Ono što nas kršćane ujedinjuje je veće od onoga što nas dijeli. Zajedničko svjedočanstvo kršćana različitih konfesija i denominacija predstavlja nužni preduvjet učinkovitosti naših evangelizacijskih napora. Samo zajedničkim radom moći ćemo djelotvorno služiti ljudskoj obitelji i omogućiti da Kristovo svjetlo dopre do svih mračnih kutova svijeta i naših srdaca. To je bila poruka pape Franje delegaciji škotskih prezbiterijanaca koje je primio prije nekoliko dana.
Papa je mimo protokola sasvim spontano dodao: “Dopustite mi izraziti duboku žalost. Danas sam pročitao o pogubljenju 21 koptskog kršćana. Govorili su samo: ‘Isuse, pomozi mi!’ Ubijeni su jedino zbog toga što su kršćani. Krv naše braće kršćana svjedočanstvo je koje vapi. Bilo da su katolici, pravoslavni, kopti ili luterani – nije važno: kršćani su! I krv je jednaka. Krv ispovijeda Krista. Mučenika ima među svim kršćanima”
Na kraju tog ekumenski značajnog i smjerodavnog susreta (sjetimo se krvave prošlosti odnosa škotskih prezbiterijanaca i tamošnjih rimokatolika) Papa je mimo protokola sasvim spontano dodao: “Dopustite mi izraziti duboku žalost. Danas sam pročitao o pogubljenju 21 koptskog kršćana. Govorili su samo: ‘Isuse, pomozi mi!’ Ubijeni su jedino zbog toga što su kršćani. Krv naše braće kršćana svjedočanstvo je koje vapi. Bilo da su katolici, pravoslavni, kopti ili luterani – nije važno: kršćani su! I krv je jednaka. Krv ispovijeda Krista. Mučenika ima među svim kršćanima.”
U tom kontekstu papa Franjo je još jednom ukazao na važnost “ekumenizma krvi”, o kojem je prvi puta progovorio prije dvije godine u komentaru mučeništva kršćana na Bliskom istoku.
Moj duhovni mentor Ludvik Ullen je u “Rankovićevo vrijeme” kao pentekostalni pastor proveo nekoliko godina u zatvoru samo zbog toga što je vjerovao i propovijedao evanđelje Isusa Krista. Nerado je pričao o tim iskustvima jer je smatrao da vlastite žrtve i patnje progona ne treba isticati niti se time hvaliti kako se to ne bi krivo shvatilo kao traženje priznanja za posebne zasluge. Mi mladi koje je okupljao ipak smo uspjeli svojom ljubopitljivom radoznalošću mnogo toga izvući iz njega.
Kada se je u Zagrebu skupa sa svojom zajednicom uključio u tada za sve nas novi pokret ekumenskog Tjedna molitve za jedinstvo kršćana pitali smo ga što misli o tom često spominjanom ali za sve strane kontroverznom ekumenizmu i da li je jedinstvo kršćana s obzirom na povijest i duboko ukorijenjene razlike i predrasude uopće moguće.
Njegov je odgovor bio da je duhovno jedinstvo kršćana moguće te da ga je on osobno doživio u zatvoru gdje se iskreno sprijateljio sa vjernicima i svećenicima različitih konfesija. Tamo nikoga nije zanimalo koje si vjere nego samo da li si vjernik. To je bio ekumenizam u muci, jedinstvo u solidarnosti. Konfesija nije bila važna, pripadnost Kristu je bila iznad svega, ona ih je sjedinila.
Prošlotjedni jezivi prizori zvjerskog pogubljenja dvadeset i jednog koptskog kršćanina u Libiji potakli su novi val ekumenske solidarnosti i duhovnog jedinstva kršćana širom svijeta.
Nedužni egipatski gastarbajteri, koji su u Libiju došli kako bi zaradili za najosnovnije životne potrebe svojih siromašnih obitelji, su brutalno smaknuti samo zato što su kršćani. Fanatizirani džihadisti su u ime svoje izvitoperene vjere i takozvane Islamske države (ISIL) poslali još jednu dokumentiranu poruku svoje vjerske mržnje i krvoločne brutalnosti.
Stravična slika koja je obišla svijet podsjeća na scene kojima Hieronimus Bosch, genijalni nizozemski slikar iz vremena (protu)reformacije prikazuje pakao. Radi se o pomno izrežiranom krvavom teatru zastrašivanja. ISIL-ova videosnimka prikazuje maskirane džihadiste u crnom kako odrubljuju glave egipatskim koptskim kršćanima koji, obučeni u narandžaste kombinezone, vezanih ruku iza leđa bespomočno kleče na plaži okrenuti prema vodi koja se počinje crveniti od njihove krvi.
Stravična slika koja je obišla svijet podsjeća na scene kojima Hieronimus Bosch, genijalni nizozemski slikar iz vremena (protu)reformacije prikazuje pakao. Radi se o pomno izrežiranom krvavom teatru zastrašivanja. ISIL-ova videosnimka prikazuje maskirane džihadiste u crnom kako odrubljuju glave egipatskim koptskim kršćanima koji, obučeni u narandžaste kombinezone, vezanih ruku iza leđa bespomočno kleče na plaži okrenuti prema vodi koja se počinje crveniti od njihove krvi
ISIL-ova videosnimka nosi naslov “Poruka napisana krvlju sljedbenicima križa”, a poruka je upućena, kako navodi ISIL, “neprijateljskoj Egipatskoj crkvi”, ali očito i svim ostalim kršćanima svijeta. Znakovita je prijetnja jednog od egzekutora koji je spomenuo kako su se približili Rimu te ukazao kako im je cilj da i tamo siju smrt sve dok ne “zavladaju svijetom”.
Stoga ne čudi što se u Europi širi strah da u brodovima prepunih afričkih izbjeglica koje bježe od siromaštva i nasilja u Italiju prikriveni stižu i džihadisti Islamske drzave. To što je poslije Iraka i Sirije ISIL stvorio snažno uporište i na mediteranskoj obali politički kaotične Libije govori o neprikrivenoj i realnoj prijetnji sve bližoj Europi.
Nekoliko sati nakon što je ISIL objavio videosnimku svirepog smaknuća egipatskih kršćana u Libiji egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi je u posebnoj poruci na državnoj televiziji proglasio sedmodnevnu žalost u cijeloj zemlji te najavio odlučnu odmazdu za kriminalna ubojstva. Slično jordanskoj vojnoj akciji u Siriji tjedan dana ranije, nakon što je ISIL objavio snimku njihova zarobljenog pilota koji je u kavezu živ zapaljen, i egipatsko zrakoplovstvo je odmah krenulo u ciljano bombardiranje ISIL-ovih pozicija u Libiji.
Egipatski Kopti predstavljaju najbrojniju kršćansku zajednicu unutar muslimanskog svijeta, a pripadaju orijentalnom pravoslavlju koje se zbog razlika kristoloških definicija nakon Kalcedonskog koncila 451. godine odvojilo od tada još zajedničkog središnjeg kršćanstva.
Ime su dobili preko grčke riječi za Egipat, a kršćanima se smatraju od apostolskih vremena jer ih je prema njihovoj predaji već u prvom stoljeću evangelizirao Sveti Marko, pisac istoimenog Evanđelja. Naglašavaju da su kao kršćani prisutni u Egiptu već šest stoljeća prije dolaska Islama koji ih tijekom cijele povijesti proganja, a povremeno i istrebljuje.
Danas su zbog bježanja od progonstva prisutni u mnogim zemljama Zapada, a u Egiptu ih je ostalo oko osam milijuna. Posljednjih godina su učestala paljenja njihovih bogomolja i ubojstva koptskih kršćana od strane militantnih pripadnika Muslimanskog bratstva.
Nasuprot namjerama ISIL-a ubojstva koptskih kršćana nisu uzročila dodatna strančarenja i podjele unutar egipatskog društva. Dogodilo se upravo suprotno: cijeli se Egipat ujedinio u osudi krvoločnog barbarstva džihadista i nacionalnoj solidarnosti sa svojim kršćanima. Glasovito muslimansko sveučilište Al Azhar u Kairu je masakar proglasilo “barbarskim djelom“ koje nema ništa zajedničkog s bilo kojom religijom niti s ljudskim vrijednostima.
Tragičnim smaknućima u Libiji u Egiptu je ovih dana opet ostvarena davna Tertulijanova izjava (iz pisma rimskom caru progonitelju kršćana) – “mučeništvo je sjeme kršćanstva” te otvoreno novo poglavlje vjerske slobode i ravnopravnosti. A globalni odjek vjerodostojno svjedoči kršćanski ekumenizam krvi
Predsjednik Sisi, pobožni musliman, je nedužne koptske kršćane proglasio istinskim sinovima Egipta te osobno posjetio papu Tawadrosa II., poglavara Koptske pravoslavne crkve, da mu izrazi sućut i podršku. Koptski kršćani, dugo tretirani kao drugorazredni građani, odavno nisu primili toliko javnog priznanja i pozitivne prisutnosti u egipatskim medijima. Cijeli je Egipat stao iza njih te je teško zamisliti da će ih uskoro netko u zemlji opet tretirati kao opasne petokolonaše.
Tragičnim smaknućima u Libiji u Egiptu je ovih dana opet ostvarena davna Tertulijanova izjava (iz pisma rimskom caru progonitelju kršćana) – “mučeništvo je sjeme kršćanstva” te otvoreno novo poglavlje vjerske slobode i ravnopravnosti. A globalni odjek vjerodostojno svjedoči kršćanski ekumenizam krvi.
Još tekstova ovog autora:
- Berlinski zid – nastavak željezne zavjese i pravo domoljublje
- Slaviti Dan reformacije znači tražiti horizonte milosrdnosti
- Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
- Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Smrću Franje Šanjeka HAZU ostao bez svećenika u svojim redovima
- Amerika: zemlja upitne slobode i nekontroliranog nasilja
- Kraljevstvo Božje – Isusova supermisao koju obnavlja papa Franjo
- Otišao je najznačajniji hrvatski strossmayerolog
- Borka i njezin veliki otac Vuko Pavićević
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.