Proslava vječnog došašća

U prvih 1200 godina kršćanstva najveći blagdan bio je Uskrs s velikim blagdanskim danima Velikog tjedna koji su bili uvod u proslavu Kristova uskrsnuća. Ali u 13. stoljeću na scenu je stupila nova osoba: Franjo Asiški osjećao je da ne trebamo čekati na Božju ljubav putem križa i uskrsnuća.

Franjo je intuirao da je cijela stvar započela s utjelovljenom ljubavlju i popularizirao je ono što mi sada uzimamo zdravo za gotovo kao Božić, koji je za mnoge postao veći kršćanski blagdan. Franjevci su popularizirali Božić. Možda je njihova intuicija bila ispravna.

Bog je rekao da materijalnom univerzumu. Bog je rekao da tjelesnom. Istočno kršćanstvo shvaća otajstvo utjelovljenja u univerzalnom smislu. I tako – uvijek traje Došašće. Bog zauvijek dolazi na svijet

Franjo je shvatio da  – ako je Bog postao tijelom tj. uzeo na sebe ono materijalno, tjelesno, ljudsko – tada ne moramo čekati Veliki petak i Uskrs da “riješimo problem” ljudskog grijeha; problem je riješen već na početku.

Ima smisla slavljenje Božića kao velikog blagdana kršćana zato što u osnovi govori da je dobro biti čovjek, da je dobro biti na zemlji, dobro je biti u tijelu, dobro je imati osjećaje. Ne treba se sramiti ničega od nabrojanog. Bog voli materiju i tjelesnost.

S tim uvidom nije ni čudo što je Franjo poludio za Božićem! (I ja sam: moja mala kuća je ispunjena svijećama u božićno vrijeme.) Franjo je govorio da nakon vremena posta, čak bi i zidovi trebalio biti namazani mesom. Franjo je vjerovao da svako stablo treba biti ukrašeno svjetlima kako bi pokazalo svoj pravi status Božjeg stvorenja!

A to je točno ono što još uvijek činimo 800 godina kasnije

Zapamtite, kada govorimo o Došašću ili pripremi za Božić, ne govorimo samo o čekanju da se rodi malo dijete Isus. To se već dogodilo prije 2000 godina. U stvari, mi srdačno dočekujemo Univerzalnog Krista, Kozmičkog Krista, Krista koji se zauvijek rađa u ljudskoj duši i u povijesti.

Franjo je intuirao da je cijela stvar započela s utjelovljenom ljubavlju i popularizirao je ono što mi sada uzimamo zdravo za gotovo kao Božić, koji je za mnoge postao veći kršćanski blagdan. Franjevci (kojima pripadam) su popularizirali Božić. Možda je njihova intuicija bila ispravna

I vjerujte mi, doista moramo napraviti mjesta za njega jer trenutno u gostionici nema mjesta za takvo otajstvo. Mi stvari vidimo uglavnom s materijalne strane no ne vidimo onu svjetlost koja se pritom probija. Ne vidimo utjelovljeni duh koji je skriven unutar svega materijalnog.

Rana istočna crkva, s kojom je upoznato premalo ljudi u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi , jasno je dala do znanja da je utjelovljenje univerzalno načelo. Utjelovljenje nije značilo samo to da je Bog postao čovjekom Isusom; Bog je rekao da materijalnom univerzumu. Bog je rekao da tjelesnom.

Istočno kršćanstvo shvaća otajstvo utjelovljenja u univerzalnom smislu. I tako – uvijek traje Došašće. Bog zauvijek dolazi na svijet (vidi Iv 1, 9[1]).

Uvijek čekamo da se duh otkrije kroz materiju. Uvijek čekamo da materija poprimi novi oblik u kojem se otkriva duh. Kad god se to dogodi, slavimo Božić. Darovi utjelovljenja stalno dolaze. Možda je to prosvjetljenje.

 

(Prema: ”An Advent meditation with fr. Richard Rohr” – Center for Action and Contemplation”. Priredio Ivo Podhorsky).

_________________________

[1] Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.