autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Rasprodaja domovine i kupovina snova

Autor: Miljenko Jergović / 01.08.2021. Leave a Comment

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Što bi se dogodilo kada bi na jedan dan, recimo da taj dan bude nedjelja 25. srpnja 2021, svima koji na jugu žele prodati zemlju, očevinu, domovinu, bilo omogućeno da to i učine. Naravno po punoj cijeni. Na prostoru između Pelješca i Prevlake, da ostanemo pri teritoriju Dubrovačke Republike, ne bi nakon 25. srpnja 2021. ostao nitko. Ili bi ostao onaj statistički zanemariv soj sanjara i idealista, koji doista ni po koju cijenu ne bi dali ono što im pripada.

Drugi bi otišli džepova punih novca, da širom svijeta, od Zagreba pa na zapad, ispunjavaju sve ono što već dvadesetak godina zamišljaju, progovarajući barem jednom dnevno: e, što bi mi da prodamo onu zemlju ispod magistrale, što bi da prodamo maslinik i dubravu, i staru đedovu kuću, i ovu novu kuću, i još da nam općina onu zemlju uz more pretvori u građevinsko zemljište…

Nije više potreban rat za teritorije, ne moraju ljudi bez potrebe ginuti. Dovoljan je obični papirnati novac, bez pokrića u zlatu, i spremnost da se otkupe svi ti teritoriji, da se novcem anesteziraju sve te plitke i neukorijenjene legende, zavičajne emocije i patriotizmi, i da se isfinanciraju ganutljivi i jednokratni ljudski snovi. A snovi našega južnog svijeta nisu više na tom jugu. Ti snovi su drugdje.

Kao što su drugdje bili i krajem devetnaestog stoljeća, kad im je đedo odlazio na rad u Ameriku. Tad domovina nije vrijedila ništa, jer se bilo gladno. Danas domovina vrijedi mnogo, ali u novcu. A vrijedi uglavnom zato što klopka njihovih zavičaja, zavičajni njihov pak’o, onima koji imaju novca djeluje kao raj.

Antoneta Alamat Kusijanović (1985.) zapravo je o tome snimila film. Ona je Dubrovkinja, na zagrebačkoj je akademiji završila filmsku produkciju, dok je režiju studirala u Americi.

Alamati su iz Zastolja, nekoć ubavog tradicionalnog seoca malo nad Konavoskim poljem, pokraj rječice Ljute i restorana Konavoski dvori, gdje su jednom davno čudesni kameni mlinovi žito u brašno mljeli za Dubrovnik.

Prema popisu iz 2011. u Zastolju živjelo je 150 ljudi. Najviše ih je bilo prema popisu iz 1900, čak 264. Otkud su Kusijanovići, to ne znam i nije na meni da se raspitujem.

Antoneti uspjelo je ono najviše što je čovjeku dato da učini: ispričala je priču. A domovina će, akobogda, biti rasprodana. I svatko će dobiti dovoljno novca da ostvari svoje snove. “Murina” je film o ljudima koji svoju budućnost više ne mogu zamisliti na zemlji i u zemlji u kojoj su se rodili

Ali premda je tema konavoska, autorica ju je, pametno i očekivano, spustila na more. Iako je po svemu izrazito lokalan – toliko lokalan da brzoplet gledatelj ne bi očekivao da će se ticati nekoga u Zagrebu, a kamoli u Cannesu – to mjesto uz more nije sasvim jasno određeno.

Iskorišten je, recimo, slučaj stradavanja kornatskih vatrogasaca, ali nije sigurno da se radnja zbiva na Kornatu. Najpreciznije bi bilo reći da se priča odvija na imaginarnom otočiću uz jadransku obalu. I ta je priča pomalo bajka.

Otac je ražalovani pomorski kapetan. Mati je bivša ljepotica. Kći je morsko dijete. Između roditelja nema više ljubavi. Mati bi da se ta zemlja, taj goli kameni otočki raj, proda da bi se kupio stan u Zagrebu. Njegov očaj je još veći: on bi tim novcem kupio sve ono što je u životu izgubio.

Dok njih dvoje žele otići, jer su u vlastitim životima upropastili sve što se upropastiti dalo, Julija će u snovima odlaziti u bijegu od njihove propasti. Ona će nagovarati majku da iskoči iz vlastitog života i bude ona koja je željela biti. Ocu će prkositi, pomalo kao u bajkama.

Pa se, baš kao u bajci, pojavi investitor: Javier, očev stari prijatelj, brodovlasnikov sin, neostvareni majčin ljubavnik. Njemu bi trebalo prodati sve, a to će otac učiniti makar morao prodati i dušu. Problem je samo u tome što Javier, možda, i ne kupuje duše. A možda ne kupuje ni zemlju. Raj za kojim on žudi sezonskog je karaktera. I možda ga nije potrebno kupovati.

Film dobro poteče, a gledatelja koji zna otkud su Alamati i kakva je cijena domovine na jugu, šokira autentičnost i dokumentarnost ove bajke. Sve je u “Murini” istina, premda ništa ili gotovo ništa nije ispričano unutar realističnih diskursa. “Murina” je doista bajka.

“Murina” je ženski film. Ali nemaju tu muškarci uloge Nijemaca, ustaša i četnika iz partizanskih vesterna, kao što se to, pretpostavljam, u nas očekuje od angažiranih ženskih filmova, e da bi svojim gnjevnim gledateljicama bili razumljivi.

Otac je očajnik, otac je grubijan, najbolje on zna što je dobro za njegovu kćer, ali taj otac Antonete Alamat Kusijanović tako je precizno emocionalno iznijansiran, mišljen i ispričan da je jednako neuklopiv u patrijarhalne i antipatrijarhalne stereotipe lokalnih slabo ostvarenih pisaca i spisateljica. On ima svoju sudbinu i svoje strašne razloge, on je taj famozni balkanski heroj i zločinac pod istom kožom, u istom životu.

Žena je pored njega žrtva: njegove naravi, uloge koja mu je namijenjena u tradicionalnom društvu, ali i vlastite naravi, linije manjeg otpora, vjere da se jedino tako može. Kći, međutim, misli da se može i drukčije. Pa može li se? O tome govori “Murina”. O tom pitanju. A odgovor je? Dobri filmovi ne bave se odgovorima. A ovo je jako, jako dobar film.

“Murina” je film o ronjenju, o podmorju, o ocu, kćeri i ostima. Ali ne bih vam dalje tu ništa smio reći. Vrijedi ga nekoliko puta pogledati. Zbog veličanstvene šutnje Gracije Filipović. Zbog Leona Lučeva i Danice Čurčić, zbog Cliff Curtisa, ali najprije zbog načina na koji je ispričana priča, i zbog te bajke kroz koju se priča najednom razlistava u nekoliko različitih slojeva i prilično neočekivanih alegorija. U jednom trenutku, našavši se u bezizlazu, Julija iz podmorske tamnice pokušava dozvati oca.

On ju, međutim, ne čuje, jer plažom upravo promiče procesija. Ona ga zove, procesija pjeva: “Rajska dijevo, kraljice Hrvata…” Vazda se čuje ono što je glasnije.

Činjenica da je jedna anonimna mlada žena sa svojim prvim filmom, snimljenim tko zna kako, ali ponajviše zahvaljujući njezinoj poduzetnosti i snalažljivosti, dopala u program Petnaest dana autora, festivala u Cannesu, kao da je opet izazvala stanovitu tipično hrvatsku nelagodu u kulturi. Umjerene pohvale filmu mjestimično su zvučale kao pokude.

Nakon što je prikazan u Puli, u svim dnevnim novinama – misli se na one koji se ponose svojim filmskim kritičarima – nije ni objavljena kritika. Prirodno, jer su na svojim platformama prethodno već objavili izrazito mrzovoljnu kritiku, a film je zatim nagrađen kao najbolje debitantsko djelo u svim kanskim programima.

Je li nam se to čini ili se Antoneta Alamat Kusijanović upravo otela kontroli zajednice? Tako je lijepo i dobro kad nekome našem to uspije. Kažu, ovo je najveća nagrada hrvatskome filmu od osamostaljenja.

Nije istina, gospodo moja, nipošto to ne može biti istina. Nagrada je to, najveća i najmanja, samo autorici filma i njezinim ljudima.

I možda nekom đedu ili prađedu iz Zastolja, koji počiva na jednom od onih grobalja s kojih se vidi polje, aerodrom, a možda i more u daljini. Možda je to nagrada svim živim i izumrlim konavoskim rodovima, koju ovi dijele s pretpostavljenim zavičajima Antonetinih Kusijanovića. Ali tu bismo se morali zaustaviti.

Šira zajednica s ovim nema ništa. Njoj pripada zavist. Njezina je pjesma koju tako lijepo pjeva puk dok prelazi plažu. I bajka o prodaji zemlje, ako su je u stanju razumjeti.

Nije više potreban rat za teritorije, ne moraju ljudi bez potrebe ginuti. Dovoljan je obični papirnati novac, bez pokrića u zlatu, i spremnost da se otkupe svi ti teritoriji, da se novcem anesteziraju sve te plitke i neukorijenjene legende, zavičajne emocije i patriotizmi, i da se isfinanciraju ganutljivi i jednokratni ljudski snovi. A snovi našega južnog svijeta nisu više na tom jugu. Ti snovi su drugdje

Slučajno smo nas dvoje vidjeli ovaj film. Kupili smo karte za arenu, uredno i po cijeni za obični puk, a onda smo dugo čekali u redu posvećenom poštivanju epidemioloških mjera.

Ugledan svijet je, međutim, išao na drugi ulaz, preko crvenog tepiha. Unutra nas je dočekala barijera: ravno pola pulske arene proglašeno je VIP teritorijem, a drugo pola već su bili ispunili oni koji su stigli prije nas.

Uglavnom služeći se sitnom prevarom: preko crvenog tepiha. Ljubezni redari upućivali su nas gore na kamene tribine, odakle sam kao dječak gledao filmove za onovremenih festivala.

Ne pada mi na pamet, rekao sam, i predložio joj da idemo van, i da oprostimo festivalu pedeset kuna koje smo investirali u ulaznice. Ona je, međutim, bila za to da ostanemo, te smo na kraju našli dva mjesta, negdje desno, ispod zvučnika.

Nikad u ovih četrdeset godina nisam na festivalu sjedio na gorem mjestu. Iz epidemioloških razloga. Pokraj nepopunjenog VIP teritorija, gdje je sjedio neki čudan svijet.

Srećom da smo ostali.

Vrijedilo je baš tu, u takvim uvjetima, vidjeti film Antonete Alamat Kusijanović. I onda vlastitim dlanovima pojačavati mlak pljesak slabo zainteresiranih vlasnika sve te pametne telefonije naokolo. Ali nije važno.

Antoneti uspjelo je ono najviše što je čovjeku dato da učini: ispričala je priču. A domovina će, akobogda, biti rasprodana. I svatko će dobiti dovoljno novca da ostvari svoje snove. “Murina” je film o ljudima koji svoju budućnost više ne mogu zamisliti na zemlji i u zemlji u kojoj su se rodili.

 

(Nije dozvoljena preuzimati ovaj sadržaj bez autorova dopuštenja: Preuzimamo sa autorova portala).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Kratka napomena o izgledu, sadržaju i smislu pješačkih zona
  • Zagreb najbolje vide dostavljači hrane iz Azije i Afrike
  • Facebook i smrt
  • 31. kolovoza 20… u Hrvatskoj
  • Opservatorija Varšava ili ne čekajući varvare
  • Dani kada smo obnovili saznanja o odgojnim funkcijama noža
  • Ja sam zakon o jeziku, o hrvatskom jeziku!
  • Hunter Biden: kriminal koji fašiste dovodi na vlast
  • Zašto su rodina gnijezda preživjela sva strašna nevremena
  • Radio ne živi od klikova. Radio ne živi od ljudske nesreće

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: Antoneta Alamat Kusijanović, Dubrovačka Republika, Miljenko Jergović, Pelješac, Prevlaka, rasprodava domovine

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT