Sramota je biti branitelj kao i Jakov

Nije lako biti Jakov Kitarović. Osim što se cijela zemlja smije onome što mu supruga lupeta, čini se da ga ni puno ozbiljniji ljudi od predsjednice Republike ne doživljavaju ozbiljno. I ti njegovi problemi nisu od jučer, nego sežu i dva-dva i pol desetljeća unatrag.

Laže li Kolinda ili je njoj muž lagao

“Mom suprugu je ponuđen status branitelja. Odbio je”, rekla je u nedjelju Jakovljeva supruga Kolinda. Isključimo li mogućnost da je predsjednica i kandidatkinja za drugi mandat lagala, što bi bilo zaista neprilično, baš kao i mogućnost da je Jakov Kitarović lagao svojoj supruzi – što bi ozbiljno narušilo njihovu bračnu idilu i povjerenje, ostaje nam samo treća mogućnost, a ta je da Jakova Kitarovića u ministarstvima obrane i branitelja nisu doživljavali ni za suhu šljivu.

Imao je pametnijeg posla od nosanja oružja

Jakov Kitarović uporno je odbijao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, plastičnu iskaznicu za koju bi mnogi koji nisu dali ni zanokticu za domovinu dali pola guzice, ali neumoljivi birokrati su ga jednom zatefterili među branitelje kao djelatnu vojnu osobu. Što se jednom državnom tintom zapiše više se ne može obrisati ma koliko se Jakov Kitarović trsio dokazati da baš nikako nije branio državu, da ne želi imati veze s braniteljima, da ne spada u to društvo i da je devedesetih godina imao pametnijeg posla od nosanja puške, ose, tromblona, mašingevere, ručnih bombi i noževa.

Nesretni Jakov nije imao sreće da pogine

“Ja sam bio student, a ne vojnik. Mrzim jesti SDO. Mislite li da sam ovoliki narastao od sardina s povrćem i keksa iz robnih zaliha?“ možemo zamisliti Jakova Kitarovića kako moli da ga se ne upiše među budalaše koji su od Trpinjske ceste, preko Papuka i karlovačkih i šibenskih mostova do jurišnih čamaca oko Dubrovnika blesavo nosili glavu u torbi.

Mnogi je nisu samo nosili nego su je usput i zametnuli, ali to je manje bitno. Oni su poginuli i zbog toga su sretni, rekla je Jakovljeva supruga. Jakov je, pak, manje sretan. Em nije poginuo za domovinu, em su ga upisali među branitelje protiv njegove volje, em mu supruga laprda po svijetu.

Jedan od 517 hiljada

Neumoljivi birokrati su Jakovljevo sjedenje u Ministarstvu obrane i na Vojnom učilištu ocijenili strateški neprocjenjivim za Republiku Hrvatsku i upisali ga među branitelje. Postao je on tako jedan od 517 hiljada onih koji su na papiru branili Hrvatsku. Na papiru, i na toplome, i na mekanoj fotelji Jakov je hrvatski branitelj baš kako što su branitelji oni koji su na minus 20 držali čuke na Velebitu.

Nema neke razlike između njih kojima su prsti na nogama otpadali od leda i njega koji se jednom, sigurno, svakom se to dogodi, ubo spajalicom u palac i zalio košulju mlačnom kavom.

Nije Jakov ništa lošiji od Hloverke ili Ćire

Ne treba doduše Jakova biti sramota što su ga prisilno upisali u branitelje. Ta on je samo jedan od njih pola milijuna i kusur. Njegovo sjedenje u uredu i bubanje za dva fakulteta nije bilo ništa manje presudno za obranu od borbenog djelovanja Hloverke Novak Srzić ili Miroslava Ćire Blaževića.

Sramota treba biti one kojima su meci zujali oko glave, a geleri raznosili prijatelje. Sramota treba biti one koji su rukama crijeva u trbuhe vraćali ili pomireni sa smrću stajali pred sivomaslinastim tenkovima. Sramota je za takve biti u društvu Jakova Kitarovića.

(Prenosimo s portala Index).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.