Najznačajnije djelo brazilskog suvremenog klasika Antônia Torresa “Ova zemlja”, u vrijeme objavljivanja 1976., proglašeno je od strane vojnih snaga visoko subverzivnim jer opisuje beznađe i siromaštvo. Priča prati obitelj iz siromašne regije Bahije i dramatične događaje kroz koje prolazi seleći se sa sjeveroistoka zemlje u Sao Paulo, te psihološke i društvene posljedice tog čina.

 

Kroz očište pripovjedača Totonhima, najmlađeg od dvanaestero braće, slijedimo putanju svih protagonista romana. Jedan od njih je i stariji brat Nelo, migrant koji se, ostavivši svoj zavičaj, obitelj i identitet iza sebe, prepustio i izgubio u velikome gradu, a gubitak vlastitih korijena odvelo ga je u propast. Napušten i razočaran, vraća se u okrilje obitelji i bori s bolešću.

 

Nelovo samoubojstvo čvorište je u zamršenoj mreži odnosa gdje se sukobljavaju nemoć, gubitak identiteta i pogubne frustracije.

 

“Ova zemlja” budi u čitatelju želju za promišljanjem egzistencijalnih pitanja, potiče solidarnost, produbljuje razumijevanje i pruža dublji pogled na čovjeka. Torres čitatelju znalački približava stvarnost svih isključenih, priznajući ih kao protagoniste i žrtve povijesne drame, čime dijeli sličnosti s još nekim brazilskim modernim klasicima.

 

U gustom, ali odmjerenom tekstu obilježje kojega je čist prozni stil snažne estetike vidljiv je rukopis romanopisca koji suvereno i tehnički precizno plete dirljivu priču o brazilskoj pustoši obojanoj glađu, bijedom i beznađem. Kontrastrirajući razvijena brazilska urbana središta sa zapuštenim i zaboravljenim zaleđem, autor otkriva protagoniste čije se mogućnosti iskupljenja sužavaju zajedno s pustim horizontom.

 

Naslov: Ova zemlja

Autor: Antônio Torres

Prijevod: Una Krizmanić Ožegović

Godina izdanja: 2015.

Broj stranica: 178

Uvez: meki

ISBN 978-953-259-089-0

Izdavač: Hena com

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, često i jednom i drugom. Većina ih je izišla, usprkos svemu, u nekoliko tomova koje su objavili razni izdavači, više strani nego domaći.

 

Matvejević je gotovo svakoga mjeseca navraćao u domovinu, bivšu i sadašnju, da vidi i uvjeri se što se u njoj događa te o tome obavijesti strani i domaći svijet – bolji dio svijeta koji je dobronamjerno želio znati istinu. Branio je s najviše upornosti pisce i intelektualce koji su se našli u nevoljama, u raznim dijelovima bivše Jugoslavije ili, kako se danas kaže, “regije”.

 

Osim esejističko-poetskih ogleda, poput “Mediteranskoga brevijara”, prevedenog na više od dvadeset jezika i “Druge Venecije” koja je nagrađena nagradom “Strega”, jednim od najznačajnijih književnih priznanja u Italiji, kritika je vrlo pozitivno ocijenila Matvejevićeve knjige eseja nastalih “između azila i egzila”, napose djelo o “Kruhu našemu” te, među ostalim, zbirku “Otvorenih pisama” koja su pridonijela da autor bude uvršten u francusku “Legiju časti”.

 

Matvejević je objavio niz članaka i eseja u kojima je iznosio oštre kritike o situacijama, ličnostima i pojavama u bivšoj Jugoslaviji, uoči, za vrijeme i nakon rata koji je zadesio naše gradove i sela.

 

“Jugoslavenstvo je širi pojam nego što mislite. Često to meni negiraju, a ja sam Jugoslaven, ali ne iz perspektive Aleksandra Karađorđevića ni Pere Živkovića. Ja sam i Srbin i to bolji od Vlade Bulatovića ili Antonija Isakovića, a bolji sam Hrvat od Stjepana Radića. Za Hrvate sam od početka bio Srbin i unitarist. Za Srbe frankovac i ustaša, a za ustaše opasan marksist i komunist, za neke marksiste salonski komunist, za klerikalce i vjernike antikrist koga treba pribiti na sramni stup.

 

Za malograđane poslije rata sam kriv da je do svega ovoga došlo, za partijce zato što nisam došao u partizane, za vojnike zato što sam antimilitarist, a za antimilitariste što sam boljševik.”

 

(Krležino poimanje jugoslavenstva)

 

Naslov: Granice i sudbine: O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije

Autor: Predrag Matvejević

Godina izdanja: 2015.

Broj stranica: 274

Uvez: meki

ISBN 9789533046761

Izdavač: V.B.Z.

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Legendarna figura hrvatskog prevodilaštva, Josip Tabak (1912-2007), ovom je zgodom prvi put predstavljen vlastitom knjigom. U njoj su okupljeni tekstovi pisani pedesetih godina dvadesetog stoljeća, u kojima se zalagao za dostojanstvo prevoditeljskog rada i strogo kritizirao nespremne i nedorasle pokušaje prevođenja, a još više izdavačku praksu koja ne brine za vrijednost i slojevitost izvornika.

 

Kao vrsni prevodilac s desetak jezika, kao uvjereni zagovornik različitih kultura i kao uspješni autor šezdesetak prijevoda iznimno značajnih djela svjetske književnosti, Tabak je stekao iskustvo i autoritet da njegova riječ i danas ima vrijednost pouke i upozorenja.

 

Knjigu “O prijevodima i prevođenju” priredili su i predgovor napisali: Iva Grgić Maroević i Tonko Maroević.

 

Naslov: O prijevodima i prevođenju

Autor: Josip Tabak

Godina izdanja: 2015.

Broj stranica: 200

Uvez: meki

ISBN 978-953-96755-5-2

Izdavač: Društvo hrvatskih književnih prevodilaca

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

“Knjiga o teatru” S. P. Novaka jedinstvena je po mnogočemu, a slično djelo ne postoji na hrvatskom knjižnom tržištu. Fenomen kazališta S. P. Novak prati kao slijed povijesnih događaja koji su od najstarijih vremena povezani s pisanjem dramskih tekstova; temeljem dokumentacije opisuje redoslijed prikazivanja tih tekstova na scenama inzistirajući na društvenim grupama koje su u tim predstavama kao glumci, naručitelji ili publika sudjelovali.

 

Pisana vrlo jednostavnim stilom, tekstura knjige sastavljena je od funkcionalno različitih cjelina. Prvi dio sastoji se od središnjeg niza utemeljenog na kronologiji, povremeno prekidanog – u slučajevima kad pojašnjava neke teoretske ili kulturološke koncepte suvremene teatrologije. U cijelom tekstu posebnim “kapsulama” osvjetljava iskustva hrvatskog kazališta naslanjajući se na eurocentričnu a donekle i mondijalnu kazališnu priču.

 

Rukopis je opskrbljen kronologijom kazališnih i političkih događaja važnih za shvaćanje kazališnih mijena i bogato ilustriran.

 

***

 

Slobodan Prosperov Novak (1951) sveučilišni profesor, predavao slavistiku, kroatistiku i komparativnu književnost na sveučilištima u Hrvatskoj (Split, Zagreb), Italiji (Sapienza u Rimu) i Sjedinjenim američkim državama (Yale u New Havenu). Bio predsjednik Hrvatskog Pen Centra (1990-2000), pokrenuo i uređivao Vijenac MH, Most /The Bridge DHK, Cicero EPH, Lettre internationale Hrvatskog Pen Centra. Autor višesveščane “Povijesti hrvatske književnosti”.

 

Književne tekstove počeo je objavljivati 1969. godine i do danas – uz 60 objavljenih knjiga (na hrvatskom ali i drugim jezicima) – je nastala golema bibliografija njegovih tekstova, ali i tekstova o njemu. Bio direktor i predsjednik Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara (1989-1992; 2000), pomoćnik ministra kulture, prosvjete i športa (1990-1992 ). Pokretač, organizator, autor i koautor brojnih izložbi, događanja i skupova još od 70-ih godina.

 

Naslov: Knjiga o teatru

Autor: Slobodan Prosperov Novak

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 302

Uvez: tvrdi

ISBN 9789531744560

Izdavač: AGM

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

U “Podrumskoj sobi” dječak svjedoči događaju koji će mu uništiti čitav život. Poput ostalih priča iz zbirke “Dvadeset i jedna priča”, napisanih između 1929. i 1954., i ova se oslanja na teme koje dominiraju u romanima Grahama Greenea – strah, sažaljenje i nasilje, izdaju i neumornu ljudsku potragu za spasenjem.

 

Neke od priča su komične, poput one o trbuhu sirotog gospodina Malinga koji iz nekog tajanstvenog razloga odašilje raznorazne zvukove. Druge su ironično tužne, poput “grijeha” iz mladosti koji stigne gospodina Cartera u “Porniću”. Neke od njih su duboko šokantne, kao “Uništavači”, u kojoj dječja banda sustavno uništava čovjekov dom.

 

Druge su nezaboravno tragične, poput neobičnog odnosa dvojice blizanaca koji dostiže svoj vrhunac na dječjoj zabavi. Bez obzira na svoju atmosferu, sve plijene čitateljevu pažnju i nedvojbeno su djelo jednog od najvještijih pripovjedača stoljeća.

 

“Izniman pripovjedač s talentom za prikazivanje lokalnih koloriteta koje je hvatao na prvu, iznimnim smislom za dramu, okom za dijalog i velikom vještinom za ritam proze” – The New York Times.

 

***

 

Graham Greene rođen je u Berkhamstedu 2. listopada 1904. Tijekom studija na Oxfordu proživljava krizu moralnoga i religijskoga identiteta, priključuje se radikalnoj ljevici, da bi na kraju s protestantizma prešao na katoličku vjeru.

 

Prije 2. svjetskog rata ostvario je remek djela u raznim književnim žanrovima: “Brightonska stijena” i “Ubojica i slatkiš” (1938.) o svijetu gangsterskih obračuna, “Moć i slava” (1940.) o duhovnoj drami svećenika alkoholičara u atmosferi vjerskih progona u kaotičnom i totalitarnim tendencijama opsjednutom Meksiku.

 

Poslije rata piše “Srž stvari” u kojem radnju smješta u Afriku, gdje se u ozračju prljavštine, kukaca, vrućine i zaraznih bolesti odvija završna drama preljubnika, alkoholičara i samoubojice Scoobija. “Kraj veze” je poluautobiografski ljubavni roman pun vjerskih doživljaja u Londonu pod njemačkim bombama. Špijunsko politički roman “Mirni Amerikanac” je o počecima američkoga intervencionizma u Indokini.

 

Najpoznatije mu je djelo roman “Treći čovjek” iz 1950., po kome je napisao i scenarij za filmski klasik redatelja Carola Reeda. Njegov najbolji kasniji roman “Ljudski faktor” (1978.) piše o problemu izdaje i vjernosti kroz lik glavnog junaka, prisiljenog na dvostruku špijunažu kako bi mu sovjetski objavještajci pomogli izbaviti voljenu ženu iz mučilišta južnoafričke policije.

 

Neki od Greenovih eseja su sakupljeni u zbirci “Izgubljeno djetinjstvo” iz 1953. Djelo o druženju s diktatorom Omarom Torrijosom (prevedeno na hrvatski kao “Moj prijatelj general” 1986.), još jedno je svjedočanstvo njegova nekonvencionalnoga života.

 

Umro je u Veveyu 3. travnja 1991., a posmrtno mu je objavljena autobiografska proza “Moj svijet – dnevnik jednog sna”.

 

Naslov: Dvadeset i jedna priča

Autor: Graham Greene

Prijevod: Ana Levak Sabolović

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 248

Uvez: meki

ISBN 978-953-252-165-8

Izdavač: Zagrebačka naklada

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Knjiga austrijskog pisca Franza Hammerbachera “Passagen” – čiji je naslov u dogovoru s autorom prevoden kao “Brodski dnevnik” – nastala je tijekom plovidbe oko svijeta koja je, stjecajem okolnosti, trajala osamdeset dana. Knjiga se sastoji od svakodnevnih dnevničkih zapisa koji su diskretnim humorom, suvremenošću i čistim stilom, donijeli autoru brojne čitatelje i pohvalne kritike.

 

Franz Hammerbacher oplovio je svijet na velikim teretnim brodovima koji su jedna od neprimjetnih ali ključnih premisa suvremenog globalnog tržišta. Bilježeći metodom brodskog dnevnika – a “brodski dnevnik je sredstvo za osiguranje dokaza, no ostaje nejasno što bi se njime trebalo dokazati. Značenje bilježaka stvara se tek retroaktivno. Presudno je da se dnevnik vodi kronološki i uljudno, bez obzira na trenutačno raspoloženje i inspiraciju. Izvanredna zbivanja bilježe se onoliko rijetko koliko se rijetko i događaju.

 

Brodski je dnevnik u prvom redu zapisnik svakodnevice” – autor izvještava o događajima poput spektakularnog prolaska kroz Panamski kanal ili opasne plovidbe u blizini somalijske obale, kao i o sitnim zbivanjima u životima brodske posade i putnika.

 

Franz Hammerbacher plijeni pažnju čitatelja postupno ih uvlačeći u svoju dokumentarističnu priču da bi, naizgled jednostavno, skliznuo iz zabilježenog trenutka u promišljanja o plovidbi koja je život.

 

Naslov: Brodski dnevnik

Autor: Franz Hammerbacher

Prijevod: Sanja Lovrenčić

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 164

Uvez: meki

ISBN 9789537760472

Izdavač: Mala zvona

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Fausta Vrančića poznajemo kao izumitelja, filozofa, leksikografa, pisca, polihistora i kao slugu Božjeg, no o dimenziji njegova tajnog života, koji on nije želio izlagati očima drugih, a koji je možda, više od svega ostaloga, bio prožet njegovim intimnim stremljenjem istini i dubokom unutarnjom potragom za smislom, ne znamo gotovo ništa. Njegovi spisi koje je nastojao držati podalje od očiju drugih, pa je čak naložio da budu pokopani s njim, svjedoče o toj dimenziji njegova bića i težnji da pronađe kamen mudraca i arkanu koja na sebi svojstveni simbolični način riše čudesno i zalazi iza obrubnica vječnoga.

 

Faustovi su spisi u sam osvit Domovinskog rata 1991. dospjeli do glavnoga junaka romana, čiji se život zahvaljujući Faustu Vrančiću čudesno mijenja. Mogu li tajne zakopane s Vrančićem promijeniti tijek povijesti ili je faustovski pakt ipak nemoguće sklopiti?

 

“Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina” Omera Raka kroz dvije paralelne priče, suvremenu i onu iz vremena Fausta Vrančića i njegova boravka na praškom dvoru Rudolfa II. Habsburškog, prepleće vječno pitanje ratovanja i mira, pitanje uzbuđenja u znanstvenim otkrićima i umjetničkim ostvarenjima te ono ključno – pitanje napretka ili stagniranja pojedinca i društva.

 

***

 

Omer Rak rođen je u Šibeniku 1957., dramski je pisac i esejist. Zanosi se prapovijesnim simbolima. Stalno je na putu do mjesta-nemjesta koje nije ni ovdje ni ondje. Glavna mu je briga krpanje potpla­ta.

 

Naslov: Arkana Fausta Vrančića Šibenčanina

Autor: Omer Rak

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 416

Uvez: tvrdi s ovitkom

ISBN 978-953-266-595-6

Izdavač: Fraktura

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Jednog svibanjskog podneva 1943. godine američki bombarder srušio se u Pacifik i nestao ostavivši za sobom samo krhotine i mrlje ulja, goriva i krvi. Potom se na površini oceana pojavilo jedno lice. Bio je to mladi poručnik, strijelac bombardera, koji je doplivao do čamca za spašavanje i prebacio se u njega. Tako je počela jedna od najneobičnijih odiseja Drugog svjetskog rata.

 

Poručnik se zvao Louis Zamperini. Kao dječak bio je lukav, nepopravljiv prijestupnik, provaljivao je u kuće, tukao se i bježao od roditelja. Kao mladić preusmjerio je svoj prkos u trčanje i otkrio da ima izniman dar koji ga je odveo na Olimpijske igre u Berlin 1936. godine  i na prag rušenja granice snova. Ali kad je izbio rat, atletičar je postao zrakoplovac. Tako je krenuo i na posljednji zadatak i našao se u malenom čamcu koji pluta u nepoznato.

 

Zamperinija su čekale tisuće kilometara otvorenog oceana, nasrtljivi morski psi, potapanje čamca, glad i žeđ, napadi neprijateljskih zrakoplova, a nakon svega toga još veće muke. Natjeran do ruba izdržljivosti, Zamperini je na očaj odgovarao dosjetljivošću, na patnje nadom, odlučnošću i humorom, na nasilje buntom. Zamperinijeva sudbina, bila pobjednička ili tragična, visjela je na tankoj niti njegove volje.

 

Ispripovijedana bogato i slikovito, ova biografija govori o nezaboravnom putovanju jednog čovjeka u krajnost. “Nesalomljivi” je svjedočanstvo o otpornosti ljudskog uma, tijela i duha.

 

***

 

Laura Hillenbrand napisala je roman “Seabiscuit: An American Legend” (Seabiscuit: Američka legenda). Taj roman bio je prvi na listi bestselera New York Timesa, ušao je u uži izbor za Nacionalnu nagradu koju dodjeljuju književni kritičari, dobio je nagradu Book Sense za knjigu godine, nagradu William Hill za najbolju sportsku knjigu godine, našao se na petnaestak lista najboljih knjiga godine i nadahnuo je film Seabiscuit, nominiran za sedam Oscara, uključujući i nagradu za najbolji film.

 

“Nesalomljivi” (Unbroken), druga knjiga Laure Hillenbrand, bila je New York Timesov bestseler (provela je čak 23 mjeseca na listi najprodavanijih naslova, od toga puna tri mjeseca kao najprodavaniji naslov), časopis Time proglasio ju je knjigom godine (2010.), a knjiga je dobila nagradu Los Angeles Timesa za knjigu godine.

 

Universal Studios otkupio je prava za snimanje filma davne 1957. godine, no projekt s glumcem Tonyjem Curtisom tada nije ostvaren. Kasnije je Nicholas Cage iskazao interes za ekranizaciju, no zeleno je svjetlo drama o iznimnom sportašu i heroju Louisu Zamperiniju dobila tek nakon što je knjiga Laure Hillenbrand osvojila svjetske top liste.

 

Laura Hillenbrand i glumac Gary Sinise suosnivači su dobrotvorne organizacije koja preko američke vojske školskim priborom opskrbljuje djecu iz cijeloga svijeta. Živi u Washingtonu.

 

Naslov: Nesalomljivi: Priča iz Drugog svjetskog rata o preživljavanju, izdržljivosti i iskupljenju

Autor: Laura Hillenbrand

Prijevod: Nenad Dropulić, Tomislav Marić

Godina izdanja: 2015.

Broj stranica: 438

Uvez: meki

ISBN 9789533131955

Izdavač: Profil

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Puno je stoljeće prošlo od izlaska knjige naslovljene Hrvatska mlada lirika (1914), a koja je – iz povijesne perspektive – postala datumom zaokruživanja jedne epohe. S istodobnom smrću A. G. Matoša i skorim započinjanjem Prvoga svjetskog rata, taj je pjesnički zbornik označio vrhunac simbolističko-parnasovskih ili intimističko-esteticističkih tendencija hrvatskog pjesništva na neki način i konac prevlasti vezanog stiha i dominacije skladnih intonacija (s naglašenom iznimkom vulkanskog temperamenta Janka Polića Kamova).

 

Većina od dvanaest predstavljenih osobnosti – iz ovih i onih razloga – već je tada završila svoj lirski opus, a na (matoševskoj) liniji kontinuiteta i tradicije još su se neko vrijeme održali Wiesner, Polić i Milković.

 

(iz Pogovora Tonka Maroevića)

 

Što dakle, u najkraćim crtama, nudi Hrvatska mlada lirika 2014., i u čemu se od svog predloška udaljava? Za razliku od Wiesnerovog, a iz gore spomenutih razloga, izbor pred vama – po pitanju uvrštenih autora/ica – u principu jest antologijski.

 

Pod ovim ‘‘u principu“ ne podrazumijevam tek formalnu ogradu od bilo kakve objektivnosti ili univerzalnosti vlastitog izbora (u njih, naravno, ne vjerujem niti ih priznajem), već činjenicu da sam u zadanom okviru načelno antologijskog odabira svjesno (iako minimalno) ‘‘mešetario“, nastojeći obuhvatiti što je više moguće različitih prisutnih i supostojećih poetičkih strategija i matrica.

 

Wiesnerova su se dvanaestorica naposljetku ipak pokazala kao gotovo idealan broj: i da formalnog ograničenja nije bilo, broj uvrštenih teško bi premašio petnaest. Letvica mladosti pomaknuta je, nadalje, čitavih deset godina unazad; u obzir su došli pjesnici s nenavršenih četrdeset. Svi imaju barem po jednu samostalnu pjesničku knjigu. Čvrstu većinu, za razliku od apsolutnog maskuliniteta prethodnice, čine pjesnikinje čiji glasovi, čini mi se, presudno uokviruju spomenuti korpus, iako to automatski ne signira dokidanje književnog patrijarhata.

 

Svi uvršteni pišu slobodnim stihom (samo su Kamov i Andrić u ono vrijeme verlibristi), koji je u međuvremenu definitivno postao nultim stupnjem pjesničkog pisma. Wiesnerov se ‘‘pregled“, zadnje no ne manje važno, osjeća međašnim, te takvim retroaktivno bez sumnje i jest, bez obzira na to što je pomicanje granica, u umjetnosti i izvan nje, vrlo brzo nakon njegova pojavljivanja počelo nalikovati utrci s preponama. Suvremeni sastavljač nema niti približno slične pretenzije.

 

Pokušava ponuditi tek jedan uređeni, prema vlastitim kriterijima i afinitetima ‘‘u principu“ aksiološki postavljen pregled zatečenog stanja; tek toliko. Pa što smo, dakle, ti u knjizi ovako ili onako prisutni ‘‘mi“? Ne znam, no čini se da malošto možemo čvrsto obećati. Ako ovo i jesu vrata, teško je reći jesu li ona otvorena ili zatvorena. Pod tim se šarenilom, moguće, krije tek još jedno ono bezbojno, amorfno olovo – uteg koji se, iako ponekad potraje stoljećima, već kod prve selidbe zagubi – sitna no ipak dragocjena potpora propuhu povijesti koja vrata pridržava otvorenim, da nešto prođe.

 

(Iz Predgovora Marka Pogačara)

 

Naslov: Hrvatska mlada lirika 2014.

Zastupljeni autori u knjizi: Marija Andrijašević, Ana Brnardić, Vlado Bulić, Marijo Glavaš, Davor Ivankovac, Dorta Jagić, Kristina Kegljen, Antonija Novaković, Branislav Oblučar, Olja Savičević Ivančević (Saška Rojc), Ivana Simić Bodrožić, Martina Vidaić

Urednik: Marko Pogačar

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 132

Uvez: meki

ISBN 9789537342685

Izdavač: Hrvatsko društvo pisaca

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)

Vrsno znanstveno i kulturološko djelo o temeljnim umjetničkim pokretima prošloga stoljeća i njihovim manifestacijama u književnosti, glazbi i slikarstvu, jasnim i preciznim analizama potkrepljuje polaznu autorovu tezu da se bez poznavanja prvih triju decenija 20. stoljeća ne može shvatiti današnja umjetnost.

 

Deklarativno antimimetična i radikalno suprotstavljena dotadašnjim tradicijama, nova je umjetnost prekinula kontinuitet “ulančavanja” i logična smjenjivanja stilskih pravaca po imanentnim zakonima umjetnosti, uvodeći kao temeljno estetsko načelo simultanizam – “pluralizam koncepcija i modela koji supostoje na umjetničkoj sceni” (K. Nemec).

 

Zahvaljujući Žmegačevoj erudiciji i intermedijalnim uvidima, čitatelj će lako uočiti mehanizme kojima su suvremeni umjetnici postmodernizma apsorbirali brojne elemente iz avangardnih pokreta s početka 20. stoljeća, oslanjajući se pritom na varijaciju, reciklažu, tautologiju  i repeticiju kao jedine elemente umjetničkog izražavanja preostale nakon ekspresionističke, fovističke, futurističke, dadaističke i nadrealističke umjetničke prakse.

 

Žmegačeva knjiga pionirsko je djelo u komparativnome proučavanju djelomice i nepoznate ili manje poznate građe umjetničke avangarde u Hrvatskoj i Njemačkoj kao važnih sastavnica jednog od najvažnijih razdoblja u povijesti europske i svjetske kulture.

 

Naslov: Strast i konstruktivizam duha

Autor: Viktor Žmegač

Publicistika

Godina izdanja: 2014.

Broj stranica: 412

Uvez: tvrdi

ISBN 9789533410234

Izdavač: Matica hrvatska

 

(Više novih knjiga na Moderna vremena info)