Prošlotjedno posvećenje biskupa Reformirane kršćanske crkve u Hrastinu skreće našu pozornost na jednu značajnu, iako manje poznatu granu protestantskog kršćanstva u nas i u svijetu.
O Lutheru i evangelicima (luteranima) puno smo toga saznali u protekloj godini u okviru obilježavanja 500 godina od početka reformacije.
Nema nikakvog prijepora oko toga da je Martin Luther pravi začetnik protestantske reformacije. Objelodanjenje njegovih glasovitih 95 teza 31. listopada 1517. godine bila je iskra koja je zapalila duhovnu (i političku) vatru, a ona je iz temelja promijenila lice Europe, pa u velikoj mjeri i svijeta.
No mnogi znalci smatraju da je pravi osnivač svjetskog protestantizma zapravo francusko-švicarski reformator Jean Calvin (1509. – 1564.).
Ne umanjujući ulogu Lutherova suradnika Phillipa Melanchthona, mnogi drže da je pravi mozak reformacije bio Jean Calvin jer je on reformacijsku misao i praksu sistematizirao i najcjelovitije prikazao u svom najslavnijem djelu ”Institucije kršćanske vjere”
Ne umanjujući ulogu Lutherova suradnika Phillipa Melanchthona, mnogi drže da je pravi mozak reformacije bio Jean Calvin jer je on reformacijsku misao i praksu sistematizirao i najcjelovitije prikazao u svom najslavnijem djelu ”Institucije kršćanske vjere”.
To je djelo postalo nezaobilazan priručnik svim generacijama reformiranih protestanata, a značajno je utjecalo na oblik zapadne misli i kulture.
Iako rođen i školovan u Francuskoj, Calvinu je operativnom bazom postala švicarska Ženeva. S obzirom na ranu smrt izvornog švicarskog reformatora Ulricha Zwinglija (1484. – 1531.), kojemu je centar djelovanja bio Zurich, Ženeva je Calvinovom zaslugom postala središtem švicarskog kršćanstva i izvorištem njegova brzog širenja Europom.
Luther, Zwingli i Calvin predstavljaju “veliku trojku” reformacije koju prati “drugi red” protestantskih prvaka: John Knox u Škotskoj, Martin Bucer u Strassbourgu, spomenuti Lutherov suradnik Phillip Melanchthon u Wittenbergu i Thomas Cranmer u Engleskoj.
Izvorni pokret obnove koji su predvodili Luther, Zwingli i Calvin naziva se i magisterijalnom reformacijom, tako nazvanom jer je koristila građanski autoritet magistrata za ostvarenje svojih ciljeva. Po tome se razlikuje od takozvane radikalne reformacije koja je inzistirala na potpunom odvajanju i neovisnosti o svjetovnoj vlasti.
Calvin je od Ženeve pokušao stvoriti autentičnu i uzornu kršćansku zajednicu u kojoj crkvena i građanska vlast usko surađuju, a svi prihvaćaju kršćanska načela života. Takav je političko-duhovni eksperiment vlasti bio jedno vrijeme rigorozno provođen te odatle dolaze pretjerane optužbe da je Calvin od Ženeve pokušao stvoriti teokraciju.
Calvinova verzija protestanskog kršćanstva iz Ženeve se vrlo brzo proširila Francuskom, Nizozemskom i Škotskom, a zahvatila je i velike dijelove Poljske i Mađarske. Engleski puritanci prenijeli su ga u engleske američke kolonije (SAD, Kanada), a nizozemski kalvinisti u južnu Afriku.
Godine 1559. Calvin je u Ženevi osnovao teološku akademiju. Ona je postala poznato učilište za školovanje protestantskih teologa i propovjednika koji su djelovali širom tadašnje Europe. Calvin je za prvoga rektora akademije postavio glasovitog novozavjetničara i tekstualnog stručnjaka Theodora de Bezea.
Prošlotjedno posvećenje biskupa Reformirane kršćanske crkve u Hrastinu skreće našu pozornost na jednu značajnu, iako manje poznatu granu protestantskog kršćanstva u nas i u svijetu
Calvin je osobno doprinosio teološkom napretku i ugledu akademije kako svojim predavanjima, tako i spisateljskim radom, posebice komentarima Svetoga pisma, Staroga i Novoga zavjeta. Ova je akademija temelj kasnijega ženevskoga sveučilišta.
Najbitnije obilježje kalvinističkog nauka je teocentrizam, sveprisutna Božja veličina i svemoć, te je stoga glavna svrha ljudskog života i djelovanja da u svemu i iznad svega proslavi Boga.
Kalvinizam ima pesimističan pogled na čovjeka zbog njegove sveprožimajuće grešnosti. Od katolicizma se radikalno distancira i razlikuje dosljednim protestantskim naučavanjem o spasenju po vjeri i milosti te sustavno shvaćenom predestinacijom (predodređenjem) i naučavanjem o neodoljivoj milosti.
Reformirane su crkve opremljene vrlo jednostavno, bez oltara, slika i kipova. Središnje mjesto zauzima propovjedaonica, najčešće uzdignuta, kako bi i simbolički ukazala na centralnost i uzvišenost Božje riječi.
Bogoštovlja su isto tako do krajnosti pojednostavljena i sastoje se uglavnom od pjevanja kršćanskih himni, čitanja svetopisamskih tekstova i centralne propovijedi, a sve se služi živim jezicima.
Reformirani kršćani poput ostalih protestanata priznaju samo dva sakramenta, češće nazvana crkvenim obredima – krštenje i Gospodnju večeru (euharistiju). Ne prihvaćaju transsupstancijaciju i stvarnu prisutnost, pa se sakramenti shvaćaju simbolički, a prisutnost Božja po vjeri i riječi, te se zna govoriti o dinamičkoj ili virtualnoj prisutnosti.
Crkvene zajednice organizirane su po načelima prezbiterijalnosti i izbornosti te prepoznaju četiri kategorije vjerskih službenika: pastore, učitelje, starješine (prezbitere) i đakone.
Pastori propovijedaju i dijele sakramente, učitelji poučavaju mlade, starješine su zadužene za crkvene poslove, disciplinu i duhovno vodstvo, a đakoni se brinu za bolesnike i karitativnu djelatnost.
U pozdravu novoposvećenom biskupu Szenu biskup Škvorčević istaknuo je zajednička kršćanska polazišta i usredotočenost svih vjernika na Isusa Krista, koji je svoje učenike nazvao prijateljima, a to je i njegova riječ za nas
Kalvinističko ćudoređe zastupa etičku strogoću i svojevrsnu svjetovnu askezu s naglaskom na umjerenosti, čednosti, skromnosti i odgovornoj poslovnosti. Uspješan rad i stjecanje materijalnih dobara smatraju se Božjim blagoslovom i znakom odabranosti, jednako kao i sveukupan moralni život.
Najpoznatiji kalvinist u Europi danas je Viktor Orban. On osobno naglašava kako je s ponosom otkrio značajan doprinos reformiranog kršćanstva koje od samih početaka u 16. stoljeću pa nadalje snažno oblikuje i motivira velik dio mađarske elite.
Osim neospornih povijesnih zasluga i enormnog društvenog utjecaja politika mora uvažavati statističke realnosti, jer se još i danas više od 20 posto Mađara deklarira reformiranim kršćanima.
To je kontekstualno obrazloženje zašto kalvinisti spadaju među najbrojnije protestante u susjednoj Vojvodini te u našoj Baranji i istočnoj Slavoniji. Prema najnovijim statističkim podacima u Hrvatskoj živi oko 4000 reformiranih kršćana, uglavnom Mađara, uz vrlo mali broj Hrvata i Slovaka.
Reformirana kršćanska kalvinska crkva u Hrvatskoj podijeljena je organizacijski u dva seniorata, Osječki i Baranjski, te ima 21 župu koje se mahom nalaze u Osječko-baranjskoj županiji. U Crkvi služi deset pastora ili svećenika, od toga su tri svećenice.
U Reformiranoj kršćanskoj kalvinskoj crkvi u Hrastinu 19. siječnja za biskupa je posvećen tamošnji pastor Peter Szen. Na posvećenju su sudjelovali biskupi reformiranih crkvi iz Mađarske, Rumunjske, Slovačke i Srbije. Bogoslužje je predvodio predsjednik Sinode mađarske reformirane crkve, budimpeštanski biskup Istvan Bogardi Szabo.
Peter Sezn na službu biskupa izabran je na Sinodi Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj 14. studenoga u Lugu u Baranji. Na istoj je Sinodi na novi šestogodišnji mandat izabran i glavni staratelj (laik) Josip Kel. Novi biskup Szen, čiji će mandat isto trajati šest godina, zamijenio je na tome mjestu svog prethodnika Lajosa Csátija, prije kojeg je pak dugogodišnji biskup bio Endre Lang iz Vinkovaca.
Peter Szen teologiju je studirao i diplomirao na Evanđeoskom teološkom fakultetu (danas Visoko evanđeosko teološko učilište) u Osijeku. Kao pastor u Hrastinu istakao se uz propovjedničku službu i uspješnim radom s mladima. Osim materinjeg mađarskog odlično govori hrvatski i engleski jezik. Njegova propovjednička nadarenost došla je do izraza i u dinamičkom nastupnom govoru poslije svečanog čina biskupijskog ređenja.
Izvorni pokret obnove koji su predvodili Luther, Zwingli i Calvin naziva se i magisterijalnom reformacijom, tako nazvanom jer je koristila građanski autoritet magistrata za ostvarenje svojih ciljeva. Po tome se razlikuje od takozvane radikalne reformacije koja je inzistirala na potpunom odvajanju i neovisnosti o svjetovnoj vlasti
Ekumenski je izuzetno značajno a i znakovito na početku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana što je na svečanosti bila prisutna do sada najviša delegacija hrvatskih katoličkih biskupa. Uz regionalnog nadbiskupa Đuru Hranića na bogoslužju je sudjelovao i predsjednik Vijeća za ekumenizam Hrvatske biskupske konferencije, požeški biskup Antun Škvorčević.
U pozdravu novoposvećenom biskupu Szenu biskup Škvorčević istaknuo je zajednička kršćanska polazišta i usredotočenost svih vjernika na Isusa Krista, koji je svoje učenike nazvao prijateljima, a to je i njegova riječ za nas.
Biskup Škvorčević svoju je zapaženu teološku refleksiju završio ovim riječima:
“Radujem se što ćemo, upravo s tih polazišta vjere, moći surađivati, kao što smo surađivali npr. s biskupom Langom iz iste Crkve, koji je stavljao u stranu ono što nas dijeli te neprestano isticao i promicao ono po čemu mi jesmo jedno i tako se prepoznajemo kao Isusovi. Uvjeren sam da će to biti na dobro ne samo naših crkava nego i hrvatske domovine, jer gdjegod se učini jedan korak u smislu međuljudskog poštovanja, povjerenja, dokidanja podjela, tu se hrvatsko dobro ostvaruje. Neka Bog pomogne da tako bude.”
Još tekstova ovog autora:
- Od euroskleroze do euroeuforije HR2020
- Hrvatski velikani: jedan promašaj i jedan propust
- Naši izbori i Božji betlehemski izbor
- Jesu li europske vrijednosti ugrožene u Europi?
- Čudesan život i strahovito važna misija Branka Lustiga
- Berlinski zid – nastavak željezne zavjese i pravo domoljublje
- Slaviti Dan reformacije znači tražiti horizonte milosrdnosti
- Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
- Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.