novost za SPC?

Pa to da će taj susret pape Franje i moskovskog patrijarha Kirila sasvim sigurno dovesti do preispitivanja emocija u radikalno antivatikanskim redovima u SPC-u, pa će oni episkopi koji promiču dobre odnose sa Svetom Stolicom, a takvi su bački Irinej Bulović i mitropolit crnogorski Amfilohije Radović, da ne govorimo o mlađim vladikama kakvi su mitropolit zagrebački Porfirije Perić, vladika zahumsko-hercegovački Grigorije Durić (koji je najbolje od svih govorio na susretu vjerskih poglavara s papom Franjom u Sarajevu) ili vladika slavonski Jovan Ćulibrk, imati razlog više da, kada situacija konačno bude zrela, jer će biti sve više ”ljudi dobre volje”, Papa bude pozvan u Srbiju kao državni, ali i kao crkveni poglavar da, osim što će ohrabriti i pastoralno obići katolike u Srbiji, zajedno s braćom pravoslavnima moli u hramu Svetoga Save.

Još tekstova ovog autora:

• Tko je čovjek, Jorge Mario Bergoglio, koji obnavlja Crkvu?
• Izašao sam iz bolnice, pogledao emisiju Peti dan, i požalio!
• Matu Uzinića čitam ovako: kršćanstvo mora biti oslobodilačko
• Velike greške i zloća u pisanju o Bozanićevom nasljedniku
• Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (2)
• Nekoliko opaski o novinarstvu kakav prakticiram
• Majko naša koji si Bog, pazi na sina u zambijskom zatvoru
• Matijanićeva smrt: trebamo neovisnu istragu i bolje novinare
• Braćo pederi, sestre lezbe: Bog vas voli! I ja isto
• Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba

» Svi tekstovi ovog autora