Drago Pilsel
Saša Pavlić je čitao novine i u istom broju vidio da Vlada ima silne milijune dolara za izraelske vojne zrakoplove, ali nema ili neće dati sredstava za lijekove za djecu. Od subote pješači starom cestom Rijeka-Zagreb noseći drveni križ na leđima. Križ koji je sam napravio. Težak je 20 kilograma, a ruksak na leđima teži još toliko.
”Nisam mogao prijeći preko toga i praviti se da to nisam vidio. Krenuo sam u subotu popodne poslije posla i evo hodam, pa kanim stići do Banskih dvora da apeliram na savjest premijera Plenkovića i ministara”, rekao je Saša novinarki lista 24sata.
Pitate li se možda, s vremena na vrijeme, koje su to zaista hrvatske vrednote koje valja obraniti i zbog kojih se živi? Potražite Sašu na internetu, na Facebooku, u onim medijima koji ga prate. To vam je to, ljudi, to je to
Mislio je da će izdržati do Delnica, da se ”ne osramoti”, ali kad je vidio da je ova akcija naišla na odaziv i kad su ga zvali i roditelji bolesne djece, jednostavno je odlučio da to mora napraviti za njih i doći do kraja.
”Cilj je prenijeti poruku, ovo je apel na savjest. Ne hodam protiv nikoga, nisam ni protiv kupovine aviona, ali moj apel ide na to da svatko postupi po vlastitoj savjesti. Neka političari malo stanu i razmisle kamo idemo.”
Jer, ako hrvatska Vlada nema za djecu i nemoćne, onda ne možemo, ispravimo se, ne smijemo kupovati avione. Imali su vlade 27 godina od samostalnosti da stvore Švicarsku koju su obećavali i da su to učinili, onda bi se danas imalo i za djecu, i za avione i za sve. ”A što su oni radili? To ostavljam njima na savjest”, kaže Saša.
Navodi kako njegov križni put nema veze ni s politikom ni s religijom.
”Iza mene ne stoji nitko. Ovo je trenutak jedne inspiracije koja me motivirala da ovo napravim i nastojat ću dati sve od sebe da se nešto promijeni. Ja sam svoje napravio i neka i ostali postupe po svojoj savjesti”, kaže.
Prva dva dana su bila jako teška, ali od ponedjeljka kaže da ga ne boli ništa i da ”piči”. U srijedu je pak zaboljela noga. Teško. Prijatelji mu pomažu nositi križ.
Ljudi na koje nailazi su divni, izlaze iz kuća, pitaju, vraćaju se, nose mu i više nego što mu treba. Jedni su ga čekali dva sata da naiđe. Predivno, kaže, baš lijepo.
”Dali su mi 100 kuna, nisam htio primiti, ali toliko su bili uporni da nisam to mogao odbiti, proslijedit ću ih dalje na prvu škrabicu na koju naletim. To je bio njihov iskaz podrške”, govori Saša.
Poručuje da ljudi iskoriste akciju kako bi razmislili i neka postupe po savjesti, neka učine što smatraju ispravnim.
Saša dnevno prođe 60-ak kilometara. Očekuje da će u Zagrebu biti u četvrtak. Ide do Markova trga.
Možda se Andrej Plenković umilostivi i primi ga. Čak i da se to ne dogodi, znajmo da Saša nosi križ ne samo naše sveukupne nego i sramote svih vlada, a ne samo ove koja se ponaša kao da su avioni važniji od bolesne djece.
Ako hrvatska Vlada nema za djecu i nemoćne, onda ne možemo, ispravimo se, ne smijemo kupovati avione. Imali su vlade 27 godina od samostalnosti da stvore Švicarsku koju su obećavali i da su to učinili, onda bi se danas imalo i za djecu, i za avione i za sve. ”A što su oni radili? To ostavljam njima na savjest”, kaže Saša
Očekivali ste da će Sašu podržati bukači Vigilarea, ili U ime obitelji, ili Hrasta, ili biskup Košić ili svi koji dižu galamu protiv Istambulske konvencije? Naravno da njih u ovoj priči nema. Daleko su oni od jednog tzv. malog čovjeka koji je na simboličan način na pleća uzeo križ na kojeg zabijamo one najmanje i bespomoćne.
Pitate li se možda, s vremena na vrijeme, koje su to zaista hrvatske vrednote koje valja obraniti i zbog kojih se živi? Potražite Sašu na internetu, na Facebooku, u onim medijima koji ga prate. To vam je to, ljudi, to je to.
Još tekstova ovog autora:
- Ne dijelimo se više po principu ”mi” i ”oni”, ”mi” i ”vi”!
- Biskup Banije Košić u jurišu na Turke, Srbe i komuniste
- Ovi nas potresi moraju pretvoriti u bolje ljude
- Rade Šerbedžija govori kao papa Franjo: gradimo kulturu skrbi
- David Grünfelder: Najvažnije je paziti na sebe i na druge
- Svejedno vjerujemo li ili ne, kladimo se na humanost
- Bozanić pohvalio negacionistički feljton o Jasenovcu
- Moja ”Srbenka”, moja Aleksandra Zec, moji su svi
- Maradonina se lopta ne prlja. Niti moje suze
- Što je patrijarh Irinej napisao papi Franji o Stepincu
Hrvatska je zaista brend ! Zašto ? Za to što tamo gdje prestaje razum počinje hrvatska stvarnost. Do te spoznaje došao sam prateći danas uživo dolazak Saše iz Rijeke, čovjeka s križom, na Markov trg u Zagrebu….