autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Uloga kite jaglaca u obrani Republike Hrvatske

Autor: Miljenko Jergović / 12.12.2021.

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Foto: AB FB stranica Miljenka Jergovića

Među tolikim budalaštinama i opskurnostima, koje svakodnevno proizvedu hrvatski ministri, i koje zatim završe pod prstima i tipkovnicama domaćih novinara, vjerojatno je najbudalastija ova s jaglacima.

Naime, pripovijest, koja je po svoj prilici autentična, govori kako je Mario Banožić, tada još obični seljačić s dalekog istoka Hrvatske, išao po šumi i brao jaglace. Ne zna se što mu tad bi, ali nakanio je nabrati cijelu kiticu, i darivati jaglacima Gabrijelu Žalac, ponešto perspektivniju jedru snašu. Ona mu je u to vrijeme, priča dalje govori, velika zaštitnica.

Gabrijela je, međutim, bila već udata za nježnoga grubijana, mjesnog automehaničara. (Inače, automehaničar je u ovoj slikovitoj dalekoistočnoj pastorali, ispunjenoj naivnim čobanima i čobanicama, jedina figura grada, urbanosti.)

I onda je automehaničar, sav ljutit, zaštitnički raspoložen prema Gabrijeli, Marija uputio da kiticu nosi svojoj ženi, jer da bi inače jaglace mogao izjesti!

Ne zna se što se zatim zbilo, i gdje je završio buketić, ali je i ovo za priču dovoljno.

Pastirica će, kao što znamo, postati ministrica europskih fondova, kojoj su glave došli hrvatski novinari, jer su izvijestili Europljane da ih netko upravo džepari. A pastir je i dalje ministar obrane. Umjesto da bere jaglace, on kupuje borbene avione. Samo je automehaničar autentična muška figura, kakvih se posvuda nađe. Ljubomorni muž, šaka što prijeteći vonjaju na mošus i na kolomast.

U vazi su, u nekoj čašici ili bočici recimo, neugledni i kratkotrajni. Mudrije je, mnogo, poći u cvjećarnicu i kupiti buket – ali nipošto nekog grobljanskog cvijeta – i ponijeti ga svojoj simpatiji. Čupati jaglace sasvim je nedelikatno, neuviđavno

Publika se, dakle, zabavlja. I ta činjenica je, vjerojatno, važan faktor visoke popularnosti Plenkovića i njegove stranke, bez obzira na sve afere.

Ljudi se ne plaše pastira i pastirica, i misle, možda, da će i oni tako jednoga dana postati ministri, ili barem ministarski očevi, matere, muževi. Utješno je po običan, za egzistenciju i svakodnevicu zabrinut svijet, kada se pastirice i pastiri čarolijom uzdignu u ministre i narodnu elitu. Pojedincima to, može biti, i ne odgovara, ali narod uživa u vladavini ološa.

Ali manimo se ozbiljnih priča, vratimo se Mariju, Gabrijeli i kiti jaglaca. Očito je da se cvjetna kontroverzica odvila jedne zime. I to u ono zimsko doba, krajem siječnja, početkom veljače, najkasnije prvih dana ožujka, kada se iz smrznute zemlje sluti proljeće.

Tada jednoga jutra na svjetlo izrone, nježni i mekani, bijeli i žuti cvjetovi. Probiju kroz snijeg i led, odnekud izvire u najnevjerojatnijim koreografijama, i u rasporedu koji je nepredvidljiv, na prisojnim i na osojnim stranama, na seoskim ledinama, u hrastovim i bukovim šumama.

Grehota ih je brati, to može na um pasti samo nekome nepametnom, jer najljepši su tu gdje niču. I njihovo je nicanje samo po sebi takav dar da ih je bedasto, da ih je blesavo brati i prepoklanjati.

U vazi su, u nekoj čašici ili bočici recimo, neugledni i kratkotrajni. Mudrije je, mnogo, poći u cvjećarnicu i kupiti buket – ali nipošto nekog grobljanskog cvijeta – i ponijeti ga svojoj simpatiji. Čupati jaglace sasvim je nedelikatno, neuviđavno.

Jaglac u našim krajevima poznat je još po dva naziva. Jagorčevina je pluralia tantum, poput riže, nožica ili naočala, te se u jeziku i govoru ograničeno koristi. Jagorčevinom jaglace nije dobro zvati iz još jednog razloga.

Tim nazivom sugerira se da je ovaj osamljenički cvijet, da je ova neustrašiva samačka biljčica neka vrsta pošasti, kolektiva u kojem se pojedinac ne razabire. Zato mi je milije jaglac jaglacom i nazvati.

Treći naziv delikatniji je i privlačniji: primula! Riječ stiže od latinskog naziva cvijeta: primula vulgaris. U srednjovjekovnom latinskom, jaglac se zvao prima rosa. Na engleskom mu je ime primrose. Ti nazivi potječu iz dubine vremena u kojima su ljudi poput cvjetova živjeli i umirali u skladu s godišnjim dobima.

Proljeće doživjeti znalo je biti veliko i važno. Zima je bila strašna i vrlo neugodna avantura u čovjekovu životu. Ne umrijeti od gladi i od hladnoće, ne umrijeti od zimskih bolesti, značilo je više nego što danas znači preživjeti bilo koju i bilo kakvu eksternu životnu situaciju. Danas se umire od onog što je u čovjeku, a ne od onog što je oko njega, u prirodu i u kalendarima. (Zato je epidemija covida-19 u jednome svom značenjskom sloju nostalgični povratak čovjekov u neka davna povijesna doba.)

Jaglac je prima rosa iz vremena okrutnih kalendara. Zato latinski naziv zvuči tako dramatično i sudbonosno. Prima rosa je prva ruža, ali ime ruža tu je opći naziv za cvijet. Ruža je tu cvijet svih cvjetova, pracvijet.

Pripovijest, koja je po svoj prilici autentična, govori kako je Mario Banožić, tada još obični seljačić s dalekog istoka Hrvatske, išao po šumi i brao jaglace. Ne zna se što mu tad bi, ali nakanio je nabrati cijelu kiticu, i darivati jaglacima Gabrijelu Žalac, ponešto perspektivniju jedru snašu. Ona mu je u to vrijeme, priča dalje govori, velika zaštitnica

No, za primule smo u našoj kulturi i u hrvatskome i svim hrvatskim jezicima, među koje spadaju srpski, bosanski, crnogorski, srpskohrvatski, vezani iz još jednog, meni neobično važnog razloga. Godine 1927. u šapirografiranom časopisu Hrvatska vila, Skender Kulenović, učenik sedmoga razreda čuvene jezuitske gimnazije u Travniku, objavljuje maleni sonetni ciklus od pet pjesama, naslova “Ocvale primule”.

Skenderu, budućem komunistu i partizanu, budućem Beograđaninu, velikome bosanskohercegovačkom pjesniku i prozaistu, i jednome od najvećih naših pjesnika i jezikotvoraca dvadesetog stoljeća, bilo je tada samo sedamnaest godina, ali svih pet soneta i danas zvuče jednako bezvremeno moćno.

Ispjevane jezikom jasnim, u kojem mnoge su riječi drukčije i nove, “Ocvale primule” kazuju nam istodobno što je pjesnikov posao u jeziku i svijetu, ali i kakva je svrha dobrih škola, kakva je zacijelo bila travnička jezuitska gimnazija. (Pri usporedbi s tom školom, današnji je Filozofski fakultet u Zagrebu, skupa sa svojim studentima i studentesama koji demonstriraju protiv vakcina i novoga svjetskog poretka, zabavište slatkih malih opica, dijelom ženki, dijelom mužjačića…)

Velika poezija stvarima i pojavama daje smisao u čovjekovu životu i svijetu. Tako to biva s jaglacima i jagorčevinom, tako do biva s primulama.

Mario da je na višem stupnju razvoja Gabrijeli ne bi brao jaglace, nego bi je začarao riječima Skendera Kulenovića: “Neko s brijega slazi. Osoja miruše./ Čekaju ga pune rascvalih čeznuća/ s čevrmama tankim prežutoga zlata./// To kukurijek cvate, cvat zelena vrata./ I rastkane čežnjom vrućeg povinuća/ njih opaja miris iz njegove duše.”

U tom slučaju Mario se ne bi izlagao toj nevolji da jede gorko lišće i cvjetove jagorčevine. I nikad ne bi postao ministar obrane Republike Hrvatske.

(Nije dozvoljeno preuzeti ovaj tekst bez autorova odobrenja. Prenosimo sa autorova portala).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Čovjek koji je gorko zaplakao kada je pobijeđen nacizam
  • Roba će pojeftiniti samo ako je budemo kupovali u Sloveniji
  • Haljina Lepe Brene
  • Zagrebački gluhi pljesak za Dubravku Vrgoč i Ivicu Buljana
  • Strijeljanje Svete obitelji
  • Kada te nastoje ostaviti bez doma i bez domovine
  • Traktat o pravdi ili zašto Livaković ruši Álvareza
  • O obranjenim i ponekom sudbinskom promašemom jedanaestercu
  • Mladen Vasary, gluma kao umijeće promatranja ljudi
  • Kratka povijest čuda na svjetskim prvenstvima u nogometu

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: epidemija, Gabrijela Žalac, Mario Banožić, Miljenko Jergović, Skender Kulenović

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT