Gilles Leroy (1958.) najviše je nagrada zaslužio djelima iz “američke trilogije”: roman ‘‘Alabama Song“ osvojio je prestižnoga Goncourta, ‘‘Zola Jackson“ proglašena je Knjigom godine, a ovom romanu dodijeljena je nagrada poznatog festivalskog središta Deauvillea kao najboljoj knjizi s glazbenom tematikom. “Nina Simone, roman” fikcionalno je djelo, inspirirano životom Eunice Kathleen Waymon (1933-2003), američke glazbenice poznate u cijelom svijetu pod umjetničkim imenom Nina Simone.
Priča o slavnoj pjevačici, koja je posljednje godine života proživjela na jugu Francuske, složena je od više glasova, više pripovjedačkih perspektiva i vremenskih dionica. U pogon su uključene sve narativne instance, od objektivnog, sveprisutnog naratora do autorskih upada, koje se često izmjenjuju, nadopunjuju i ponavljaju. Tu su i umetnuti dokumenti poput novinskih intervjua, vijesti, plakata i diploma te neizostavna glazba, ali i snovi i buncanja.
U romanu se izlažu njezine životne traume – od propalih brakova do problema s alkoholom – životna priča umjetnice koje je naučila nositi se s nesrećom, odnosno koja je i u nesreći pronalazila neki drugi, viši smisao.
Naslov: Nina Simone: Roman
Autor: Gilles Leroy
Prijevod: Sanja Lovrenčić
Književnost
Godina izdanja: 2014.
Broj stranica: 232
Uvez: tvrdi
ISBN 9789532602166
Izdavač: Disput i Hrvatsko filološko društvo
(Više novih knjiga na Moderna vremena info)
Životi Aleksandra Hemona započinju u Sarajevu, tada mirnom jugoslavenskom gradu u kojem se dječakov život vrti oko uličnog nogometa i čarki s djecom iz susjedstva, natezanja sa sestrom te putovanja u inozemstvo s ocem inženjerom-pčelarom. Mladenački i studentski život nastavlja se u više-manje generičkoj pankerskoj buntovnosti, pokušajima provokacije sistema američkom glazbom, amaterskom poezijom i entuzijastičnim novinarstvom. Zatim, zatekavši se slučajno u Chicagu, izdaleka promatra kako u Sarajevu izbija rat i grad završava pod opsadom.
Sprega divlje privatizacije i političkog beščašća u kontekstu ‘‘mlade hrvatske demokracije“ žestoko je pogodila medije, otjeravši u smrt desetine listova, bacivši na ulicu stotine novinara i grafičara… oduzevši, tim pomorom i estradizacijom/banalizacijom preživjelih naslova, bitan sastojak vjerodostojnosti demokratskim procesima u hrvatskom društvu.
Jasna Horvat književnica je i znanstvenica, autorica u vječnoj potrazi za znanjem, saznavanjem i otkrivanjem nepoznatog na presjecištu prošlosti i sadašnjosti, a sada je napisala slojevit roman koji svojom unutrašnjom organizacijom zahtijeva pažljivo čitanje. Plejada likova okupljena je oko onih za koje nam se čini da žive u sadašnjosti i onih za koje nam se može učiniti da su živjeli u prošlosti, ali zapravo u nekom cikličnom svijetu.
Hiromi Kawakami rođena je 1. travnja 1958. u Tokiju. Godine 1980. diplomirala je na Sveučilištu Ochanamizu. Poznata je kao autorica prepoznatljiva i nekonvencionalna rukopisa, a u Japanu je cijenjena i kao književna kritičarka, a još više kao autorica provokativnih književnih eseja. Za “Aktovku” je 2012. godina dobila Asian Literary Prize, najprestižniju azijsku književnu nagradu.
Zbornik radova s XXVII. međunarodnoga znanstvenoga skupa Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku održanog 18. do 20. travnja 2013. u Dubrovniku, pod nazivom ‘‘Standardni jezici i socioelekti u 21. stoljeću“, u suorganizaciji Društva, Poslijediplomskoga središta Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu te Sveučilišta u Dubrovniku. Na njemu je sudjelovalo devedeset izlagača, a dio radova s tog skupa objavljuje se u ovom zborniku.
Novi roman Kemala Mujičića Artnama (1960) koristi iskustva prethodna njegova dva romana (“Pet litara benzina”, “Vrijeme za ljubav”), evocirajući pogdješto najuspjelije dosege proznoga prvijenca “Rad na crno”, ali polazi od posve drukčijih premisa. Riječ je o romanu na izrazito psihološkoj podlozi, iz koje se razvija priča o glavnim likovima i njihovim psihološkim (dis)balansima.
U sedam poglavlja knjige poljski povjesničar i profesor Jagelonskog sveučilištu u Krakovu Antoni Cetnarowicz (1944) autor kronološki prati razvoj narodnog preporoda u Istri, od kraja neoapsolutizma i početka ustavnog razdoblja u Habsburškoj monarhiji do početka dvadesetog stoljeća.
Veza spoznajne i političke teorije rijetko je očigledna, često podrazumijevana, a najčešće neosvijetljena. U pitanju su mogućnosti i granice spoznaje političke “zbiljnosti”, kao i utjecaj vrijednosti i funkcija vrednovanja u “političkom saznanju i djelovanju”.
Kod jednog od najvećih talijanskih izdavača, milanskog Rizzolija, 1980. godine izlazi Tomizzin roman “L’Amicizia” (Prijateljstvo). Autorova bilješka na dnu stranice, odmah nakon naslovnice, precizira da se likovi u njemu, premda početno vezani za stvarnost, kasnije razvijaju kao dio fikcije.
