autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Balada o agresoru i žrtvi

Autor: Boris Dežulović / 14.12.2016. Leave a Comment

Boris Dežulović

Boris Dežulović

”Ja se zovem Vićenco Ušljebrka, imam dvadeset tri godine i studiram turistički menadžment. Živim s roditeljima, imam dvije sestre, u slobodno vrijeme na PlayStationu igram Fifu 17 i mislim da su 1991. agresori bili Srbi, dočim su Hrvati bili žrtve.”

Tako će se uskoro – a netko će jamačno odgovarati zašto praksa već nije uvedena – na nacionalnim televizijama predstavljati sudionici reality-programa, natjecatelji talent-showova, igrači kvizova ili gosti za okruglim stolovima u studiju.

Ako je pitanje ”Gdje si bio devedeset prve?” majka svih hrvatskih pitanja, onda je sâm bog otac, sin i duh sveti toga i svih ostalih svjetskih pitanja svih vremena ikad i uopće, The Pitanje – ”Tko je 1991. bio agresor, a tko žrtva?” Postoji li, naime, danas netko tko je 1991. još bio dijete ili se nije bio ni rodio – tko dakle još uopće nije bio – ne postoji u Hrvatskoj nitko tko ne bi mogao i morao odgovoriti na jednostavno pitanje o agresoru i žrtvi.

Stvar je, međutim, odveć važna da bi se prepustila improvizaciji i isljedničkim vještinama nestručnih i sigurnosno neškolovanih televizijskih voditelja, pa bi je svakako valjalo urediti zakonom.

Nije Šerbedžija, već su Olujić i Mišetić gradili takvu pravnu državu Hrvatsku u kojoj će Ustavni sud, jutro nakon što je nova predsjednica braniteljima u Savskoj obećala kako ”nitko više Domovinski rat neće nazivati građanskim”, poništiti presudu Glavašu za ratne zločine u Osijeku, s obrazloženjem kako je ”do 8. listopada 1991. rat u Hrvatskoj bio građanski”

Zakon o društvenoj legitimaciji, kako sam zamislio da bi se zvao taj akt, propisao bi da se svaki punoljetni građanin Republike Hrvatske, ali i strani državljanin u posjeti ili boravku u Hrvatskoj, prilikom svakog predstavljanja jasno, glasno i čitko ispisanim velikim slovima – jer isto bi pitanje, odmah ispod imena, prezimena i datuma rođenja, stajalo i u svim službenim obrascima, bez obzira na to je li riječ o zahtjevu za privremeni boravak, dječji doplatak ili kratkoročni gotovinski kredit – nedvosmisleno izjasni oko toga tko je 1991. bio agresor, a tko žrtva.

”Najbolji igrač derbija začelja bez sumnje je bio vratar Cibalije, koji je obranio jedanaesterac i barem tri ili četiri stopostotne prilike Intera iz Zaprešića, a onda u sudačkoj nadoknadi i zabio gol”, reći će tako u televizijskom prijenosu egzaltirani komentator i krušku uvaliti pod nos oznojenom Cibalijinom čuvaru mreže, a ovaj će se nagnuti prema mikrofonu, pogledati u kameru, pa procijediti: ”Ja mislim da su Srbi bili agresori, a Hrvati žrtve.”

Ustavnom definicijom agresora i žrtve – jer ta bi se rečenica, kako sam zamislio, nalazila u pretpreambuli Ustava: možda čak, valja razmisliti, i u samom naslovu Ustava, čiji bi puni naziv bio ”Ustav Republike Hrvatske nastale u Domovinskom ratu 1991. u kojemu je Srbija bila agresor, a Hrvatska žrtva” – započinjala bi svaka javna komunikacija: novinski intervjui, javljanja reportera, svečani govori, okrugli stolovi, akademije, mise, svečane liturgije, promocije knjiga, pjesničke večeri, kazališne predstave, svadbe i sprovodi, sve bi u Republici Hrvatskoj počinjalo konstatacijom kako su Srbi bili agresori, a Hrvati žrtve.

Svakako, ne bi se tada, da postoji Zakon koji bi to regulirao, događalo da se neke popularne hrvatske javne osobe, poput ”jednog prenapuhanog glumca i jugoslavenskog klauna” – kako je Radu Šerbedžiju povodom posljednjeg njegova ispada nazvao ugledni odvjetnik Željko Olujić – nekažnjeno okolišaju izjasniti, ili čak odbijaju odgovoriti na izravno i precizno pitanje o agresoru i žrtvi, a naročito se ne bi događalo da popularne javne osobe potpuno nekažnjeno agresiju Srbije i okupaciju trećine teritorija Republike Hrvatske otvoreno i nedvosmisleno predstavljaju kao građanski rat.

Recimo, na primjer, da neka popularna hrvatska javna osoba – umjesto da oko jednostavnog pitanja o agresoru i žrtvi kruži kao kiša oko Kragujevca – izjavi kako nema niti je 1991. bilo ikakvog agresora i ikakve žrtve, jer se ”srpska pobuna u Hrvatskoj mora gledati kao građanski rat u Republici Hrvatskoj”, i da se dakle ta pobuna ”kao takva nikako ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija”.

”Srpska pobuna u Hrvatskoj mora se gledati kao građanski rat u Republici Hrvatskoj, i kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija”, napisao je, potpisao i ovjerio upravo ugledni odvjetnik Željko Olujić, braneći onomad zajedno s kolegom Bosiljkom Mišetićem pred riječkim sudom ratnog zločinca Tihomira Oreškovića

Potpuno razumijem vaš bijes dok čitate tu besramnu laž jugoslavenske historiografske škole, na kojoj se temelji cijela čudovišna konstrukcija o onoj Šerbedžijinoj ”divnoj zemlji što su je uništili mangupi”, ali što ako to Rade Šerbedžija nikad nije rekao?

Ili, preciznije: što ako to nikad nije rekao Rade Šerbedžija?

Ili, preciznije: što ako je to rekla neka druga popularna hrvatska javna osoba?

Ili, preciznije: što ako je to, od riječi do riječi, rekla ista ona popularna hrvatska javna osoba koja je Radu Šerbedžiju zbog izjava o raspadu Jugoslavije, agresoru i žrtvi nazvala ”jugoslavenskim klaunom”?

”Srpska pobuna u Hrvatskoj mora se gledati kao građanski rat u Republici Hrvatskoj, i kao takva nikako se ne može tretirati niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija”, napisao je, potpisao i ovjerio upravo ugledni odvjetnik Željko Olujić, braneći onomad zajedno s kolegom Bosiljkom Mišetićem pred riječkim sudom ratnog zločinca Tihomira Oreškovića, gospodara života i smrti u Gospiću 1991., sve dokazujući kako ratnog zločina u Gospiću 1991. nije moglo biti jer, shvatili ste, u Gospiću 1991. nije još bilo ni međunarodno priznate Republike Hrvatske, pa tako ni agresije na nju, dakle ni rata ni ratnog zločina, već eventualno kakvog običnog ubojstva i drugog sitnog kriminala pod ingerencijom pravne države Jugoslavije.

Željko Olujić i Bosiljko Mišetić nisu nevažne, nepopularne i nejavne osobe, kojekakvi ”prenapuhani glumci” i ”klauni”: jedan je bio Tuđmanov državni tužitelj, a drugi sam ministar pravosuđa, i kad takvi pravni i pravosudni autoriteti tvrde da 1991. u Hrvatskoj nije bilo nikakve agresije, već samo eventualno jugoslavenskog građanskog rata, onda to svakako ima malo veću specifičnu težinu od Šerbedžijine šutnje.

Željko Olujić i Bosiljko Mišetić nisu nevažne, nepopularne i nejavne osobe, kojekakvi ”prenapuhani glumci” i ”klauni”: jedan je bio Tuđmanov državni tužitelj, a drugi sam ministar pravosuđa, i kad takvi pravni i pravosudni autoriteti tvrde da 1991. u Hrvatskoj nije bilo nikakve agresije, već samo eventualno jugoslavenskog građanskog rata, onda to svakako ima malo veću specifičnu težinu od Šerbedžijine šutnje

Nije, najzad, Šerbedžija, već su Olujić i Mišetić gradili takvu pravnu državu Hrvatsku u kojoj će prije niti dvije godine – jutro nakon što je novoizabrana predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović braniteljima u šatoru u Savskoj obećala kako ”nitko više Domovinski rat neće nazivati građanskim” – Ustavni sud Republike Hrvatske poništiti presudu Branimiru Glavašu za ratne zločine u Osijeku, s obrazloženjem kako je ”do 8. listopada 1991. rat u Hrvatskoj bio građanski, a tek nakon tog datuma međunarodni sukob, jer je tog dana stupila na snagu odluka Hrvatskog sabora o prekidu svih veza s bivšom državom”, pa se ”za zločine počinjene do 8. listopada 1991. ne mogu iz Ženevske konvencije primjenjivati kriteriji međunarodnog sukoba, nego kriteriji građanskog rata”.

Prije Rade Šerbedžije, kako vidite, to bi jednostavno pitanje – tko je 1991. bio agresor, a tko žrtva – valjalo postaviti Tuđmanovim državnim odvjetnicima i ministrima pravosuđa, ali i kompletnom trenutačnom sastavu Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Ili je, naime, rat 1991. započeo agresijom Srbije i Jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku, ili smo i mi i Rade Šerbedžija cijelo vrijeme bili u zabludi, a The Pitanje bilo zapravo trik-pitanje obrane digniteta Domovinskog rata i njegovih heroja, na koje točan odgovor zapravo glasi:

”Ja se zovem Vićenco Ušljebrka, imam dvadeset tri godine i studiram turistički menadžment. Živim s roditeljima, imam dvije sestre, u slobodno vrijeme na PlayStationu igram Fifu 17 i mislim da je do 8. listopada 1991. rat u Hrvatskoj bio građanski, a tek nakon tog datuma međunarodni sukob, jer je tog dana stupila na snagu odluka Hrvatskog sabora o prekidu svih veza s bivšom državom, pa se srpska pobuna u Hrvatskoj mora gledati kao građanski rat u Republici Hrvatskoj, i kao takva nikako ne može biti tretirana niti kao rat, niti kao oružani sukob, niti kao okupacija, hvala.”

(Prenosimo s portala Novosti).

Još tekstova ovog autora:

  • U vrtlogu izazova i strasti
  • Mjesto prebijanja
  • Haos u kafani “Kod Herodota”
  • Blitvari i Scouseri
  • Finsko pitanje u BiH
  • Genocidnost palanke
  • Croatian Independent Army
  • Čekajući drugi broj
  • Nevjerojatna priča gospodične Ane
  • Karniše za željeznu zavjesu

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OGLEDI Tagged With: Boris Dežulović, Bosiljko Mišetić, Domovinski rat, državni tužitelj, književni ogledi, Kolinda Grabar Kitarović, Ministar pravosuđa, PlayStation, Predsjednica RH, Rade Šerbedžija, Ustavni sud Republike Hrvatske, Vićenco Ušljebrka, Željko Olujić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT