Foto: Novica Mihajlovic (Delo)
Imala je sposobnost da uvijek ostane elegantna, makar sjedila za radnim stolom nakon primanja stranaka, da bude otmjena, premda nikada nije bila sklona elitizmu, da lomi protivnike i situacije samosvjesnošću, iako je istinski bila nježna i skromna osoba.
Činila je sve čime se bavila, kao i Slavko Goldstein, koji ju je u zrakoplovu, na letu iz Beograda u Zagreb 10. veljače 1989. pozvao da mu se pridruži pa je tako postala četvrta u nizu pokretača naše prve političke stranke, HSLS, stranke osnovane na dan kada sam iz Argentine stigao ovamo, 20. svibnja te iste 1989. godine, ”na intelektualno besprijekoran i etički neupitan način. Ne preispitujući pritom tek jedan jedini aksiom: dostojanstvo osobe, njen poziv da se ostvaruje u slobodi” nasuprot sili totalitarizma.
Posudio sam ovdje nekoliko riječi mojeg kolege Borisa Pavelića iz uvoda knjige o Slavku Goldsteinu ”Proslovi za bolju zemlju” (Fraktura & Bet Israel, Zagreb, 2019.), ali taj elegantni glas zdravog razuma koji je bio tako očigledan kod Slavka i Dafinke, nama, koji smo imali čast poznavati Dafinku, biti možda i njeni prijatelji, daje pravo da budemo ponosni jer taj glas, kada smo dobri, kada smo iskreni, znamo to, moramo to znati prepoznati, probija iz naše nutrine i čuje se kao naš doprinos boljemu.
Nema nikakve dvojbe da je Dafinka taj glas čula odmalena, na Sušaku, gdje se rodila 27. lipnja 1935., kod tate Ivana i majke Milene, rođene Pićak, bilo kasnije u Sinju, u Splitu ili u Dubrovniku gdje se počeo kaliti antifašistički duh koji ju je resio, a pogotovo, nakon povratka u Rijeku (1946. i 1947.) i u Zagrebu gdje je završila gimnaziju (1953.) i pravni fakultet (1957.).
Budući sam Dafinku poznavao 30 godina (upoznali smo se u HHO-u), i osobito jer me zastupala u nekoliko procesa pa sam je mogao doživjeti u sudnici, u njenom elementu, mogu svjedočiti o njenom glasu i pozvati vas da se usredotočimo na Dafinkin glas tako da nas opet probudi i pokrene (Dafinka nije nikada zaboravila glas Savke Dabčević-Kučar na velikom mitingu u Zagrebu 7. svibnja 1971., glas koji je probudio i pokrenuo Hrvate).
Trenutak ispraćaja dragog pokojnika, pokojnice, jest tužan, težak, ali nije rečeno da mora biti nepodnošljiv i poražavajući, kazao sam na ispraćaju Dafinke. Ne. I to ne govorim jer sam novinar koji je kršćanin i teolog, već iz iskustva i iz uvjerenja da ako stojimo pored lijesa jedne od najhrabrijih osoba koje smo poznavali onda moramo, kao i Dafinka, bez obzira na cijenu, bez obzira na opću atmosferu, ustrajati na liniji srca i zdravog razuma.
Taj glas, unutarnji glas, nam govori da se uvijek trebamo slobodno izražavati i željeti dobro, za sebe i druge.
Dafinkin glas nas poziva da uvijek govorimo potpuno iskreno, izravno, osobno i zbog svega toga potpuno smiono. Satima smo razgovarali, u mnogim smo se situacijama zajedno našli i potrebno je reći da se Dafinka upuštala u otvoren govor jer je smatrala da je iznošenje istine njena moralna dužnost, da to mora učiniti kako bi pomogla i sebi i drugima da se dođe do istine.
Mi danas, govoreći istinu o Dafinki, moramo moći steći volju i pouzdanje da kažemo istinu o nama samima.
A ta istina je potrebna jer ne valja se miriti s postojećim oko nas, pak, mnogo je toga razočaravajuće i loše.
Kao osoba koja je izuzetno voljela svoju rodbinu, kao sportašica-plivačica, studentica, vježbenica, sutkinja i napokon kao odvjetnica koja je postala model pravnika (prije nego što je postala odvjetnica, 1. sijećnja 1970., bila je sudačka pripravnica u Vrbovcu i sutkinja na sudu u Samoboru), sa 62 godine ukupnog staža, od čega svakako valja izdvojiti onih 40 junačkih obrana studenata i intelektualaca koje je obilježilo Hrvatsko proljeće, a kamoli svaki pojedinačni njen angažman na strani žrtava kršenja ljudskih prava ili nasilja, a naročito obiteljskog nasilja (mnogo toga je Dafinka odradila pro bono), Dafinka je odabrala djelovati iz odgovornosti prema vrijednostima, savršeno balansirajući između kritike nepoželjnoga ponašanja i očuvanja autonomije vlastitoga duha.
Za Sušačku reviju je (73. broj, u povodu 40. godišnjice Hrvatskog proljeća) kazala da nikad nije stvarala stroge granice između posla i privatnosti, tako da je s ljudima s kojima je radila odvjetnički posao, koji je u njenom slučaju bio cjelodnevni, stvorila bliski odnos trudeći se da rad bude najprije kreativna komunikacija i traganje za novim poticajima, traženje smisla zakona i primjena normi na ljude kojima je potrebna pravna i ne samo pravna pomoć.
”Ljudi misle da je najbolje šutjeti. Ja žalim ljude koji se okreću kako vjetar puše”, rekla je u jednom intervjuu 2009. godine. Bilo bi ključno da se tako mi ne ponašamo, da budemo svoji, samosvjesni, svjesni okolnosti i voljni preuzeti rizik, hrabri kao Dafinka.
I malo je ljudi našega vremena zaslužilo ulicu kao što je to zaslužila odvjetnica Dafinka Večerina.
Bilo bi nepravedno zaključiti bez da se kaže da je u fazama, od one situacije 15. sijećnja 1972. kada je isključena iz partijske organizacije Odvjetničke komore ”zbog nacionalizma i liberalizma” (ruku je dignuo isti čovjek koji je u Dubrovniku od ustaše Ive Rojnice tražio likvidaciju njenih roditelja!) pa onda i u najtežoj njenoj godini, 1975-toj, kada je i sama postala žrtva represije provevši četiri mjeseca pritvora od toga dva mjeseca u samici (kod izlaska iz pritvora su joj oduzeli 400 stranice njenih dojmova i razmiljašnja, a devet je godina bila bez putovnice, sve do 1985. ”zbog opasnosti za opću sigurnost narodne obrane”), ali i u najveselijoj, jer se divila slobodi pred njom, 1989-toj, Dafinka Večerina bila jedna od onih koji su otvorili jedna čvrsto zaključana vrata kako bismo svi mi širom njih mogli proći.
U tom smislu, Dafinka Večerina je bila i ostala prorok i protagonist naše slobode.
Elegantna, otmjena i nježna.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Javna isprika Aleksandru Stankoviću (i čitateljima)
- Doći će dan kada će i Sinod SPC-a znati pisati saopštenja
- Evo zašto je Goldsteinova knjiga o revizionizmu toliko važna
- U našim temeljima je i čestitost odvjetnice Dafinke Večerine
- Markovina je hraknuo na episkopa Ćulibrka i osramotio se
- Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (6)
- HDZ-ova priča je završena iako još ne teče odjavna špica
- U pomoć, biskupe Košiću, hapse nam Skeju!
- Kako gledam na ”Oluju” i zašto su sve žrtve moje
- Je li nadbiskupu Kutleši uopće stalo do Glasa Koncila?