Papa Franjo u Sarajevu!

Ovu važnu vijest donosim iz dva relevantna katolička izvora: ”Želim objaviti da ću u subotu, 6. lipnja, ako Bog da, ići u Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine”, rekao je papa Franjo nakon Angelusa na Trgu svetoga Petra, u nedjelju 1. veljače javlja Informativna katolička agencija (IKA) iz Zagreba.

”Draga braćo i sestre, želim najaviti da ću u subotu, 6. lipnja, ako se to Bogu svidi, poći u Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine. Već od sada vas molim da molite kako bi moj posjet tim dragim narodima bio ohrabrenje vjernicima katolicima te polučio kvasac dobra i doprinio konsolidaciji bratstva i mir”, kazao je papa Franjo u nagovoru nakon Angelusa prenosi pak sarajevska Katolička tiskovna agencija (KTA).

”Draga braćo i sestre, želim najaviti da ću u subotu, 6. lipnja, ako se to Bogu svidi, poći u Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine. Već od sada vas molim da molite kako bi moj posjet tim dragim narodima bio ohrabrenje vjernicima katolicima te polučio kvasac dobra i doprinio konsolidaciji bratstva i mira”, kazao je papa Franjo u nagovoru nakon Angelusa prenosi pak sarajevska Katolička tiskovna agencija

Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini najavio je konferenciju za novinstvo koja će se održati danas, ponedjeljak, 2. veljače 2015. u 9.30 sati u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu. Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić tom će prigodom govoriti o predstojećem pohodu pape Franje Bosni i Hercegovini.

Sarajevo je 12.-13. travnja 1997. posjetio papa Ivan Pavao II. koji je tada bio već narušena zdravlja (posjetit će i Banja Luku 22. lipnja 2003. kada je beatificirao Ivana Merza). Tijekom duge mise pod snježnom mećavom, održane na otvorenom na koševskom stadionu poljski papa pozvao je na izmirenje i na oprost. Intenzivno sam pratio taj susret, djelomice pomogao sarajevskim biskupima u organiziranju nekih segmenata cijele te velike akcije i napisao neke zapažene tekstove zbog kojih sam, među inima, dobio nagradu za najbolji izvještaj i za najbolji komentar Hrvatskog novinarskog društva (za tekstove objavljene u riječkom Novom listu i u sarajevskom Oslobođenju).

Hoću kazati da je tema odnosa Svete stolice s ovdašnjim mjesnim crkvama, a osobito sa Crkvom u BiH (pa tako i s temom uže i šire balkanske ekumene) meni od fundamentalne važnosti i da joj pristupam krajnje posvećeno, ali i strogo profesionalno.

Papa Franjo u posjet Sarajevu pozvan je još prošle godine tijekom obilježavanja stogodišnjice ubojstva Franje Ferdinanda, događaja koji je bio povod početku Prvoga svjetskog rata. Bio sam i među onima koji su slali privatna pisma Papi da učini što je god moguće da pohodi Sarajevo.

Riječ je, pojasnimo i to, o neočekivanoj odluci, jer do sada nije bio najavljen mogući dolazak Pape u BiH. Navodno je gotovo sve bilo pripremljeno za dolazak prošle godine povodom stote godišnjice početka Prvog svjetskog rata, kada je iz Sarajeva trebao poslati poruku mira. Tada je Papa dobio službeni poziv Predsjedništva BiH, ali se od putovanja ipak odustalo.

I sada je to, uz Božju pomoć, stvarnost. Papa Franjo, moj profesor Jorge Bergoglio, će doći i to ojačan, jer će stići i kao čvrst kandidat za dobivanje Nobelove nagrade za mir budući da će nominacija biti jako puno, a već je ovih dana objavljeno da ga nominira Norveška.

Papa Franjo i kongoanski liječnik Denis Mukwege nominirani su za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir, izvijestili su u ponedjeljak 26. siječnja članovi norveškog parlamenta. Papa je ”odigrao veliku ulogu u svijetu. Koliko znam, dosad nijedan Papa nije dobio ovu nagradu”, rekao je član Liberalne stranke, parlamentarni zastupnik Abid Raja, istaknuvši Papin angažman na postizanju društvene pravde i na obrani slobode vjere. ”Kao musliman mogu reći da mi je velika čast nominirati papu Franju”, dodao je.

Papa dolazi u glavni grad Bosne i Hercegovine. Dolazi Crki u njoj, ali dolazi i kao državnik pokušati pomoći državi i podijeljenom društvu da izađe iz gliba i da se svi sitničari i svi nacionalisti i profiteri okane budlaština kako bi Bosna i Hercegovina zakoračila, i to ozbiljno, putem prosperiteta i europskih integracija

Parlamentarci, akademici, bivši dobitnici Nobelove nagrade, kao i aktualni i bivši članovi Odbora za dodjelu Nobelove nagrade među osobama su koje imaju pravo objaviti nominacije do 1. veljače.

Elem, vratimo se putovanju. To će biti njegovo drugo putovanje u jednu balkansku zemlju s obzirom na to da je u rujnu prošle godine posjetio Albaniju.

Papa je, angažiran na reformi Kurije tijekom 2015., predvidio desetak putovanja, no sve pojedinosti još nisu poznate. Nakon turneje u siječnju po Šri Lanki i Filipinima u srpnju će posjetiti Ekvador, Boliviju i Paragvaj, a u rujnu Sjedinjene Države. Izrazio je i želju da krajem godine posjeti Srednjoafričku Republiku i Ugandu. Otkako je izabran, pohodio je, da se i toga prisjetimo, Rio de Janeiro, Brazil (srpanj 2013.), Jordan, Izrael i Palestinu (svibanj 2014.), Južnu Koreju (kolovoz 2014.), već spomenutu Albaniju (rujan 2014,), Parlament i Vijeće Europe u Strassbourgu (studeni 2014.) i Tursku (također studeni 2014.).

Od relevantih reakcija do sada objavljenih ističem pismo predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koje prenosim u cijelosti:

”Obradovala nas je vijest o nakani pape Franje da u lipnju pohodi Sarajevo. Njegova najava o tom pastirskom pohodu podsjeća nas one žive želje svetog Ivana Pavla II. koji je to htio učiniti u sklopu pohoda Hrvatskoj 1994. Dakle, prije punih dvadeset godina. Tada je, naime, u tijeku rata on htio svojim pohodom dati obol miru na ovim područjima.

Imao je u planu posjetiti tri grada: Beograd, Zagreb i Sarajevo. Ali, nije išlo sve što je želio. Ne zna se javno koji su bili razlozi da mu je Beograd uskratio gostoprimstvo. Ali, za Sarajevo znamo kako mu međunarodna zajednica nije jamčila sigurnost. U Zagrebu je tada dočekan veličanstveno na Hipodromu kad je proslavljena ona ‘Misa stoljeća’.

Gledom pak na nakanu pape Franje da u lipnju pođe u Sarajevo prisjećam se kako je sveti Ivan Pavao II. nakon povratka iz Hrvatske slavio misu u Castel Gandolfu i uputio najdirljiviji vapaj koji je Papa ikad izgovorio. Uzdignutim pogledom prema Bosni i Hercegovini, on je povišenim glasom zavapio:

‘S vama smo, i bit ćemo sve više s vama!’ Osobito je bio dirljiv i znakovit susret u Sarajevu, nakon ‘tri godine čekanja’ (1997.) kad je rekao da želi zagrliti sve stanovnike toliko napaćene zemlje. A posebice one koji na svom tijelu nose biljege rata, ili su tijekom godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove. Sveti Ivan Pavao II. im je tada zajamčio kako upravo oni ‘u Papinu srcu imaju povlašteno mjesto’.

Budući da je Sarajevo postalo znak patnje čitave Europe u XX. stoljeću, a uz taj grad povezano je izbijanje i Prvoga svjetskog rata prije stotinu godina (1914.), razumljivo je da je i papa Franjo ovom objavom pokazao da stanovnici ‘te napaćene zemlje’ imaju povlašteno mjestu i u njegovu srcu. Znatiželjan sam koju će poruku Papa tamo uputiti.

Sigurno će njegove riječi biti upravljene najprije narodima Bosne i Hercegovine, s bolnim iskustvom stradanja, patnje i rata koji je ostavio zapanjujuće tragove pustošenja. A onda i svim javnim, političkim i kulturnim djelatnicima Europe i svijeta koji mogu pomoći da ranjena i osiromašena Bosna i Hercegovina krene putem svestranog napretka.

To je, naime, zemlja dobrih, radinih i ponosnih ljudi koji su voljni živjeti tamo gdje su ‘nikli i obikli’ (kardinal Puljić), pa tamo unatoč teškoćama izgrađivati svoju budućnost putem mira, pravde i suradnje.

Takvoj nakani i želji i papa Franjo želi dati svoj poticaj i uputiti molitvu Svemogućemu da više nikada ne bude rata. Stoga, već sada radujemo se toj Papinoj nakani i kličemo neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje”, istaknuo je u izjavi predsjednik HBK.

Papa preskače nacionaliste iz tzv. Herceg-Bosne, sitničare trećeg entiteta, a po drugi puta preskače i Hrvatsku koja se nakon četiri papina posjeta od osamostaljenja treba odlučiti hoće li konačno uzeti u obzir što joj pape poručuju ili će nastaviti da budalaši i iznevjeruje poruke mira i ekumenizma. U tom kontekstu i apostolski i državni posjet BiH trebat će sagledati i u kontekstu politike biranja novih biskupa Katoličke crkve u RH

Bit će još prilika, sasvim sigurno, jer će to od sada biti jedan od mojih prioritetnih uredničkih i publicističkih ciljeva i zadataka: pomagati da se što bolje pripremimo za taj važan susret. Svi mi koji iskreno volimo Bosnu i Hercegovinu jer je osjećamo svojom (meni su dvije bake i jedan djed iz Bosne, pa nju također smatram domovinom i zbog toga sam tamo proveo neke teške dane opsade Sarajeva, ali i tri poratne godine, od ljeta 1996. jeseni 1999.) dat ćemo, uvjeren sam, sve što možemo da BiH maksimalno profitira kako na pastoralnom, tako na ekumenskom i međureligijskom, pa i na političkom planu od ovoga velikoga blagoslova.

Trebat će, naravno, imati u vidu mnoge procese u tijeku i druge o kojima će se govoriti – kao što je Papin pravorijek o tzv. međugorskim ukazanjima. Već sada mogu sa velikom sigurnošću zaključiti da su posjet Sarajevu i slučaj Međugorja povezani. Onako, prima facie, Papa je mogao reći da dolazi i u Bosnu i posebno u Hercegovinu, recimo, liječiti rane podijeljena Mostara, ali dolazi samo u Sarajevo. Tko zna, možda se i to promijeni, ali sumnjam. Tiha crkvena diplomacija je do jučerašnje objave vijesti sasvim sigurno ozbiljno radila i ništa nije prepustila slučaju. Vatikan ne improvizira. Uz kinesku, riječ je o najboljoj, najtemeljitijoj diplomaciji na svijetu.

Uz osobni angažman kardinala Vinka Puljića i nuncija u BiH, nadbiskupa Luigija Pezzuta ne treba zanemariti doprinos velikog poznavatelja prilika u BiH i u regiji, velikog prijatelj Bosne i Hercegovine, osobu velikoga Papina povjerenja, sadašnjeg nuncija u RH i prethodnog nuncija u BiH msgr. Alessandra D’Errica.

Ali, već sada možemo bez sumnje u to da griješimo zaključiti nekoliko stvari. Prvo, Papa dolazi u glavni grad Bosne i Hercegovine. Dolazi Crki u njoj, ali dolazi i kao državnik pokušati pomoći državi i podijeljenom društvu da izađe iz gliba i da se svi sitničari i svi nacionalisti i profiteri okane budlaština kako bi Bosna i Hercegovina zakoračila, i to ozbiljno, putem prosperiteta i europskih integracija.

Drugo, jasno je rekao da dolazi osokoliti katolike, ali i ususret ”dragim narodima”, da se potaknu ”bratstvo i mir”. Naravno, dolazi i braći pravoslavnima i muslimanima da bi potaknuo da se jačaju ekumenske i međureligijske veze i da one prijeđu iz faze protokolarne nužnosti u živjleni kompromis solidarnosti i uzajamnosti kako bi svi segmenti društva jačali državne instance.

Treće, Papa preskače nacionaliste iz tzv. Herceg-Bosne, sitničare trećeg entiteta, a po drugi puta preskače i Hrvatsku koja se nakon četiri papina posjeta od osamostaljenja treba odlučiti hoće li konačno uzeti u obzir što joj pape poručuju ili će nastaviti da budalaši i iznevjeruje poruke mira i ekumenizma. U tom kontekstu i apostolski i državni posjet BiH trebat će sagledati i u kontekstu politike biranja novih biskupa Katoličke crkve u RH.

Ja sam, neću to kriti, iznimno sretan i pun nade i optimizma otkako sam čuo tu radosnu vijest da papa Franjo dolazi u Sarajevo. Srce mi je postalo široko. Znam da nam Bog želi dobro i da nas Duh Sveti nadahnjuje i kada smo najgori, osobito jedni prema drugima. Kako bismo nadišli svoju mizernost i kako bismo postali svjesni da smo braća i sestre, vjerovali u Boga ili ne.

Papa Franjo se ne boji i uvijek je govorio istinu, ma koliko bolna bila. Tako će biti i 6. lipnja u Sarajevu. Crkva se, druge vjerske zajednice i političari očito ne snalaze u situaciji rasapa povijesne i političke potke na kojoj promašuju niz povijesnih prilika. Ipak, razloga za nadu ima. Sve je više glasova koji ustaju protiv takva stanja tekstovima, govorom, udruživanjem. Papa Franjo je dokaz da možemo drugačije, da trebamo drugačije i da, ponekad, u tome uspijevamo.

Papa Franjo, pravedni, sućutni i milosrdni, moli za nas. Mi molimo za tebe. Molimo za Bosnu i Hercegovinu. Molimo i s velikim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, molimo s kardinalom Vinkom Puljićem, molimo s reisom Huseinom Kavazovićem, sa braćom srpskim episkopima počevši s mojim bratom Porfirijem Perićem, molimo za mir i za prosperitet naše balkanske regije i ovih južnoslavenskih zemalja. Amen

Papa Franjo vjeruje da u vremenima siromaštva i oskudice nije moralno graditi velebne crkve, a za sebe i svoju službu u Argentini je često tražio samo jednu baraku u kojoj bi mogao obavljati obrede. Mislio je da bi crkveni ljudi trebali boriti za radnička prava. Tvrdio da nije pogrda ako ga mladi u župi zovu “padre Jorge” i nije se smatrao prečasnim i presvijetlim, jer su to samo nazivi iza kojih ništa ne stoji.

U svoju je župnu kuću, fakultetski ili školski kabinet ili nadbiskupski ured primao je studente i studentice, te sve mlade kojima je trebala pomoć jer je, za razliku od vladajuće i patrijarhalne nomenklature, vjerovao da su mladi dobri. “Imaju u sebi toliko dobrote da se često zapitamo odakle to njima”, kazao je.

Papa Franjo smatra da ljudima treba pomagati, a ne osuđivati ih. Svijet se odgaja dobrotom, a ne prijetnjom, kaznom i pravedničkom gestom govorio nam je. Oni koji vjeruju u Boga znaju koliko je Franjo spasio ljudi da u beznađu ne postanu zli, a oni koji ne vjeruju u Boga znaju to isto.

Papa Franjo, pravedni, sućutni i milosrdni, moli za nas. Mi molimo za tebe. Molimo za Bosnu i Hercegovinu. Molimo i s velikim biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, molimo s kardinalom Vinkom Puljićem, molimo s reisom Huseinom Kavazovićem, sa braćom srpskim episkopima počevši s mojim bratom Porfirijem Perićem, molimo za mir i za prosperitet naše balkanske regije i ovih južnoslavenskih zemalja. Amen.

Još tekstova ovog autora:

• Rekao je Slavko Goldstein: Bolju zemlju ipak možemo stvoriti
• Je li Tony Cetinski pametniji od pape Franje?
• Milan Levar, mučenik za jednu bolju Hrvatsku
• Upisujem još jednog nebeskog zaštitnika, Josipa Kregara
• Hrvatski biskupi bi se trebali ugledati na one u Argentini
• Prorok Josip Kregar kazivao nam je istinu o Hrvatskoj
• Milanović je politički štetan, čovjek bez vjerodostojnosti
• Kako gledam na ”Oluju” i zašto ju još ne slavim
• Martens je poklopio Thompsona zbog ogoljelog nacionalizma
• Slovo o politici koja nije ni politikantstvo ni idiotizam

» Svi tekstovi ovog autora