autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

UZP (20): Washingtonski sporazum zaustavio rat HVO-a i ABiH

Autor: Ivo Komšić / 04.11.2020. Leave a Comment

Ivo Komšić

Ivo Komšić

Državna delegacija BiH, ista ona koja je prekinula ženevske pregovore i u kojoj je bio predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća i istovremeno član Predsjedništva države, doputovala je u Washington 20. februara 1994. godine.

Sa sobom su nosili dokumente usvojene na Saboru u Sarajevu 6. februara – Deklaraciju koja je imala politički značaj, koncept federalnog uređenja države, kartu na kojoj su kantoni bili ucrtani, s međusobnim granicama i veličinom teritorije, brojem stanovnika i njihovom nacionalnom strukturom.

Delegacija je već sutradan po dolasku otpočela intenzivne razgovore. Plan je trebalo prezentirati pred američkim kongresmenima i senatorima, pred Vladom i njenim funkcionerima, te kabinetu predsjednika Clintona i ostalim američkim zvaničnicima. Američka administracija je za medijatora pregovora odredila Charlesa Radmana.

Osim njega većina drugih sugovornika nije bila upoznata s prijedlogom mirovnog rješenja za BiH tako da su tražili detaljna objašnjenja. Inzistiralo se na statistici, odnosno na preciznim ciframa na kojoj teritoriji se protezala zamišljena Herceg-Bosna i koliki broj Hrvata je uključivala.

Ta statistika je bila na strani novog prijedloga jer on nije bio zasnovan na ”humanom preseljenju” naroda nego na njegovom očuvanju na prostorima gdje je vjekovima obitavao. Uz to, lako je bilo pokazati rezultatima popisa iz 1991. godine da je Herceg-Bosna stvarana s jednom trećinom Hrvata BiH i da su Hrvati u većini općina koje je ona obuhvaćala bili u manjini.

Važno pitanje koje su svi postavljali odnosilo se na stav Katoličke crkve u BiH prema novom planu. On je, međutim, bio vidljiv iz Rezolucije u kojoj je u tačci 10. stajalo da Sabor prihvaća stajališta koja u kontinuitetu izražava Katolička crkva u BiH. Potvrda tome je bio i telegram podrške kardinala Puljića stavovima HNV-a koji je predstavio u svim razgovorima predsjednik HNV-a

Zbog toga su i izvršeni tako brutalni zločini – trebalo je većinu jednog naroda podrediti manjini. To su svi lako shvaćali.

Važno pitanje koje su svi postavljali odnosilo se na stav Katoličke crkve u BiH prema novom planu. On je, međutim, bio vidljiv iz Rezolucije u kojoj je u tačci 10. stajalo da Sabor prihvaća stajališta koja u kontinuitetu izražava Katolička crkva u BiH. Potvrda tome je bio i telegram podrške kardinala Puljića stavovima HNV-a koji je predstavio u svim razgovorima predsjednik HNV-a.

Intenzivni razgovori su vođeni s velikim brojem senatora i kongresmena, sa šefovima parlamentarnih grupa, s predsjednikom Kongresa, s državnim sekretarom Warrenom Christopherom, njegovim suradnicima iz kabineta i članovima Vlade, državnim tajnikom za sigurnost Anthonyjem Lakeom, s Madeleine Albright, potpredsjednikom države Alom Goreom, veoma utjecajnim republikancem Bobom Doleom.

Zanimljivo je bilo da američki dužnosnici nisu ispoljavali nikakve unutarnje političke i stranačke razlike, inače karakteristične za njihova predstavnička državna tijela. I demokrati i republikanci bili su jedinstveni u odnosu prema BiH i u podršci koju su dali prezentiranom planu.

Ti razgovori su trajali pet dana, od ponedjeljka do petka, 21. do  25. februara. Posebno je odlučan bio državni sekretar Christopher. On je tvrdio da je politički savez Hrvata i Muslimana u BiH strateška osnovica američke politike na Balkanu i da će taj savez primorati Miloševića i Karadžića na prekid rata i pregovore. Također je iznio stav da je njihova administracija spremna podržati sporazum o Federaciji između muslimanskog političkog vodstva i Hrvatskog Narodnog Vijeća, ukoliko bi sporazum odbio Tuđman.

U tom slučaju bi sporazum potpisao u ime be-ha Hrvata predsjednik HNV-a, a Tuđman bi dobio status Karadžića. Hrvatska bi u tom slučaju bila proglašena agresorom u BiH, dobila bi sankcije, HVO bi bio proglašen paravojskom i nad njim bi bila primijenjena sila.

Međutim, potpis predsjednika HNV-a na sporazum bez predstavnika Herceg-Bosne i Tuđmana bio bi samo pokriće za stranu vojnu intervenciju jer bi HVO ostao izvan tog utjecaja. Državna delegacija je inzistirala da sporazum o miru i uspostavljanju Federacije BiH trebaju potpisati oni koji su formirali Herceg-Bosnu, oni je svojim potpisom trebaju i likvidirati. To je bio jedini način da se bez vojne intervencije HVO i HV koja je bila u BiH, stave pod kontrolu.

Također, inzistiralo se da svoj potpis na sporazum stavi i predstavnik HNV-a kao budući politički partner u provođenju sporazuma.

Washingtonski pregovori su trajali od subote, 26. februara, do utorka, 1. marta, kada je sporazum o uspostavljanju Federacije BiH parafiran.

Pregovori su trajali samo četiri dana i postignut je sporazum do koga evropski pregovarači i posrednici nisu mogli doći za dvije godine pregovaranja. U ovim pregovorima nitko iz Evrope nije sudjelovao, nije sudjelovao ni Tuđman, ni Izetbegović, ni Boban, ni Karadžić.

Uspjeh je omogućio sam prijedlog HNV-a koji je prezentirala državna delegacija kao svoj, na čelu sa Harisom Silajdžićem.

Na prvom sastanku sa američkim posrednikom Radmanom i delegacijom koju je predvodio Mate Granić, ministar inozemnih poslova RH, u kojoj su bili novi predstavnici Herceg-Bosne, Zubak i Akmadžić, 26. februara, na stol su stavljeni principi zasnovani, uglavnom, na Rezoluciji usvojenoj na Saboru u Sarajevu:

  1. da hrvatsko-muslimanski entitet, koji se može dogovoriti u ovim uvjetima, ne smije imati nacionalna obilježja i biti odvojen nacionalnim granicama među Hrvatima i Muslimanima; to rješenje mora predvidjeti mogućnost naknadnog uključivanja Srba u federalno uređenu državu;
  2. kantoni (regije) se ne smiju međusobno povezivati u državne zajednice po nacionalnoj osnovi;
  3. država BiH mora se decentralizirati;
  4. kantoni trebaju biti formirani na više kriterija, a ne samo na etničkom;
  5. sve regije (kantoni) trebaju biti ravnopravne;
  6. nacionalni interesi trebaju biti zaštićeni kroz institucije države i na svim razinama;
  7. BiH će ući u konfederaciju s Republikom Hrvatskom.

Osnovni cilj je bio da se Herceg-Bosna utopi u Federaciju BiH i da se stvore uvjeti za utapanje Republike Srpske u tu istu Federaciju.

Pregovori su vođeni u vremenu kada se Karadžić nije mogao dovesti za pregovarački stol, kada je on nastupao s pozicije sile koja mu je bila osigurana okupacijom oko 65 posto teritorije BiH.

Za američku stranu ovaj sporazum je bio u dvostrukom smislu strateški. Prvo, kantonalno uređena Federacija je bila prilika da se područja pod kontrolom RS-a uključe u nju pod dvostrukim pritiskom, i iz Sarajeva, i iz Zagreba.

Muslimani susjedi su došli ispred župnog ureda radosni i s oduševljenjem pozdravili otvaranje crkve koja je inače cijelo vrijeme rata bila na meti Karadžićevih granata i snajperista tako da ju je župnik don Luka Brković rijetko otvarao

Drugo, u slučaju da sve bude uzalud, sporazum omogućuje vojni savez Hrvata i Muslimana, odnosno njihovih združenih snaga, uključujući i one iz Hrvatske, i vojnu pobjedu nad Karadžićem i njegovom Republikom Srpskom. Stav o konfederaciji s Hrvatskom trebao je biti dodatni pritisak u tom smjeru i upozorenje Karadžiću.

Uz to, Muslimani i Hrvati su imali moralno i političko pravo združenim vojnim snagama poraziti zajedničkog agresora.

Radi svega toga je novoformirana federacija imala naziv ”Federacija Bosne i Hercegovine”. Ona, dakle, nije bila projektirana samo za područja koja su u tom trenutku bila pod kontrolom Armije BiH i HVO-a i koja su naseljavali Hrvati i Muslimani.

Ona je bila projekat za cijelu BiH, u međunarodno priznatim granicama i u koju je trebalo naknadno, kada se steknu uvjeti, mirnim ili vojnim sredstvima, uključiti be-ha Srbe i područja koja su naseljavali. Na to je veoma jasno ukazivala karta federalnih jedinica na kojoj su ucrtani kantoni koji su se prostirali na teritoriji Republike Srpske, a koji su trebali postati dio Federacije BiH.

To je jasno potvrdio i Radman na koncu pregovora kada je na pitanje što sa Srbima, državnoj delegaciji BiH odgovorio da ne trebaju brinuti, da će ”oni” Srbe ”ugurati” u Federaciju.

Iako su pregovori trajali samo četiri dana, ipak nisu bili bez poteškoća. U Granićevoj delegaciji su bili Zubak i Akmadžić koji su na svaki način nastojali u okviru Federacije BiH sačuvati Herceg-Bosnu.

Državna delegacija nije uopće stavila u pregovaračku proceduru tzv. četverostepenu federaciju i o njoj uopće nije bilo riječi u razgovorima koji su prethodnih dana vođeni s predstavnicima američke administracije. Nju nitko nije pominjao niti je na njoj inzistirao Radman, medijator u pregovorima. I državna delegacija i on su se ponašali kao da ta opcija nije ni postojala.

Što se tiče državne delegacije, ova opcija je bila samo mamac da se uđe u pregovore. Na njoj nije inzistirao ni Granić, ali zato jesu Zubak i Akmadžić. Svojim opstrukcijama u pregovorima, Granića su dovodili do suza.

On se žalio kako ne zna što da radi s njima, kako su stalno na telefonskoj vezi sa Šuškom i kako on ne može doći do Tuđmana ”jer mu je predsjednik u zraku”. Mislilo se da je to neka njegova metafora, međutim, predsjednik je stvarno ”bio u zraku”, bio je u avionu u posjeti Albaniji tako da mu je bio nedostupan.

Zapravo ni Granić ni Tuđman nisu imali nikakvog stvarnog uticaja na sam tijek pregovora niti na njihov konačni rezultat. Očito je bilo da je Granić imao zadaću postići sporazum po svaku cijenu tako da se on cijelo vrijeme ponašao kao posrednik između državne delegacije i članova njegove delegacije.

Nastojanja Zubaka i Akmadžića nisu imala efekta. Radman ih nije uvažavao i inzistirao je samo na tome da se razgraniče nadležnosti federalnog i kantonalnog nivoa vlasti. Oni su u tome vidjeli priliku da opstruiraju pregovore pa su inzistirali na što većim ovlastima kantona u odnosu na državu.

Htjeli su sve bitne funkcije države smjestiti u kantone, faktički bi država bila samo prazni okvir. To nije uspjelo iako se ušlo u kompromise i date su neke koncesije.

Državnoj delegaciji, kao i Radmanu, bilo je stalo do sporazuma, do mira u BiH, konačno do postizanja takvog ustavnog rješenja u kome više neće biti Herceg-Bosne. Radi toga su i date koncesije koje inače nisu bile predviđene planom.

Tako se desilo da je u nadležnost kantona pripala policija, školstvo i zdravstvo. To je bila velika koncesija, ali u poređenju sa svim ostalim ovlastima koje su pripale državi, u tom trenutku nije bilo vrijedno prekida pregovora.

Federacija BiH je trenutno bila uspostavljena samo na prostorima koji su bili izvan RS-a, ali je bila projektirana za cijelu BiH. Ona je osiguravala cjelovitost države, ukidala ratne tvorevine Herceg-Bosnu i Republiku Srpsku, osiguravala mir, zaustavljala preseljavanja naroda i omogućavala povratak prognanih i raseljenih.

Neke ovlasti države su žrtvovane i prenesene na kantone samo da bi se došlo do sporazuma. Također, sporazum o Federaciji prekidao je daljnje provođenje Tuđmanovog zločinačkog plana, a Herceg-Bosnu/HVO automatski učinio predmetom Međunarodnog krivičnog suda u Hagu.

Parafiranje sporazuma imalo je nevjerojatan uspjeh. Državna delegacija je tu noć, 1. marta, kada je sporazum parafiran, dobila informacije da su borbe između HVO-a i Armije BiH automatski prekinute.

Pregovori su trajali samo četiri dana i postignut je sporazum do koga evropski pregovarači i posrednici nisu mogli doći za dvije godine pregovaranja. U ovim pregovorima nitko iz Evrope nije sudjelovao, nije sudjelovao ni Tuđman, ni Izetbegović, ni Boban, ni Karadžić

Navodno su već sutradan ujutro i jedni i drugi vojnici na nekim linijama izašli iz zaklona i rovova i krenuli jedni prema drugima bez oružja, grlili se u suzama, proslavljali dugo čekani mir, prekid rata i kraj agonije kroz koju su prolazili.

Ništa manji učinak sporazuma nije bio u Americi i Kanadi. Rat u BiH između Hrvata i Muslimana napravio je veliki rascjep među iseljeništvom i izbjeglicama. Činilo se da je ratna propaganda u iseljeništvu napravila veći razdor nego u domovini.

Ljudi su desetljećima živjeli jedni s drugima u tuđini, bez neprijateljstava, međusobno se pomagali, zajedno tugovali za domovinom, imali zajedničke želje za njen napredak. Rat ih je udaljio jedne od drugih, stvorio nepovjerenje, često neprijateljstva. Sporazum su dočekali s velikom euforijom, sa snažnim emocijama, sa olakšanjem.

Na konačno potpisivanje čekalo se još mjesec dana. Za to vrijeme borbe Armije BiH i HVO-a potpuno su prestale. Velike napetosti su ostale samo u Mostaru.

Stanje se uglavnom počelo normalizirati, konvoji humanitarne pomoći su prolazili bez zastoja. Prve naredne nedjelje zazvonila su zvona na marijindvorskoj katoličkoj crkvi u Sarajevu i održana je misa.

Muslimani susjedi su došli ispred župnog ureda radosni i s oduševljenjem pozdravili otvaranje crkve koja je inače cijelo vrijeme rata bila na meti Karadžićevih granata i snajperista tako da ju je župnik don Luka Brković rijetko otvarao.

Po susjedstvu Muslimani su širili radosnu vijest – ”Kraj je rata, naša crkva zvoni”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Milanoviću, Herceg-Bosna je ukinuta Vašingtonskim sporazumom
  • Što je istina o Izbornom zakonu BiH?
  • Hrvati u BiH prodali su slobodu plaćenicima i kriminalcima
  • Federalizirati BiH: vratiti se na Washingtonski sporazum
  • Što je nama, u BiH, 1. mart?
  • Srednjobosanski Hrvati potkusuruju trgovinu Čovića i Izetbegovića
  • Naše pismo Tuđmanu vrijedi i 30 godina kasnije
  • I Mate Granić bi da u slučaju raspada – ”Hercegovina nama”
  • Novi stari projekti o podjeli BiH
  • Destruktivne aktivnosti Dragana Čovića i Milorada Dodika

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OPSERVATORIJ SARAJEVO Tagged With: HVO, Ivo Komšić, Opservatorij Sarajevo, Udruženi zločinački poduhvat, Washingtonski sporazum

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT