Davor Bernardić između dviju vatra

Potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina prošlog je vikenda kao jednu mogućnost saniranja stanja u stranci ponudio verziju po kojoj kandidat stranke za premijera ne bi nužno morao biti predsjednik stranke Davor Bernardić.

Ponovno vraćanje na koncept ”jedna osoba šef stranke, druga kandidat za premijera” obezvrjeđuje Bernardićevu poziciju možda i više nego što to čine njegovi otvoreni protivnici u stranci. Sada ispada da i oni – koji su Bernardića podržali u nastojanjima da postane predsjednik stranke i koji još uvijek navodno stoje uz njega – smatraju da on u stvari baš i nije materijal za premijera.

Po čemu onda ispada da praktički nitko od vodećih ljudi SDP-a ne smatra da bi bilo dobro da Bernardić u slučaju izborne pobjede postane predsjednik Vlade.

Ovakav prezir članstva prema aktualnom predsjedniku stranke još nije viđen u zadnjih 27 godina otkako je u Hrvatskoj uspostavljen sustav parlamentarne demokracije. Čak su i Ivić Pašalić i njegova ekipa bili mekši i tolerantniji prema Ivi Sanaderu tijekom bespoštedne borbe za čelno mjesto HDZ-a tijekom 2002. godine.

Ponovno vraćanje na koncept ”jedna osoba šef stranke, druga kandidat za premijera” obezvrjeđuje Bernardićevu poziciju možda i više nego što to čine njegovi otvoreni protivnici u stranci. Sada ispada da i oni – koji su Bernardića podržali u nastojanjima da postane predsjednik stranke i koji još uvijek navodno stoje uz njega – smatraju da on u stvari baš i nije materijal za premijera

A da ne pričamo o tome kako je ovakva ideja naprosto neprovediva u Hrvatskoj.

Osnovno je pitanje naime što bi, da kojim čudnim slučajem SDP ipak pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima, radio Davor Bernardić kao predsjednik stranke.

Drugi bi čovjek bio na čelu Vlade i samim time u poziciji donositi ključne odluke vezano za vođenje države. Čime bi praktički i u stranci postao jači nego sam Bernardić koji bi sjedio u svojoj kancelariji na Iblerovom trgu pokušavajući dokučiti što se zapravo događa i državi koju vodi stranka čiji je on predsjednik.

Sličan je eksperiment već jednom pokušan unutar SDP-a i nije polučio baš najbolje rezultate. Istina, nije ni bio podvrgnut ultimativnom testu, obnašanju vlasti jer je SDP potpuno neočekivano izgubio parlamentarne izbore 2007. godine.

Nakon toga, tadašnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović vrlo brzo se riješio Ljube Jurčića koji je na tim izborima bio kandidat stranke za premijera. I do Bernardićevog dolaska na čelo stranke u SDP-u se nije ni pomišljalo posezati za posebnim premijerskim kandidatom.

Jedina je dobra stvar za SDP u cijeloj priči to što do sljedećih parlamentarnih izbora ima još više od tri godine. Bez obzira na to kako bili nategnuti odnosi unutar HDZ-ove vladajuće koalicije nije za očekivati da bi mogli srušiti Vladu.

S jedne strane, HDZ je svjestan da nakon pobjede ne bi imao s kim koalirati. S druge, HNS je svjestan da na sljedećim izborima teško može osvojiti i jedan mandat. A s treće, poznato je da SDSS uvijek radije surađuje s HDZ-om nego sa SDP-om koji mu uzima dobar dio glasova pripadnika srpske nacionalne manjine.

Jedina je dobra stvar za SDP u cijeloj priči to što do sljedećih parlamentarnih izbora ima još više od tri godine. Bez obzira na to kako bili nategnuti odnosi unutar HDZ-ove vladajuće koalicije nije za očekivati da bi mogli srušiti Vladu

Osim toga u ovom trenutku SDP nema ni takmaca na lijevom centru, tako da štogod se dogodilo u sljedećih nekoliko mjeseci, stranka ima sasvim dovoljno vremena za konsolidaciju.

Naravno pod uvjetom da stvari ne odu toliko daleko da dođe u pitanje postojanje stranke, odnosno da dođe do otvorenog raskola i stvaranja dviju stranaka. Što je u ovom trenutku malo vjerojatno.

Jedina je to dobra vijest za Davora Bernardića kojem noge podmeću ne samo oni koji su otvoreno protiv njega nego sada izgleda i oni – moguće nemamjerno, ali ipak pogubno – koji su ga dosad javno podržavali.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Proljeće 2019. donijelo dašak optimizma u Hrvatskoj
• Komunizam je mrtav, Marx možda i nije
• Truli kompromis pri suočavanju s prošlošću
• Vučićev posjet još jedna propuštena prilika
• Granični spor i hrvatsko zaostajanje potrajat će godinama
• I Marko Veselica će biti zaboravljen
• HDZ pred političkim minskim poljem
• Nikada veći nered u vladajućoj većini

» Svi tekstovi ovog autora