Agresivni pojedinci misle kako oni izdaju dozvole za domoljublje

Nisu degutantne prijetnje, komentari i uvrede kojima su ovih dana zasute poznate glumice Nataša Janjić, Lana Barić, Tihana Lazović i Jelena Veljača nikoga nažalost pretjerano iznenadile. Jednako kao što nikoga nije iznenadio ni isti takav odnos prema Aleksandri Kolarić ili Tomislavu Klauškom prije par dana, kao ni prema Nini Violić prošle godine, a mogli bismo ovako nabrajati unedogled.

Ovakvi pokušaji zastrašivanja i upadanja u nečiju privatnost samo zbog iskazivanja vlastitog stava trpe mnogi javni ljudi već godinama, u svakoj prilici u kojoj javno iskažu neslaganje s vrijednostima i simbolima nacionalističke desnice.

Ono što pak u ovom slučaju jeste novo je činjenica da se kad su žene u pitanju, mrzitelji osjećaju još slobodnije, a repertoar njihovih nepismenih izljeva gnjeva je tim veći, koliko je veća frustracija što im sve navedene izgledaju posve nedostižno. I po talentu i po realiziranosti i po utjecaju. Da nije tako, ne bi im ni slali prijetnje.

Stoga su posve smiješne tvrdnje kako su nebitne i slično, jer da doista vjeruju u to, zbog čega bi onda uopće imali poriv da ih javno isljeđuju.

To su brojni portali i tjednici zaduženi za ispisivanje potjernica i optužbi za nacionalnu izdaju koji u svakome kritičaru stanja u HNS-u ili Thompsonovog prisustva na dočeku vidi jugokomunističkog urotnika. Neki poput Višnje Starešine uvode i nove kovanice u rječnik, poput ”jugo-voodoo”, drugi se nabacuju postotcima neprijateljskih elemenata koji bi vukli ovu zemlju ka dnu jer je navodno ne podnose

Ovaj slučaj se međutim ne može objasniti isključivo zavišću, mizoginijom i općenito konzervativnim društvom.

Kao što je manje-više svima poznato te prijetnje uopće nisu anonimne, jer prvo jako je lako otkriti o kome je riječ, čak i ako se predstavlja pod pseudonimom, a drugo mnogi od njih to i ne rade, nego ispisuju vlastitu mržnju pod punim imenom i prezimenom.

Što nam to onda govori, osim činjenice da svi oni vjeruju da su nedodirljivi i da govore u ime vladajuće većine, uz pokroviteljstvo onih koji se u ovoj zemlji pitaju.

Jer kad bi doista vjerovali u suprotno, tj. kad bi bojali kaznenih posljedica vlastitog djelovanja, posve je sigurno kako im takvo što ne bi padalo na pamet.

Ovdje je stoga uloga države i njenih institucija od presudnog značenja, jer bi jedan od njenih osnovnih zadataka bio da zaštiti vlastite građane od javnog linča koji bi bio motiviran bilo kojim razlozima, a kamo li zbog iznošenja vlastitog stava o nekoj temi.

No, ni to nije sve, jer su svi ti ljudi na ovakvo ponašanja potaknuti od strane onih koje drže za autoritete.

To su brojni portali i tjednici zaduženi za ispisivanje potjernica i optužbi za nacionalnu izdaju, na čelu za čitavom plejadom autora koji u svakome kritičaru stanja u HNS-u ili Thompsonovog prisustva na dočeku vidi jugokomunističkog urotnika, neki poput Višnje Starešine uvode i nove kovanice u rječnik, poput ”jugo-voodoo”.

Drugi se pak nabacuju postotcima neprijateljskih elemenata koji bi vukli ovu zemlju ka dnu jer je navodno ne podnose, a sve to nakon što su ispisali čitav tekst o općem jedinstvu, pa nikako da se odluče jesmo li jedinstveni ili ima onih koji se ne uklapaju.

Jednako kao što ne uočavaju poraz logike u vlastitom tekstu, jer zašto bi itko želio da mu bude loše tamo gdje živi?

O tom se upravo i radi, ovdje je zapravo neprijatelj onaj tko ima svoju viziju bolje i drukčije Hrvatske, što mnogi doživljavaju kao blasfemiju jer valjda samo oni imaju pravo izdavati licencije o hrvatstvu i o tome tko ima pravo iznositi vlastite sudove u javnosti, a tko nema.

Najgore je pak od svega to što je ovakav diskurs lijepljenja etiketa i prizemnog govora počeo dolaziti i od strane svećenika i teologa, koji time na svaki mogući način izdaju profesiju i vlastito poslanje.

Ovakvi pokušaji zastrašivanja i upadanja u nečiju privatnost samo zbog iskazivanja vlastitog stava trpe mnogi javni ljudi već godinama, u svakoj prilici u kojoj javno iskažu neslaganje s vrijednostima i simbolima nacionalističke desnice

Jedan je tako nedavno likovao zbog smrti jednog od posljednjih humanističkih intelektualaca u zemlji, Slavka Goldsteina, dok drugi očito likujući zbog svega čemu su glumice izvrgnute posljednja dva dana, piše o tome kako mediji guraju ”poznate” glumice i njihove stavove, a one su po autoru poznate samo po ufurima i egotripovima.

Ovdje smo planski izbjegli navesti ime i prezime dotičnog autora, jer vam ne bi ništa značilo, budući da za razliku od svih triju navedenih u umjetničkom i javnom poslu nije proizveo ništa.

Razlog zbog kojeg smo pak sve ovo naveli leži u tome da se navedene prijetnje ne bi ni događale, da nemaju medijsku i intelektualnu podršku koja ih usmjerava i potiče.

A to već nije problem tog polusvijeta, nego čitavog društva.

(Prenosimo s portala Telegram).

Još tekstova ovog autora:

• Zašto ogroman dio srpskog društva odbija istinu Srebrenice
• Vlada ustvari legitimizira fašizam
• Zašto ne bi trebalo odustati od ideje ukidanja izbora izvan RH
• Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje
• Kod KGK zapravo iznenađuje nedostatak straha od javnosti
• Samo se društva bez budućnosti opsesivno bave prošlošću
• Zašto Odboru za veterane smeta Dan antifašističke borbe
• Zašto nitko ne čuje upozoravanja Ognjena Krausa?
• Milanović zabio autogol koji bi ga mogao koštati izbore
• Handke je uložio sav svoj ugled da podrži monstruma

» Svi tekstovi ovog autora