U četvrtak, 24. siječnja, ispred zagrebačke katedrale je upriličena komemoracija za žrtve holokausta povodom Dana sjećanja na holokaust, 27. siječnja.
Mediji su pohvalili što je obješen dugački transparent s tornja katedrale s prigodnom biblijskom porukom. Bio je tu predsjednik Sabora, zatim gradonačelnik Grada Zagreba, bili su izaslanici Predsjednice i premijera, ali ljudi, ono, naroda, objektivno rečeno, imajući u vidu važnost manifestacije, bilo je malo. Dojam važnosti je ostavio zagrebački nadbiskup koji se pojavio kao glavni govornik u pratnji svoja dva pomoćna biskupa (Gorski i Šaško), nekoliko svećenika te nekoliko bogoslova i studenata.
Riječi kardinala Josipa Bozanića (njegov govor možete u cijelosti pročitati u rubrici Abrahamova djeca) pozdravili su i neki novinari, ali čini se da javnost ima više dezinformacija nego informacija.
Pa, krenimo redom.
Pričati priče Jandrokoviću i Bandiću, eto, može čak i biskup Šaško, ali osudi ti, kardinale, genocid nad Srbima i Romima, pohvali Hrvate, osobito katoličke svećenike koji su bili u antifašističkom pokretu, rehabilitiraj kanonika Pavu Lončara koji je govorio kako je Ante Pavelić duhovna sirotinja, da je NDH spilja razbojnička te ponavljao kako svećenici ne mogu biti pripadnici ustaškog pokreta!
Organizatorica Julija Koš, bivša članica Židovske općine Zagreb (pa već tu počinju pogreške novinara koji kažu da je stvar organizirana u ŽOZ-u), a zapravo članica Bet Israela (gdje navodno vodi biblioteku), neosporno je dobra poznavateljica židovstva i osoba od nekih veza (Yad Vašem, Svjetski židovski kongres…), ali ne uspijeva dobiti simpatije većeg broja Židova u Zagreba i šire. Zapravo je bije glas konfliktne osobe.
U svakom slučaju, nedavno je izvršila nešto što liči na puč unutar Hrvatsko-izraelskog društva i došla mu je na čelo. Istovremeno je pokrenula Židovski edukacijski i informacijski centar Hatikva, što govori o njenim velikim ambicijama i planovima, ali i o stanovitoj lukavosti, jer ime HA-TIKVA znači ”nada”, a i naziv je izraelske državne himne.
Kako god bilo, Julija Koš je uspjela nagovoriti Josipa Bozanića, po svemu sudeći pozivajući se na već navedene veze, a sigurno i uz pomoć pisama preporuke, da uđe u trošak i organizira sve oko postavljanja bannera s tornja katedrale te da, naravno, izgovori neke ”povijesne riječi” (ponavljam: možete ih pročitati na našem portalu u rubrici Abrahamova djeca).
Svoje mjesto u povijesti je osigurao i mladić s bujnom crnom bradom koji se zove Kristijan Lepešić i koji je mormon, ali svejedno su ga novinari predstavili kao visokog židovskog funkcionara (?). Anyway, momak je dao ocjenu i oslobodio kardinala nekih nestašluka rekavši (na pitanje kako gleda na to da je Katolička Crkva dala prostor za promicanje knjiga koje negiraju holokaust) da su oni ovim činom ”marginalizirani”. Te je dodao: “Najvažnije je da je ovo najveći događaj koji smo vidjeli u Europi, ni na jednoj prvostolnici nismo vidjeli ovoliki banner. To je velik iskorak za Katoličku crkvu ne samo u Hrvatskoj, jer je kardinal Bozanić član rimske kurije, i mislim da se ovim najbolje marginaliziraju snage koje to promiču.”
I tako, niti je u društvu Bozanića bilo valjanih predstavnika židovskih organizacija (rabini svakako tamo nisu bili), niti je rečeni Lepešić Židov. To svakako ne znači da gospodin Lepešić nema pravo na osobno mišljenje o ”veličini” kardinalove geste.
Ali Julija Koš i Kristijan Lepešić, srećom ili nesrećom, nisu faktori koji bi određivali je li to što Katolička Crkva u RH čini povijesno ili nije. O tome su, tako mora biti, pozvani govoriti, i to djelima, sami katolički prvaci.
Nema sumnje da je Bozanić napravio nešto vrlo važno. Govor mu je bio dobar, prigodan, ali dobar, možda i odvažan, netipičan za dosadne ”antikomunističke” tirade kojima nas inače obasipa.
Citirat ću jednog poznatog Židova i lidera koji mi je poslao privatnu poruku: ”Rekao je nešto što čekamo godinama”. Prof. Ivo Goldstein, koji zaista može govoriti o holokaustu u doba NDH, precizira: ”Ne samo da je nadbiskup Bozanić jasno progovorio općenito o holokaustu, nego je spomenuo i ‘strahote Jasenovca i drugih logora’, pobrojao je i židovske žrtve u Zagrebu, čak je iznio veću procjenu jer je stradalo između 7 i 8 tisuća Židova” (iz izjave Telegramu).
Ako Katolička Crkva (episkopat i kler u cjelini, plus teolozi, plus Batarelo, Markić, Ilčić & Co) krene u smjeru u kojem idu nadbiskupove riječi, onda će se njegov istup u budućnosti doista moći smatrati prekretničkim, tako misli Goldstein
”Međutim”, nastavlja Goldstein, ”u dva detalja se ne bih složio s nadbiskupom: životi djece i unučadi počinitelja nisu i ne smiju biti obilježeni zločinima očeva i djedova ako su oni sami svjesni kakvi su zločini počinjeni. Osim toga, ‘pročišćenje istinom’ nije potrebno samo djeci i unucima onih koji su počinili zločine, a nisu svjesni njihove težine, nego mnogima u Hrvatskoj koje je posljednjih godina zapljusnuo val ustašizacije.”
I tu smo, dakle. Ako Katolička Crkva (episkopat i kler u cjelini, plus teolozi, plus Batarelo, Markić, Ilčić & Co) krene u smjeru u kojem idu nadbiskupove riječi, onda će se njegov istup u budućnosti doista moći smatrati prekretničkim, tako misli Goldstein.
No istodobno se nameće i nekoliko pitanja. Hoće li sada nakon jasne osude kardinala Bozanića Katolička Crkva napokon uskratiti potporu Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, kao i knjigama poput ”Radni logor Jasenovac” Igora Vukića ili ”Razotkrivena laž logora Jasenovac” akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma. Također, hoće li sada javno podržavati izjave o Jasenovcu koje je davao tijekom Drugog svjetskog rata kardinal Alojzije Stepinac pita se prof. Goldstein.
To su prevažna pitanja. Možda nisu važna za Juliju Koš i za Kristijana Lepešića, ali jesu za vjerodostojnost katolika i njihove Crkve.
Naime, u istoj ulici u kojoj živi i radi Josip Bozanić, na Kaptolu 25, u kuriji njegova kancelara, profesora kanonskog prava i crkvenog suca Stjepana Večkovića, prostor je dobila proustaška inicijativa Projekt Velebit, na što sam odmah javno upozorio, pa i pismom u kancelariju gospodina Bozanića.
Naveo sam u tom pismu i sporne dijelove Statuta Projekta Velebit, ali to sve ne smeta kardinala koji i dalje blagoslivlja neoustaške aktivnosti na Kaptolu (usput budi rečeno, ustaški je pokret i osnovan na Kaptolu 4). Kardinala ne smeta ni što se u Palmotićevoj ulici kod isusovaca promoviraju ordinarni revizionistički pamfleti koje spominje prof. Goldstein. Kardinala ne smetaju ni ravnozemljaši ni cijeli ekstremno desničarski cirkus koji on ugošćava, i to redovno, u prostorijama njegova Pastoralnog instituta na Kaptolu 29.
Tako da to platno koje visi s katedrale zapravo služi kao pokrivalo kardinalova stidna mjesta. To dođe, otprilike, kao i manevar Kolinde Grabar-Kitarović (s Bujancem, Galićem i Radeljićem) da se odjednom prikaže ”umjerenom”, ”modernom”, ”kooperativnom”, a ne više kao desničarska posvuduša kojoj se samo nedostajalo da rođendan organizira u nekom hotelu u Međugorju kod nekadašnjeg sponzora.
Mislite da pretjerujem? Da ne uvažavam veliku gestu kardinala? I da griješim što nisam egzaltiran kao Julija Koš i Kristijan Lepešić?
Neću vas dugo maltretirati. Evo, samo da vam donesem neke stavke iz platforme Bozanićevih podstanara s Kaptola 25:
U istoj ulici u kojoj živi i radi Josip Bozanić, na Kaptolu 25, u kuriji njegova kancelara, profesora kanonskog prava i crkvenog suca Stjepana Večkovića, prostor je dobila proustaška inicijativa Projekt Velebit, na što sam odmah javno upozorio, pa i pismom u kancelariju gospodina Bozanića
Projekt Velebit se zalaže da se u najkraćem roku promijeni Preambula hrvatskoga Ustava izbacivanjem ”skandalozne odredbe” po kojoj je hrvatska država nastala i ”u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju NDH (1941.) u odlukama ZAVNOH-a” (1943.).
Zatim traži izbacivanje svih nacionalnih manjina te uvođenje rečenice da je Hrvatska nacionalna država samo hrvatskoga naroda.
Traži se da se Hrvatskom saboru vrati njegovo povijesno ime Hrvatskog državnog sabora (iz doba NDH).
Naravno, zalaže se da se prizna Hrvatska pravoslavna crkva i da se zabrani, kako su to učinili Ante Pavelić i ustaše, Srpska Pravoslavna Crkva, ”pri čemu posebno valja preispitati pravno i imovinsko sljedništvo SPC-a u odnosu na djelovanje postojećih vjerskih zajednica u trenutku stjecanja te imovine”, itd.
Tu je i zabrana imena srpsko u strankama te stvaranje Hrvatske u ”povijesnom prostoru”.
Neka vas ne čudi što je Republika Hrvatska registrirala udrugu koja ima platformu gotovo identičnu one ustaškog pokreta. Ipak bih želio vidjeti tog premijera koji će obnoviti ustašku HPC i stjerati u kut mitropolitu Porfirija Perića i Srpsku Pravoslavnu Crkvu na području RH.
A treba li nas čuditi što Katolička Crkva u Hrvatskoj, baš kao što je učinila kada je dopustila osnivanje prve ustaške ćelije u domovini na Kaptolu broj 4, promovira ustašijadu i antisrpstvo na Kaptolu 25, prosudite sami.
Ovaj osvrt želim završiti jednom meni važnom konstatacijom: Josip Bozanić opet staje na pola puta, kao onomad kad je bio u Jasenovcu s biskupima i svećenicima i doslovno se na pola puta do Kamenog cvijeta, kod makete, okrenuo na petama i otišao! Jer, lako je osuditi holokaust, ali on ne osuđuje ustaše i NDH. Lako je pjevati u zboru s Julijom Koš i Kristijanom Lepešićem, ali hodaj ti u koloni s Ognjenom Krausom, Miloradom Pupovcem, Veljkom Kajtazijem i Franjom Habulinom, moj kume.
Platno koje visi s katedrale zapravo služi kao pokrivalo kardinalova stidna mjesta. To dođe, otprilike, kao i manevar Kolinde Grabar-Kitarović (s Bujancem, Galićem i Radeljićem) da se odjednom prikaže ”umjerenom”, ”modernom”, ”kooperativnom”, a ne više kao desničarska posvuduša kojoj se samo nedostajalo da rođendan organizira u nekom hotelu u Međugorju kod nekadašnjeg sponzora
Pričati priče Jandrokoviću i Bandiću, eto, može čak i biskup Šaško, ali osudi ti, kardinale, genocid nad Srbima i Romima, pohvali Hrvate, osobito katoličke svećenike koji su bili u antifašističkom pokretu, rehabilitiraj kanonika Pavu Lončara koji je govorio kako je Ante Pavelić duhovna sirotinja, da je NDH spilja razbojnička te ponavljao kako svećenici ne mogu biti pripadnici ustaškog pokreta!
Sve dok je Projekt Velebit Marka Juriča, da skratimo, podstanar na Kaptolu, Josip Bozanić, što se mene tiče, nudi šuplje priče.
Za sam kraj, da ne budem ja poklopac svemu, navodim riječi prof. Hrvoja Klasića (iz izjave Telegramu): ”Osim što Bozanić, kao ni Stepinac, nije izrijekom osudio ustaški pokret i NDH, od same izjave (ispred katedrale) bilo bi mu puno važnije pozvati svoje svećenike da se više ne ponašaju u suprotnosti sa stajalištima koja je izrekao u najnovijoj propovijedi/komemoraciji.
To, nažalost, nije učinio Stepinac prema onima koji su aktivno podržavali ustaški pokret, a ne radi ni Bozanić kad su u pitanju svećenici koji dovode u pitanje zločinački karakter Jasenovca, relativiziraju ili negiraju genocid i holokaust počinjen od strane NDH.”
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ustaše nisu ”hrvatski revolucionari”. Ustrajem u prosvjedu
- Hrvatske biskupe zanima Stepinac? Kada će otvoriti arhive?
- Imamo pravo vitlati šakom prema nebu, ali ljubav obvezuje
- 40 je godina prošlo: pljunite na mene ako sam loš novinar
- Jesam li za ili protiv Tita? I zašto se nisam živ zapalio
- Porfirije Crkvu čini relevantnom. Nije ciničan ni licemjeran
- Braći i sestrama u Knežici i cijeloj BiH
- Što bi Konstrakta rekla Tuđmanu osim ”šta ćemo sad”?
- Što bih, da mogu, rekao neoustašama u lice?
- Sedlar vam neće kazati o čemu su razgovarali Tito i Stepinac
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.