autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Rat! Rat! Rat! Ili zašto rata biti neće

Autor: Miljenko Jergović / 29.01.2017. Leave a Comment

Miljenko Jergović Foto: Robert Belosevic

Miljenko Jergović
Foto: Robert Belosevic

Rat! rat! rat!, čuju se u ove zimske dana uzvici ispunjeni neki mračnim oduševljenjem, strašću i dječačkim veseljem, jer se još do nedavno činilo da rata zadugo neće biti, ili da ga više nikad neće biti, jer polako postajemo dio one Europe, pristojne i suzdržane, kojoj nije do ratovanja na njezinoj zemlji.

Rat! rat! rat!, čuje se onako kako se 1991. nije čulo.

U ono su vrijeme ljudi, ipak, strepili od rata, svi, osim onih koji su ponikli u zajedničkoj armiji pa su se za rat školovali, te razbojnika i mafijaša, koji su u mogućem ratovanju vidjeli mogućnost da se obogate i društveno ostvare.

U ono vrijeme ljude je hvatala nelagoda pred onim što je nailazilo, a sad kao da sve znaju što je to, sjećaju se kako rat izgleda ili znaju iz junački priča svojih roditelja i starije braće, pa im se čini kako nailazi čas i njihova punoljetstva.

Osim toga, valja ispraviti sve ono što je zaostalo za prošlim ratom, dovršiti nešto što je tada započeto, a ostalo je nedovršeno. (Ruku na srce, sve je ostalo nedovršeno. Ili skoro sve.)

Rat! rat! rat!, čuju se u ove zimske dana uzvici ispunjeni neki mračnim oduševljenjem, strašću i dječačkim veseljem, jer se još do nedavno činilo da rata zadugo neće biti, ili da ga više nikad neće biti, jer polako postajemo dio one Europe, pristojne i suzdržane, kojoj nije do ratovanja na njezinoj zemlji. Rat! rat! rat!, čuje se onako kako se 1991. nije čulo

Ovaj put ima se i sigurne saveznike, velike zaštitnike, braću po krvi, vjeri i zemlji: Erdoğana, tog zaštitnika islama i jedinstvenoga turskog prava na Bosnu, Putina, velikoga ruskog cara, slavenskog i hrišćanskog pokrovitelja, Donalda Trumpa, promotora tradicionalnih kršćanskih i konzervativnih vrijednosti, koji će povući crtu između Zapada i Istoka.

Rat! rat! rat!, izbija s naslovnih stranica ultradesnih tabloida. Ali naravno, kako to svaki put biva, za rat su krivi, rat su započeli oni drugi.

Iz Srbije se prema Kosovu spušta vlak u bojama srpske trobojnice, išaran na svim jezicima jednom parolom: “Kosovo je srbsko!”, uz tu sitnu grešku u jednačenju suglasnika, provedenu u natpisu na jeziku materinjem. S one strane granice vlak dočekuju naoružane trupe vojske kosovskih Albanaca.

Iz ničega, ili skoro iz ničega, rađa se drama među narodima, i već je, kažu, sasvim izvjesno da će se zaratiti pređe li vlak granicu. Ali on je ne prelazi. I onda se u sljedećih nekoliko dana govori o tome kako je rat u posljednjem trenutku izbjegnut. (Što, opet, ne djeluje nimalo umirujuće, jer koji je to rat u posljednjih stotinu godina na Balkanu izbjegnut? Malo koji je i – odložen.) Predsjednik Srbije kaže da će lično on, bude li zatrebalo, zajedno sa svojim sinovima, a dvojicu ih ima, prvi krenuti da ratuje.

Rat! rat! rat!, čuje se u Bosni. Samo se još razgovara tko bi se s kim udružio. Bošnjaci se moraju okrenuti Srbiji!, čuje se slijeva, jer Hrvatska, zajedno s Europskom Unijom, vodi “hibridni rat” protiv Bosne i Bošnjaka.

Zdesna misle malo drukčije. Ali ni jedni ni drugi ne znaju kamo bi u svemu tome s Miloradom Dodikom. On je, ipak, gnjevan i ratoboran prema svima. I govori ono što se od ranih devedesetih nije čulo – da Dubrovnik nije bio u Hrvatskoj.

Njegove riječi se, naravno, razlijevaju Hrvatskom poput blagovijesti, kao i riječi Atifa Dudakovića, umirovljenog generala Armije Bosne i Hercegovine, koji s nastupa u Luksemburgu poziva mlade i stare Bošnjake da kupuju šatore, vreće za spavanje i ostalu ratnu opremu, jer da će im uskoro zatrebati.

Iz Srbije se prema Kosovu spušta vlak u bojama srpske trobojnice, išaran na svim jezicima jednom parolom: “Kosovo je srbsko!”, uz tu sitnu grešku u jednačenju suglasnika, provedenu u natpisu na jeziku materinjem. S one strane granice vlak dočekuju naoružane trupe vojske kosovskih Albanaca

Pa kad se sutra zarati, ili kad se bude trebalo znati tko je izazvao rat i tko ga je započeo, da se zna da je to bio Atif Dudaković. Ili da je bio Milorad Dodik. Ili da je bio Tomislav Nikolić, da je bio strojovođa onoga vlaka koji se nikad nije dokoturao do Kosovske Mitrovice…

Zasad se, osim s naslovnica ultradesnih tabloida, nitko od Hrvata nije založio za početak rata. Razlozi su jednostavni: u Bosni i Hercegovini Hrvata za takvo što nije preostalo. A u Hrvatskoj? O tome će se u sljedećoj epizodi.

Rat! rat! rat!, čuju se balkanski odjeci inauguracije novoga američkog predsjednika. Ako on ukine NATO – a ratovođe se najednom više nego mirotvorci nadaju da će ga ukinuti – ako se zahvaljujući njemu raspadne Europska Unija, onda će se na Balkanu sigurno zaratiti.

Ionako je sve ono što je ratu prethodilo, i izbjeglička kriza, i Brexit, i Trumpov izbor za predsjednika, svoj smisao nalazilo u vraćanju suvereniteta nacionalnim državama, u razbijanju globalizacijskog okova, u skidanju negvi međunarodnog poretka, što sve u našem slučaju, izgleda, može značiti samo rat. Jer što je nama državni i nacionalni suverenitet ako nećemo oko njega zaratiti?

Ali po kojim će se linijama voditi rat ako se Trump udružuje s Putinom, koji je već udružen s Erdoğanom? Kako će se rasporediti zaraćene strane, ukoliko Putinovi Srbi protiv sebe imaju Trumpove Hrvate, a jedni i drugi su protiv Erdoğanovih Bošnjaka?

Vjerojatno i na ovo pitanje postoji neki razložan odgovor. Postoji neka geostrateška logika prema kojoj će se stvari tako posložiti da se konačno opet zarati. Možda u tome nekako pomognu Kinezi.

Svaki rat koji bi se na Balkanu poveo nakon 1914. za svoj je ishod imao dekultivizaciju, gubitak veze s Europom, priključka onoj tradiciji u koju ćemo se zaklinjati i prije i poslije rata. Nakon svakoga od tih ratova ove su zemlje bivale sve manje nalik sebi, ili onoj poželjnoj slici sebe, koja se neprestano nudi ne bi li se kako uspostavila crta razlike u odnosu na neprijatelja.

Zasad se, osim s naslovnica ultradesnih tabloida, nitko od Hrvata nije založio za početak rata. Razlozi su jednostavni: u Bosni i Hercegovini Hrvata za takvo što nije preostalo. A u Hrvatskoj? O tome će se u sljedećoj epizodi

Nakon svakoga od tih ratova ove su zemlje bivale sve sličnije svojim neprijateljima. Naravno, onim iz prvoga susjedstva, a one onim koji su prejahali Alpe ili Karpate da bi se do nas spustili.

Uz svaki veliki rat, od onoga Prvoga svjetskog, pa do zadnjega, onog što započinje uz pad Berlinskoga zida, globalne su prilike u nas korištene za velike lokalne obračune. Svejedno je hoćete li te obračune tumačiti kao građanski rat ili kao susjedsku agresiju, svaki put se radilo o kontaktu između zemljopisno (i kulturno-civilizacijski) bliskih zajednica.

U svakom bi takvom klanju – jer svaki je naš rat prije svega drugog klanje – svaka od zaraćenih strana usput provela i svojevrsni kirurški zahvat na vlastitome tijelu i na tijelu svoje kulture, odsijecajući u svakome ratu po neki vlastiti ud, na putu prema savršeno oblikovanom tijelu nacije, koje će biti bez ruku i nogu. Samo glava i nepokretno tijelo.

I onda bi nailazio šok prvoga poslijeratnog dana. Tada bismo vidjeli da je svijet kojemu smo željeli pripadati otišao daleko od nas. I da se od njega razlikujemo za još jedan naš rat i za još jedno kasapljenje vlastitoga tijela, koje nam je trebalo omogućiti da što aktivnije i autentičnije mrzimo svoje susjede, da se od njih napokon počnemo razlikovati do neprepoznatljivosti.

Međutim, suprotno našim željama i stremljenjima, svaki nas je novi rat činio sve sličnijim i bližim onima protiv kojih smo najžešće ratovali.

Tužno je i tragično da nas se opet događaji u svijetu tiču samo zbog mogućnosti naših obračuna sa susjedima. Milorad Dodik je tako strasno žudio za tim da ode na inauguraciju u Washington, makar je tamo gledao na televizorčiću u nekoj kvartovskoj pivnici.

Ima li u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji ili na Kosovu ijedan političar koji bi čiste duše sad mogao reći da s Dodikom ne dijeli istu čežnju? Ima li itko tko se ne bi slikao uz ogradu Bijele kuće, onako kako se slikala predsjednica Hrvatske?

Razlike su, vjerojatno, samo u stilu i u načinu, u tome da jedan navali kao sivonja, sve dok mu ne uskrate vizu, a da druga nikoga ništa ni ne pita, nego lijepo sjedne u avion i ode. Ali svi oni nekako misle da će Trump biti protiv njihovih susjeda, a za njih. Samo što se jedni uzdaju u njegovo jaranstvo s Putinom, a drugi vjeruju – ovaj put ispravno – da su interesi prebogate Amerike, ipak malo drukčiji od interesa ekonomski iznurene Rusije, pa da od tog jaranstva neće biti ništa.

Ako se u našem kraju svijeta zarati, bit će to rat marioneta, koji će se voditi po istom rasporedu međususjedskih omraza i vlastitih nacionalnih samoostvarenja, po kojem su se vodili svi ratovi od 1914. Ali ovaj je put nemoguće zamisliti mir nakon još jednoga takvog rata. Samo jedan je razlog što tog rata, ipak, neće biti. Ničega zbilja važnog ovdje više nema

Rat! rat! rat!, skandiraju vođe vječno zavađenih plemena, naroda i država, a nama se, dan po dan, bliži proljeće.

Tužan je i nevoljan svijet koji izgubi razloge da se raduje proljeću.

Tužan je i nevoljan svijet alergičara, koji će početi da kišu, kašlju i šmrču čim ogrije sunce i vegetacija oživi.

Ako se u našem kraju svijeta zarati, bit će to rat marioneta, koji će se voditi po istom rasporedu međususjedskih omraza i vlastitih nacionalnih samoostvarenja, po kojem su se vodili svi ratovi od 1914.

Ali ovaj je put nemoguće zamisliti mir nakon još jednoga takvog rata. Samo jedan je razlog što tog rata, ipak, neće biti. Ničega zbilja važnog ovdje više nema.

Blagoslovljeni su nevažni.

(Prenosimo s autorova portala).

Još tekstova ovog autora:

  • Zagreb najbolje vide dostavljači hrane iz Azije i Afrike
  • Facebook i smrt
  • 31. kolovoza 20… u Hrvatskoj
  • Opservatorija Varšava ili ne čekajući varvare
  • Dani kada smo obnovili saznanja o odgojnim funkcijama noža
  • Ja sam zakon o jeziku, o hrvatskom jeziku!
  • Hunter Biden: kriminal koji fašiste dovodi na vlast
  • Zašto su rodina gnijezda preživjela sva strašna nevremena
  • Radio ne živi od klikova. Radio ne živi od ljudske nesreće
  • “U sjeni fantoma”, jedna od najvažnijih hrvatskih knjiga

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ORBI ET POPULIS Tagged With: Atif Dudaković, Brexit, Dubrovnik, Europska unija, Hrvatska, Kosovo, Miljenko Jergović, MIlorad Dodik, NATO, Orbi et populis, Tomislav Nikolić, Trump, Washington

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT