Put Hrvatske do svojeg Ustava (od 20. prosinca 1990., pročišćeni tekst iz 2010. godine bio je dugotrajan i trnovit, ali zato su građanke i građani Republike Hrvatske svjesni da je njihova zemlja postala jednom od članica velike europske zajednice demokratskih i pravnih država, u kojoj je svakoj građanki i svakom građaninu zajamčena sigurnost pravne zaštite, u kojoj se Ustav poštuje i nastoji pretočiti u odgovarajuće kvalitetne zakone koji omogućavaju zaštitu ljudskih i građanskih prava. Za većinu građana to nije sporno. Nekima, izgleda, ipak jest. Neki ne znaju cijeniti značaj ustavnog, demokratskog poretka, a vrijednosti takve države im očito ne znače ništa i ne dokazuju se dostojnima njih. [Read more…]
Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
Prijenos poruka u javnosti – imamo li pravila o međusobnom poštovanju, pristojnosti, zaštiti dostojanstva u javnom komuniciranju – kako ostvariti načelo transparentnosti
Kako ističe uputa OECD, građani imaju pravo znati ciljeve i politike i aktivnosti svoje vlade. U demokraciji koja dobro funkcionira, vlada javnosti daje pouzdane i pravovremene informacije.
Učinkovita komunikacija između vlade i javnosti posebno je važna u zemljama u tranziciji, gdje su velike promjene u državnim institucijama – zapravo u svim aspektima života – ostavile građane nesigurnim oko novih uloga vlade i javne uprave te se tek uče kako prenijeti svoje stavove raznim predstavnicima države. [Read more…]
Predsednik (Treće) Republike opasnih namera!
”Prezirem ta upozorenja. Ne mogu mi ništa. Krše Ustav i predstavljaju smrtnu opasnost za hrvatsku demokraciju. Neću poštivati odluku i radit ću ono što mi nalaže savjest. (…) Svetinja za sve nas u liberalnoj demokraciji je – ono što nije zabranjeno je dopušteno. Ja sam građanin!”
Sve ovo izjavio je naš vrhovni komandant i bez ikakve odgovornosti nastavio sa verbalnom tiranijom po svemu šta mu nije po volji.
I onakva Amerika, koja je 2021. godine imala obrise državnog udara i to inicirano usled nezadovoljstva bivšeg predsednika koji je izgubio izbore te čije rezultate nije priznavao, preselila se i u naš atar te smo dobili ne samo ”predsednika s karakterom”, koji je najavio ”tvrdu kohabitaciju”, već i predsednika loših manira, dokonosti, zloupotrebe prava (ništa uz to obaveze), seksizma i diskreditacije sa stalnom potrebom dodatnog srozavanja institucija.
Dobili smo predsednika neustavnih, znači opasnih i nepredvidivih namera!
Drage drugarice i drugovi, mi drugi Ustavni sud nemamo te svi zajedno, đuture i niko nije tu pošteđen i zaboravljen, bivamo akteri deobe na ”dve Hrvatske”. Podelili smo se na ”njih” i ”nas”, ”njihovo viđenje Ustava i prava” i ”naše viđenje i reinterpretacije”, a sve to u prevodu znači skapavanje demokratije kakvu (ne) poznajemo.
Možda neko ima drugu Domovinu (čitaj Bosnu i Hercegovinu po potrebi i u jednom smeru dok traje sudski proces), ali odluke i rešenja Ustavnog suda, kao najvišeg žalbenog Suda koji nadzire poštovanje ljudskih prava i sloboda svakog građanina Domovine, obavezne su za sve nas, a najviše za političke predstavnike i svakakve dužnosnike koje svi mi plaćamo.
Neki taj novac i slavu koriste za potpirivanje sukoba i modelovanje državnog udara, a sve u ime nekog višeg cilja i svog viđenja istine i pravde.
Oni koji su do mere ostrašćeni i ukopani u pozicije, to je ona vrsta glasača koja je spremna širom da zatvara oči na svakodnevne ispade predsednika države, iznova se pozivajući i prozivajući kako to komuniciraju, rukama i nogama, i neki drugi te da je zato tako nešto sa svih strana, svima, sve onda i dozvoljeno.
Drage drugarice i drugovi, ništa od toga, pisalo ili ne pisalo, nije očekivano, ali ni zdravo!
Nažalost smo doživeli i to da u parlamentarne izbore ulazimo sa proliferacijom zagađenih političkih i društvenih procesa do neprepoznatljivosti, a sve sa mantrom da je dozvoljeno sve šta je (čitaj samo meni) i legitimno.
Tako je potpuno legitimno da prezirem(o), iz dna duše vršim diseminaciju svojih negativnih emocija, drugu političku opciju te ako je u mojoj viziji interesa ”bolje Hrvatske” da ih i ”po svaku cenu” pobedim(o) onda nam svako nasilje biva legitimno i time postaje legalno.
Situacija kojoj prisustvujemo jeste velika opasnost po našu klimavu demokratiju, sve je to kod nas bilo nategnuto i pre poslednjih događaja, ali je landaralo i klapalo kako-tako te svako ko to ne vidi jeste izdajnik svoje Domovine!
Jer najveći vid domoljublja ili patriotizma upravo je poštovanje institucija, a tu spada i uloga predsednika države, ali i poštovanje odluka Ustavnog suda, sa sve imenima i prezimenima ljudi koji obavljaju ovu važnu funkciju pri deobi vlasti.
Naš vrhovni komandant, onaj koji za svaku županiju i priliku ima po jednog dedu koji po potrebi oslikava njegove vrednosti, zloupotrebljavajući javni prostor i sa namerom razarajući sve institucije koje čine vene ove zemlje, neprestano vodi lični obračun sa neistomišljenicima. To je ona verbalna agresija koja se kasnije rastače na odnose u samoj zajednici pa se posle iščuđavamo kako su nam antiheroji postali idoli.
Da naš predsednik ne može bez seksističkih kvalifikacija u svojim litanijama nanovo je demonstrirao govoreći o bivšoj predsednici Ustavnog suda i profesorki prava, a u narodu od pre koji dan poznatijoj i kao ”politička priležnica” i ”dežurna kreštalica”.
Za one koji ne žele da znaju više u pitanju je školski primer seksizma nadjačan, time se predsednik i sam hvali i valjda odriče od odgovornosti govoreći o svojim korenima, stereotipima o ženi i njenoj ulozi u društvu.
Znaju li oni koji navijaju za predsednika, u političkoj areni iz koje izgleda može samo jedan da izađe živ, šta je seksizam?
Jesu li se susretali sa time tokom edukacija u školama za život (u kojima negde nema grejanja i sapuna), da li je to nešto vezano za seks ili za neku polnu bolest (peče kada mokri), neka bogohulna misao svakako jeste jer počinje seksom, a to u bogougodnoj Domovini nije dobro jer se mi (ne) seksamo pre braka i svi smo naivni i licemerni, tako nam onaj odozgo pomogao.
Za moralno selektivne, i one koji se tako (ne) osećaju, seksizam je svaki oblik izražavanja (čin, reč, slika ili gest) koji se temelji na ideji da su neke osobe, najčešće žene, pa neće valjda muškarci (nas i branitelja pola miliona), inferiorne zbog svojeg nebiranog pola.
Seksizam je manifestacija istorijsko nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, što dovodi do diskriminacije i sprečava napredovanje žena.
Po svemu sudeći do parlamentarnih izbora dogodiće se klimaks redefinisanja političkih i društvenih odnosa. Svi ćemo biti na granici da postanemo statisti u nečemu šta smo gledali u bioskopima, a sada piratski u toplini svojih domova, film ”Dan ludila”.
U pitanju je psihološki triler iz 1993. godine koji pokazuje da su okidači za svakodnevne frustracije i agresiju, koje bivaju naglašene i ovakvim političkim disonantnim tonovima, svuda oko nas i da postaje izvesno kada će se desiti žestoka reakcija na ulicama.
Naš Markov trg je i dalje nedostupan javnosti. To je zbog one situacije kada je 22-godišnji hrvatski državljanin ispalio više hitaca u smeru trojice policijskih službenika koji su se tada nalazili na svom radnom mestu, pri čemu je teško ranio 31-godišnjeg policajca.
Mladi čovek koji je pucao po institucijama Domovine tog je dana na svom Facebook profilu objavio sadržajnu poruku: ”Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti”, da bi kasnije u begu izvršio samoubistvo.
U miru pogledajte film ”Dan ludila”. Zapitajte se želite li takve ljude, kojima je dosta prevara i bezobzirnog kršenja ljudskih vrednosti bez odgovornosti, sa maksimom da će takvi raditi samo ono šta im njihova savest nalaže, u svojoj okolini, vrtiću, školi, radnom mestu, sudu, bolnici, pozorištu, komšiluku…
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Hoće li pristaše ne-teme i ne-braka sklopiti ne-koaliciju?
U Saboru je početkom prosinca održana pseudoreligijska seansa povodom desetogodišnjice održavanja referenduma o ustavnoj definiciji braka.
Te 2013. godine pseudoreligijske udruge, koje sustavno parazitiraju na religijskim sadržajima kako bi se domogle političke moći, animirale su dovoljan broj hrvatskih građana, sklonih nominalizmu, s namjerom da zaštite heteroseksualno određenje braka. [Read more…]
Stavovi o granicama nečije slobode plod su naših deluzija
U maju mesecu prošle godine predsednik Ustavnog suda naše mlade Domovine ponovio je kako, kolokvijalno imenovan, Zakon o pobačaju jeste u skladu sa Ustavom i da nije protivustavan. ”Ustavni sud je ocijenio da je postojeći zakon u skladu s Ustavom. Nema zakonske zabrane prekida trudnoće i nema referenduma. Treba se donijeti novi zakon, treba se donijeti edukacijski dio, Sabor to nije učinio, to je narušavanje vladavine prava”. [Read more…]
Zašto bi riječ doktorka trebala ugrožavati pravoslavne Srbe?
Prošao je i pravoslavni Uskrs. Puna usta da se radi o ”najradosnijem” hrišćanskom prazniku koji nam na nekoliko sati stišava dreku i disharmoniju, te se sve svodi na okupljanje porodice, iste one koja se kasnije razvlači po sudovima oko deobe nasleđenih ari i atara, sa provedenim danima u prekomernom jelu sa ciljem slavljenja stradanja Isusovog i radi njim – takvih (nikakvih). [Read more…]
Tko manipulira, umjesto da informira javnost, nije novinar
Eto, blokirala me i ona. Što ćemo sad? Ha, ništa zato. Valja nastaviti s onim što smo zacrtali kada smo pokrenuli Autograf. Onim što desetljećima radim jer, ponavljam: čini se da živimo u dominantnoj kulturi laži i manipulacija, a kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života.
Rekoh već ranije: istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Novinar ne smije pitanje istine ostaviti otvorenim. On stoji pod pritiskom da se suoči s njome. Takvo novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitivanje stvarnosti.
Na primjer, ako novinar Branimir Pofuk u Večernjem listu napiše da je tamo bio i kao prosvjednik (na prosvjedu koji nije prijavljen policiji), ali da je ”na Trgu bio i ostao novinar koji je svojedobno i u rat otišao u prvom redu zato da bi svojim očima vidio i provjerio sve što mu se govori i servira”, i ako taj novinar puni kartice i postove protiv ”sredstva prisile” Vlade RH, a ne donosi informacije i ideje o tome (meni se, pak, čine krucijalnim pitanjima) kako u pokušajima da se pomogne COVID pacijentima uspijevaju raditi doktori i drugo medicinsko osoblje i kako i što treba poduzeti da nam ne krahira zdravstveni sustav, taj novinar slabo svoj poziv razumije.
Jer, citirajmo mudrog religiologa Mirka Mlakara – ”samo čas!”, ne piše li u Ustavu RH da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom (članak 59.) i nemamo li mi u Republici Hrvatskoj Zakon o zdravstvenoj zaštiti?! Ne piše li u Ustavu (članak 14.) da smo svi pred zakonom jednaki?
Budim se i spavam mirno jer znam da mi na Autografu to ne radimo: mi sebe gledamo bez potrebe da mistificiramo i izvrćemo i takvi su naši tekstovi: iskreni, duboki, nedvojbeni, neporecivi, neoborivi
Ne proizlazi iz toga da onkološki pacijent koji ne može dobiti odgovarajuću terapiju ili pacijent koji čeka ugradnju tri bypassa, a do toga ne može doći jer su bolnice zakrčene COVID pacijentima, no, među njima golemu većinu čine oni koji se ne žele cijepiti i koji ne paze na nužne epidemiološke mjere, dakle da ti i drugi pacijenti bivaju oštećeni u svojim ustavnim pravima? I novinaru-prosvjedniku je to, kao, OK?
O pravima pacijenata, o mukama onih na respiratorima, o smrti od bolesti COVID-19, o radu medicinskog osoblja u pandemiji gospodin novinar ne osjeća potrebu izvještavati kako bi doprinio formiranju javnog mnijenja?
Gospodin novinar piše: ”Nitko od ljudi kojima sam bio okružen prije, za vrijeme i nakon prosvjeda nije zaslužio etikete kakve nam se svima lijepe”. Aha, tu smo. Da vidimo.
Je li ”etiketa” kada ga novinarka Tanja Rudež na Facebooku pita: ”Ti to podržavaš?” (prosvjed antivaksera na Trgu, da, da, onaj na kojem je fra Lazar Perica govorio da cjepivo protiv bolesti COVID-19 ”ne postoji”, op. D.P.). Ili kada novinar i etičar Željko Porobija kaže: ”Izgleda. Odu ljudi samo tako”, odnosno kada novinar Robert Bajruši zaključuje: ”Očito. Meni je prije dva mjeseca rekao da se ne želi cijepiti”. Ne, to nisu etikete. Prije bih rekao da su to izrazi jakog čuđenja, možda konsternacije i svakako osjećaji da se nešto krivo događa.
Što motivira gospodina novinara-prosvjednika u svom radu ja više ne razumijem, ali ću vam kazati zašto ja pišem i zašto postoji portal Autograf.
Pišem(o) za sve one koji još imaju potrebu za istinom, za dobrim tekstom, za razgovijetnim obrazloženjem kriterija prema kojima nešto smatramo vrijednim i potrebnim. A zašto to radim(o)? Zato jer se traži novi model razmišljanja.
Nužno je potegnuti kako bismo izašli iz rupe u kojoj se nalazimo i duže nego što sam ja aktivan u hrvatskom medijskom prostoru (od jeseni 1991.).
Riječ autograf dolazi iz grčkog (autografon) i znači izvoran vlastoručni rukopis, odnosno riječ ili spis koji je neka osoba svojeručno napisala, dakle svojeručni potpis. Naslov našega portala ”autograf.hr” upućuje na potrebu obnove jedne, nemalim dijelom kompromitirane profesije, jer pretpostavlja osoban, pa stoga odgovoran, beskompromisan, a to znači odlučan, moralan i angažiran stav.
Autograf želi svjedočiti o obnovi odnosa u društvu, o stvaranju politike koja će se vratiti svojim ishodišnim značenjima, što podrazumijeva brigu za društvo koja je istodobno i briga za opće dobro. Zato mi danas obavezno moramo govoriti o etici.
Kako definirati etiku našeg posla?
Pišemo za sve one koji još imaju potrebu za istinom, za dobrim tekstom, za razgovijetnim obrazloženjem kriterija prema kojima nešto smatramo vrijednim i potrebnim. A zašto to radimo? Zato jer se traži novi model razmišljanja
Mislim da možemo smatrati neprihvatljivom onu definiciju koja kaže da je novinarska etika ”ono što novinaru preostaje kada nema bolju priliku”. Zašto? Zato što je dužnost novinara da objektivno, istinoljubivo, potpuno, te svjetonazorski i stranački neutralno informira, ali i oblikuje javnost. To je temeljni dio novinarske profesionalne etike.
Etička odgovornost spram javnosti, to jest novinara prema publici sam je sukus profesionalnosti. Drugim riječima, ni u kojem slučaju ne može se smatrati istinskim profesionalcem onaj novinar koji se umjesto informiranjem bavi manipuliranjem javnosti.
Kaže gospodin novinar, na primjer, da ide prosvjedovati protiv Vlade, a, eno ga, veliča nećaka koji se kočoperi u autobusu s kojeg se odašilju budalaštine tipa ”cjepivo ne postoji”, nećaka koji bi ”upao kao bezimeni djelić rulje u parlament” i ”upao kao bezimeni djelić rulje u medijske kuće” jer je ”tek bezimeni djelić rulje” i to je njegovo ”pravo mjesto” (njegova ”poezija” na Facebooku).
Želja da se bude gospodar vlastite sudbine je snažna želja, ali se mora prilagoditi drugim jednako jakim željama kao što su želja za olakšanjem tegoba ili za mirom i pravdom.
Svaki moralni kodeks mora pojmiti ljudsku psihologiju, materijalni svijet i tradiciju, na ovaj ili onaj način. Sastavljajući svoja javna mnijenja, svoj kodeks, mi moramo ne samo stvoriti sliku prostora većeg no što ga možemo osjetiti, već moramo opisati i prosuditi više ljudi, više akcija, više stvari no što bismo ikad mogli upoznati.
U svojem najboljem obliku novinstvo je sluga i čuvar institucija; u najgorem sredstvo pomoću kojeg nekolicina ljudi iskorištava socijalnu dezorganizaciju za vlastite ciljeve. Mi to ne smijemo i nećemo raditi!
U mjeri u kojoj institucije ne funkcioniraju kako bi trebale beskrupulozan novinar može loviti u mutnome, a savjestan se mora kockati s neizvjesnostima. Nevolje leže dublje nego što dopire svjetlo naše struke, a jednako tako i lijek.
Kako god bilo, nikada, ali nikada se ne bi smjelo zaboraviti da se moralni kriteriji dobrog novinarstva utemeljuju u istini, u slobodi i u uvažavanju drugih, najprije onih najslabijih, a sada su to teško oboljeli COVID pacijenti i svi oni koji zbog njih ne mogu realizirati liječenje. Ispravno djelovanje i dobar život – mislim na uspjelo novinarstvo – poklapaju se u djelatnoj, ispravnoj i u istini utemeljenoj slobodi. Zato mislim da je novinarstvo praktična sloboda.
Dobro je novinarstvo uglavljeno u bezuvjetno priznanje istine svakog bitka, od onog koji maršira Trgom, preko onog koji te liječi do onog koji se na respiratoru hvata za posljednju slamku života. U tome pronalazi i etika novinarstva svoj temelj i svoje obrazloženje: slobodu kao izraz sveobuhvatnosti koja zahvaća život i svijet pojedinca da još i dalje prizna slobode kroz slobodu.
Ima li među nama onih koji odbacuju svakoga tko ih nadvisuje obranom ideala ili zagovaranjem visokih moralnih i etičkih standarda? Ima li, pak, dovoljno onih koji se ne zadovoljavaju prosječnim uspjesima i polovičnim rješenjima? Jesmo li dovoljno svjesni da treba porasti samokritičnost?
Demokracija kao oblik vladavine i sustav samoregulacije jedne moderne političke zajednice, nezamisliva je, naime, bez aktivnog i informiranog građanina kao svoje pretpostavke. Otuda je logično da se takvom građaninu u demokratskoj političkoj zajednici, koja takvom hoće i ostati, mora zajamčiti ne samo pravo na oblikovanje i javno izražavanje mišljenja, nego i pravo da bude informiran, odnosno da prima raznovrsne informacije, ideje i mišljenja drugih.
Ne piše li u Ustavu RH da se svakome jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom (članak 59.) i nemamo li mi u Republici Hrvatskoj Zakon o zdravstvenoj zaštiti?! Ne piše li u Ustavu (članak 14.) da smo svi pred zakonom jednaki?
Ali, ako se novinari teško dogovaraju kako to ostvariti za sebe, ako novinari parcijalno vide i tumače, ako manipuliraju, što tek čeka zapostavljenog građanina?
Iznimno je važno poticati solidarnost i međusobno poštovanje. Bude li rastao duh snošljivosti i ugled novinara, smanjivat će se prostor za manipulaciju i novinarima i informacijama.
Bez okorjele navike da svjesno analiziramo dok čitamo, govorimo i odlučujemo, jedva bismo kad pomislili da postoji potreba za boljim idejama i ne bismo se, kad se one pojave, za njih zainteresirali niti bismo bili u stanju spriječiti manipuliranje.
Isusova smrt na križu, koji se predaje Ocu da donese spasenje cijelome svijetu, izražava ljubav darovanu do kraja, bez kraja. Ponavljam: do kraja i bez kraja, bez kalkulacija, bez kukavičluka, bez kunktatorstva, bez polovnih rješenja.
Kao što se Isus ponašao kada je ljubio na način da je želio zagrliti sve bez iznimke, tako i oni koji sebe nazivaju novinarima ne smiju izbjegavati istinu, najprije onu o njima samima, zatim istinu o drugima. Dakle, istinu svih.
Dva su me novinara koji su mi, usput budi rečeno, redovito i godinama dolazili u dom, blokirali. U redu, neka si biraju i društvo i sreću. Nema potrebe za javnim prozivanjima. Blokiranje, radi to ponekad na Facebooku i nadbiskup Mate Uzinić (kojem se mora priznati velika tolerancija jer svakakvih idiotizama od strane ”ljutitih i bojovnih katolika” čitamo ispod njegovih komentara), legitimna je radnja.
Ono što nije legitimno je prakticiranje lošeg novinarstva, a novinarom/kom se zoveš.
Budim se i spavam mirno jer znam da mi na Autografu to ne radimo: mi sebe gledamo bez potrebe da mistificiramo i izvrćemo i takvi su naši tekstovi: iskreni, duboki, nedvojbeni, neporecivi, neoborivi.
Želim i nakanio sam da tako stvar i ostane. Kada bi se to promijenilo, nestao bi razlog da budemo ovdje na okupu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Diskriminacija kao nagrada
Tko na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, izražavanju rodnog identiteta, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama uskrati, ograniči, ili uvjetuje drugome pravo na stjecanje dobara ili primanje usluga, pravo na obavljanje djelatnosti, pravo na zapošljavanje i napredovanje, ili tko na temelju te razlike daje drugome povlastice ili pogodnosti glede navedenih prava, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. [Read more…]
Odabir predsjednika Vrhovnog suda slika je našeg pravosuđa
Hrvatskom politikom dominiraju pravnici. Možda više nego ikad prije: predsjednik Republike je pravnik, premijer je pravnik i vođa opozicije je pravnik.
Logično bi bilo zaključiti da između njih ne bi trebalo biti razmimoilaženja u mišljenjima oko osnovnih aspekata funkcioniranja pravnog poretka Republike Hrvatske, kao, na primjer, oko izbora predsjednika Vrhovnog suda. [Read more…]
O načelu jednakosti povodom katastrofalnih potresa u RH
Ustav je mrtvo slovo na papiru. Napisan je nerazumljivo i nejasno, svatko ga tumači kako želi, a njime se bavi samo šačica profesora (vjerojatno akademskih uhljeba?) kojima je proučavanje takvog teksta okultni i intelektualno-onanirajući posao. [Read more…]
- 1
- 2
- 3
- …
- 11
- Next Page »