Moram priznati da mi je na trenutke bilo neugodno za vrijeme nedavnog boravka u Rumunjskoj. Međunarodni stručnjaci koji su sudjelovali na istoj konferenciji pokazali su mi i na temelju komparativnih analiza me argumentirano uvjerili da je Rumunjska prema svim parametrima u posljednje tri-četiri godine prestigla Hrvatsku po uspješnosti gospodarstva, životnom standardu te stupnju osobnih, medijskih i ekonomskih sloboda.
Rumunjsku smo donedavno s pravom držali siromašnom zemljom. Ona je danas, usprkos svim unutarnjim turbulencijama, izuzetno uspješna zemlja i to ne samo, kako neki promatrači tvrde, zbog privlačenja novca iz europskih fondova.
Tajna rumunjskog uspjeha leži prvenstveno u pametnoj ekonomskoj politici. Ciljanim i dobro promišljenim reformama uvedeno je, počevši od 2014. godine, niz protržišnih mjera koje danas daju impresivne rezultate.
Poznati ekonomski časopis Forbes je nedavno precizno ustanovio uzroke rumunjskog gospodarskog procvata. To su: sniženje PDV-a, porez na dohodak uz porez na dobit, dividende za korporacije, ozbiljno rezanje birokracije te pojednostavljenje uvjeta za otvaranje novih tvrtki i inozemne investicije.
Dugulescu je, iako dugogodišnji utjecajan član rumunjskog parlamenta, nadasve simpatičan, skroman, ali i izuzetno hrabar čovjek. Njegov život je obilježen Evanđeljem Isusa Krista koje je on neumorno navješćivao i autentično živio
Koliko god to bilo zanimljivo, u ovoj kolumni se nećemo baviti ekonomskim analizama. O tome znalački pišu stručne revije, pa na njih upućujem sve koje zanima ta tematika.
Ovdje se želim na temelju osobnog iskustva osvrnuti na neke prebrzo zaboravljene događaje i duhovne elemente te podsjetiti na osobne susrete koji su tijekom desetljeća znatno obilježili moju duhovnu i ministerijalnu filozofiju života.
U svibnju 1968. godine sam osobno prvi puta boravio u Rumunjskoj kao njemački student teologije i mlad evangelizator. To je bilo u prelijepom gradu Temišvaru koji mnogi nazivaju ”mali Beč” zbog njegove barokne arhitekture i velikog broja prekrasnih zgrada i bulevara.
Temišvar (oko 400.000 stanovnika) je kao prvi grad u Europi već 1884. imao električnu rasvjetu. Neke njegove prekrasne zgrade je projektirao sam slavni Gustave Eiffel.
Te 1968. je nezaboravnim susretom otpočelo dugogodišnje prijateljstvo s jednim od najsvetijih ljudi koje sam ikada upoznao. Teodor Codreanu, laički pastor rastuće i na različite načine progonjene Elim pentekostne crkve, radio je u tvornici od 6 do 14 sati, a ponekad i u tri smjene.
Punovremeni pastoralni rad nije dolazio u obzir jer su komunističke vlasti sve uspješne pastore izmiještale u manje ruralne sredine.
Svako jutro prije odlaska na posao Codreanu je proveo najmanje sat vremena na koljenima u molitvi i čitanju Riječi Božje, da bi se poslije radnog vremena bavio intenzivnim dušobrižničkim radom, pastoralnim posjetima i uvjeravanjem svojih nominalnih i inih pravoslavnih i nevjerujućih prijatelja da njegova crkva nije sekta nego svetopisamski utemeljena živa zajednica onih koji su osobno susreli Krista kao Spasitelja i Gospodina.
Codreanov rad i Elim crkvu sam partnerski pratio u tijeku eksplozivnog rasta od nekoliko stotina vjernika do najveće evanđeoske crkve u Europi čiji je broj obraćenika još u vrijeme komunizma dostigao oko 7000 vjernika. Uz to je Elim evangelizacijom grada i okolice osnovao još pedesetak novih vjerničkih zajednica.
U Elimu sam propovijedao i teoloskim studentima predavao stotine puta. Bio je to trenutak velike radosti kada sam posebnim svečanim činom proglašen ”počasnim članom” te u Europi najveće evanđeoske crkve.
S balkona čuvenoga temišvarskoga teatra odzvanjao je Dugulescov evangelizatorski glas: ”I mene je Securitate progonio i nekoliko puta pokušavao ubiti, prošao sam mnoge teškoće i probleme, ali Bog je uvijek bio sa mnom. Komunisti su na sve moguće načine pokušali eliminirati Boga iz naših života, naših umova, naših duša i naše povijesti, ali ja vam kažem da Bog postoji, Bog postoji! Bog je s nama!”
Za vrijeme prošlotjednog boravka u Bukureštu mi je jedna propovjednička delegacija uručila posebno izdanje autobiografije nažalost prerano preminulog baptističkog pastora i političara, još jednog dragog dugogodišnjeg prijatelja iz Temišvara Petera Dugulescua.
Radi se o knjizi čije sam englesko izdanje ”Repenters” (”Pokajnici”, kako neoprotestante često oslovljavaju u rumunjskoj javnosti) imao čast predstaviti na nekoliko američkih visokih učilišta i u medijima. Na naslovnoj strani je impresivna fotografija imenovanog pastora kako krsti svog novoobraćenika, koji je desetak godina ranije kao službenik Securitatea bio poslan da ga ubije.
Dugulescu je, iako dugogodišnji utjecajan član rumunjskog parlamenta, nadasve simpatičan, skroman, ali i izuzetno hrabar čovjek. Njegov život je obilježen Evanđeljem Isusa Krista koje je on neumorno navješćivao i autentično živio.
Bio je na listi za odstrel po zlu poznatoga Ceausescuovog Securitatea. Kada ga nisu uspjeli ubiti montiranom prometnom nesrećom, od koje je do kraja života nosio vidljive fizičke posljedice, pokušali su ga otrovati, a u bolnici je bilo pokušaja da mu se prekine dotok kisika.
Čudom Božjim sve je to preživio. Najveće čudo je u tome što je u zatvoru za najzloglasnije rumunjske kriminalce krstio najpoznatijeg rumunjskog ubojicu Beniamina Jianua.
Kao što je Ivan Pavao II. otišao u zatvor svom atentatoru Agceu, tako je i Peter Dugulescu otišao svjedočiti Evanđelje ljubavi i praštanja svom ”anđelu smrti”. Jianu je godinama pratio Dugulescua s nekoliko ”planova eliminacije”. Ali Božji plan i nadnaravna zaštita bili su jači. Dugulescu je preživio, a Jianu se u zatvoru preporodio te hrabro svjedočio o duhovnoj revoluciji ljubavi i životnoj transformaciji koja je moguća samo snagom Evanđelja.
Vratimo se ipak u ”najrevolucionarniju godinu” novije povijesti. Kada je njegov prijatelj i komunistima nepoćudni reformirani pastor Laszlo Tekes bio silom maknut iz Temišvara onoga čuvenog revolucionarnog prosinca 1989., Dugulescu je postao duhovni glasnogovornik pobune protiv bezbožnog totalitarizma.
Mnogi su se pravoslavni pastori u Temišvaru, duhovno i politički kompromitirani, uglavnom posakrivali te ”buntovničkom narodu” okrenuli ne samo leđa nego i zaključali vrata katedrale na koja su bespomoćno kucali izranjavani Rumunji po kojima je pucao Securitate.
S balkona čuvenoga temišvarskoga teatra odzvanjao je Dugulescov evangelizatorski glas: ”I mene je Securitate progonio i nekoliko puta pokušavao ubiti, prošao sam mnoge teškoće i probleme, ali Bog je uvijek bio sa mnom. Komunisti su na sve moguće načine pokušali eliminirati Boga iz naših života, naših umova, naših duša i naše povijesti, ali ja vam kažem da Bog postoji, Bog postoji! Bog je s nama!”
Kao što je Ivan Pavao II. otišao u zatvor svom atentatoru Agceu, tako je i Peter Dugulescu otišao svjedočiti Evanđelje ljubavi i praštanja svom ”anđelu smrti”. Jianu je godinama pratio Dugulescua s nekoliko ”planova eliminacije”. Ali Božji plan i nadnaravna zaštita bili su jači. Dugulescu je preživio, a Jianu se u zatvoru preporodio te hrabro svjedočio o duhovnoj revoluciji ljubavi i životnoj transformaciji koja je moguća samo snagom Evanđelja
Odgovor nadom slobode ispunjene mase više od 150.000 ljudi bio je spontani odaziv dugotrajnim skandiranjem: ”Bog postoji! Bog je s nama!” U tom trenutku komentar CNN-a je glasio: ”Ovo je kraj komunističkog kreda ateizma koji je bio silom nametnut i koji je sustavno progonio vjeru”.
”Prijatelji moji”, nastavio je Dugulescu, ”u ovom velikom, povijesnom i kritičnom trenutku okrenimo svoja lica k Bogu, kleknimo u molitvi”. Narod se okrenuo prema zaključanoj katedrali, spustio na koljena i slijedio je, kako je izjavio jedan drugi svjetovni komentator, ”najiskreniji, najmasovniji i najupečatljiviji Očenaš u povijesti čovječanstva”.
Tu je otpočela duhovna revolucija koja je preobrazila lice Rumunjske.
Voljom naroda i Božjom providnošću Dugulescu je nedugo zatim postao političar koji nikada nije prestao biti pastorom i propovjednikom. Njegova udruga Isus – nada Rumunjske pripada među najdjelotvornije humanitarne organizacije; tisuće siromašne djece duguju joj svoje dostojanstvo i budućnost.
Još bi se mnogo toga moglo reci o mom prijatelju Peteru Dugulescou, ali zaključimo ocjenom koju mu je dao američki predsjednik George Bush stariji: ”Govorimo o duhovnom revolucionaru”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
- Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Smrću Franje Šanjeka HAZU ostao bez svećenika u svojim redovima
- Amerika: zemlja upitne slobode i nekontroliranog nasilja
- Kraljevstvo Božje – Isusova supermisao koju obnavlja papa Franjo
- Otišao je najznačajniji hrvatski strossmayerolog
- Borka i njezin veliki otac Vuko Pavićević
- Dan antifašističke borbe kao proeuropski praznik Franje Tuđmana?
- Jakić, Broz, Gojer…Ljudi koje treba upoznati i čitati
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.