Znaju li građani šta je direktna demokratija? Čekajte, znaju li građani, oni kojima je biračko pravo dato rođenjem, uopšte šta je demokratija?! [Read more…]
Seksistički i diskriminirajući ispadi HDZ-ovaca u Saboru
Tokom prethodne nedelje (čitaj tjedna) sve nas je zadesila vest, pored onih popusta na Crni petak (gde se kupovala andrmolja više, ali ne i papreno grobno mesto) kako je narodni poslanik (HDZ) izvršio verbalni odron prema drugom narodnom poslaniku (SDP), pred desetkovanim kolegama, vitezom ispred sebe i upaljenim kamerama. [Read more…]
Pomirenje je imperativ, ako je opraštanje individualni cilj
Dok ovih dana obeležavamo Dan sjećanja na sve žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, onako, neradno, pod iznošenim maskama ispod nosa, nije na odmet vratiti se nešto ranije, zapravo pet godina ranije od te sumanute 1991. godine, te ponovo proći dokumente koji su i danas za neke čisti patriotizam, a za druge opasna najava loših političkih odluka.
U jesen 1986. godine pojavio se Nacrt nečega šta je bio Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), koji je valjda nastao kao odgovor na posrnule odnose u ”labavoj federaciji” naših naroda i narodnosti.
U uvodnom delu navedeni su opšta apatija društva, raspadanje moralnih vrednosti, socijalni potresi uz nesagledive posledice raspada jugoslovenske državne zajednice.
Zato je SANU sebi nametnula obavezu da u tada ”sudbonosnom” trenutku da svoje viđenje društvenog stanja, sa naravno verujućim mislima da će time doprineti i iznalaženju rešenja.
Samoodređenje nacije, ljudska prava i racionalnost su teme o kojima se skratilo na nivo nezaustavljivog progona Srba s Kosova, čime se ističe moderna diskriminacija tadašnjih manjina na Kosovu, opet nejakih Srba uz Crnogorce, Turke i Rome
Krenulo se sa analizama svega i svačega, od ekonomskih prilika i neprilika, koje su se ukazivale na javi, do već navedene moralne krize koja jako pritiska jugoslovensko društvo, a koja je rezultat i ”ideološke krize”.
I tada se govorilo o administrativnim opterećenjima, birokratskoj zagušenosti, ”bujici” migracije sa sela u gradove – te isključenjima koja ona nose, niskim ličnim dohotkom uz nezaposlenost i štrčeće malobrojne bogate elite.
U dokument je ubačen deo i o društvenim vrednostima kulture, te se kao i danas pominje ”šund nekorektnosti”, pred očima im se prikazujući njegova regionalizacija, stavljanje kulture u službu republika i pokrajina kao i provincijalizacija kulturnih vrednosti.
”Duboko uvreženo u provincijskoj kulturi, separatizam i nacionalizam postaju sve agresivniji”.
Samoodređenje nacije, ljudska prava i racionalnost su teme o kojima se skratilo na nivo nezaustavljivog progona Srba s Kosova, čime se ističe moderna diskriminacija tadašnjih manjina na Kosovu, opet nejakih Srba uz Crnogorce, Turke i Rome.
Zaključuje se da je politička demokratizacija i istinska obnova kadrova, uz potpunu ravnopravnost svih jugoslovenskih naroda, posebno onog srpskog, najvažniji preduslov za izlaz iz nastale situacije koja nikako ne obećava.
Drugi deo Memoranduma je zapravo ono što je modernu srpsku politiku, te deo akademske zajednice, bacilo u glib nesnošljivosti i huškanja protiv neistomišljenika sa svom silom koju je tadašnje srpsko rukovodstvo imalo u svojim rukama, sa po jednom tupom kašikom u desnici, sa i bez kokardi na šubarama.
Kao i kako biva, za sopstvene loše životne odluke krivi su drugi, pa je to i u slučaju onih koji su radili na tekstu.
U Memorandumu od 1986. godine navodi se da je zaostala srpska privreda rezultat i neregulisanih državno-pravnih odnosa u federaciji uz ”genocid na Kosovu”, čime se svakako ugrožava srpski narod pa time, vrlo se preti, čitava stabilnost federacije.
”Odnos prema ekonomskom zaostajanju Srbije pokazuje da revanšistička politika prema njoj s vremenom nije slabila. Naprotiv, hranjena sopstvenim uspehom sve više je jačala da bi se konačno izrazila i u genocidu”.
Nakon lamentiranja, vraćajući se na period Velike seobe Srba sa Kosova i Metohije (1690), te do onoga što se naziva svakodnevno ugnjetavanje Srba na Kosovu, sede glave SANU okrenule su svoje vojne durbine i interese prema Zapadu i našoj sadašnjoj domovini Hrvatskoj.
”Kosovo nije jedino područje u kome je srpski narod pod pritiskom diskriminacije. Apsolutno, a ne samo relativno, opadanje broja Srba u Hrvatskoj dovoljan je dokaz za ovu tvrdnju”.
Za Liku, Kordun i Baniju konstatovalo se da su najnerazvijeniji delovi Hrvatske, što je pokrenulo Srbe iz tih krajeva da se vraćaju u Srbiju, iako neki od njih možda nikada pre toga i nisu bili u ”matici”.
Upotrebljavane su rečenice poput rafinirane asimilicije, zabrane srpskih udruženja i kulturnih ustanova uz to da je za Srbe u Hrvatskoj učinjeno obaveznim da se služe nekakvim hrvatskim jezikom, čime se slabi veza Srba u Hrvatskoj sa ostalim Srbima.
”Postojeće depresivno stanje srpskog naroda, sa sve žešćim ispoljavanjima šovinizma i srbofobije u nekim sredinama, pogoduje oživljavanju i sve drastičnijem ispoljavanju nacionalne osetljivosti srpskog naroda i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva, pa i opasna”
”Izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prošlosti nisu bili toliko ugroženi koliko su danas. Rešenje njihovog nacionalnog položaja nameće se kao prvorazredno političko pitanje. Ukoliko se rešenja ne pronađu, posledice mogu biti višestruko štetne, ne samo po odnose u Hrvatskoj već i po čitavu Jugoslaviju”.
Pa se posle pitajmo čemu seča drveća i oni balvani…
”Postojeće depresivno stanje srpskog naroda, sa sve žešćim ispoljavanjima šovinizma i srbofobije u nekim sredinama, pogoduje oživljavanju i sve drastičnijem ispoljavanju nacionalne osetljivosti srpskog naroda i reagovanjima koja mogu biti zapaljiva, pa i opasna”.
Kuvanje takve nesnošljivosti i osvajačkih deluzija upravo je započelo umnim prekrajanjem i svojatanjem od strane onih čije ”besede” se i danas tumače, glorifikuju i demografski osiromašeno oplakuju.
”Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, nezavisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je istorijsko i demokratsko pravo”.
I na kraju, ili početku, dok obeležavamo 18. novembra bitno je istaći da se nečija krivica za izvršeno kazneno delo ne prebacuje i ne nasleđuje, te prema tome ne postoji kolektivna krivica ili kolektivna kazna.
Prema Ženevskoj konvenciji, koju je naša domovina prihvatila, niti jedna osoba ne može da se kazni za neko delo koje nije počinila, pa tako nije ni odgovorna za drugoga!
Jer, ipak je pomirenje imperativ, ako je opraštanje individualni cilj.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Hoće li žene opet žičanim ofingerima odlučivati o svom telu
Kako su naši jezici bogati, pa imaju više reči za jedan predmet, ofinger, vešalica ili šteklica je predmet koji se koristi radi bešenja ili vešanja (pažnja, recimo stop samoubistvu) garderobe kako bi se izbeglo gužvanje. [Read more…]
Ko će da štiti nas, naše identitete, od toljaga besne desnice
Po statističkim podacima, dao bog pre globalnog virusa i ove zapravo (a)tipične reakcije ljudi na isti, u komšijskoj Srbiji se prodavalo mnogo više knjiga nego što je to slučaj u našoj domovini. Čini se da oni tamo, u kloaki Evropske unije, zaista i čitaju nešto, te da su spremni da daju više para za knjige u odnosu na nas. [Read more…]
Ko je, kao u ”Radovanu III”, ovih dana ”srao van rupe”?
”Ko je srao van rupe?”
Jeste li doživeli verbalno nasilje? Ova kovanica je rezultat spajanja dveju reči i odnosi se na nešto što je usmeno, odnosno iskazano rečima (ne još uvek šakama, noktima, tupim kašikama, vilama i letvama), te upotrebu sile ili pretnje. [Read more…]
U znak sećanja na (transrodnu) hrabru Dajanu Pospiš
Svetska zdravstvena organizacija (2018) objavila je novu verziju Međunarodne klasifikacije bolesti u kojoj su sve kategorije vezane za transseksualne osobe premeštene iz poglavlja o mentalnim poremećajima u ono o seksualnom zdravlju. To je veliki korak prema destigmatizaciji trans osoba i njihovoj društvenoj uključenosti u zajednički život. [Read more…]
Do kada će naše različitosti biti okidači sukoba?
Prethodne nedelje, to znači tjedna, neki dokoni građani, sa epitetom neustavnih namera, krenuli su u krstašku kampanju protiv jedne reklame. Kako više nemaju zakonske osnove za spaljivanje na lomači ili mučenje po tamnicama, oni sada koriste šta im se nudi u demokratskom društvu kako bi ipak ispunili kakav-takav folklor, a sve u ime Onog odozgo. [Read more…]
Jesu li žene u Saboru dekoracija, a ravnopravnost floskula?
Analiza se definiše kao jedna od osnovnih metoda saznanja, raščlanjivanje složenih misli, tu ima i onih haotičnih, na jednostavnije.
Ovim pojmom bavili su se i svi oni zagovornici aristotelovske logike, sinonima za formalnu logiku, ali i Kantove filozofije, gnoseologije (teorija spoznaje). U prevodu na naš maternji (meterinski zvuči nekako maćehinski) jezik ne analiziramo jer ne znamo odakle da počnemo. [Read more…]
Nije legitimno biti šovinistkinja s krpom na licu
Povratak otpisanih. Tako bi mogli da se imenuju oni koji su nam jednim delom, pod čaršavom Domovinskog pokreta, ušli u Sabor kako bi branili svoje, često, neustavne ideje i stavove. [Read more…]
- « Previous Page
- 1
- …
- 14
- 15
- 16
- 17
- 18
- 19
- Next Page »